Nakon nešto slabije prošle godine, tijekom koje smo (ruku na srce) vidjeli nekoliko sjajnih PS5 ekskluziva na čelu sa Insomniacovim hitom Ratchet & Clank: Rift Apart, Sony je ovu godinu započeo doista bombastično i u velikom stilu, a njegov „partner u zločinu“ je nizozemski studio Guerrilla Games.

Autori Killzonea započeli su novu eru svoga kreativnog stvaralaštva fantastičnim naslovom imena Horizon Zero Dawn, koji je po izlasku 2017-te vrlo brzo izrastao u jedan od najvećih i najimpresivnijih Sonyjevih IP-jeva te je u treptaju oka postao sinonim za tehničku maestralnost PS4 hardvera koji je već tada bio zakoračio u finalnu trećinu svoga života. Odigravši Horizon Zero Dawn, mnogi su se već tada pitali što ekipa iz Guerrille može napraviti sa znatno moćnijim hardverom, kakav se nalazi ispod haube PlayStation petice. Odgovor na to pitanje stiže sa punokrvnom next-gen igrom, epskom i tehnički impresivnom PlayStation ekskluzivom Horizon Forbidden West, prirodnim nastavkom u svakom smislu koji je, bez imalo pretjerivanja, u svakom smislu uspio da nadmaši ionako sjajni original.

Put na Zabranjeni Zapad

Horizon Zero Dawn je krasila veoma zanimljiva SF priča, koja je na kraju zadovoljavajuće zaokružena, tako da su se mnogi svojevremeno pitali ima li smisla da se Guerrilla zadrži i dalje kod ove sjajne PlayStation ekskluzive ili da se ipak okrene novom Killzoneu ili nečemu sasvim novom.  Ekipa iz ovog nizozemskog razvojnog tima ipak je smislila nastavak koji ima smisla, ali koji se dobrim dijelom nadovezuje na original, zbog čega ću sve koji još nisu igrali Horizon Zero Dawn upozoriti na potencijalne spoilere (trudit ću se da istih bude što manje, ali nešto jednostavno moramo i otkriti iz originala) te im preporučiti da definitivno odigraju originalnu igru prije nego što krenu na putovanje na Zabranjeni Zapad.

Glavna protagonistica Aloy u prvoj igri je kao prognanica tragala za istinom o svome porijeklu. Istinu je na kraju i doznala te je usput uspjela da stane na kraj podivljalom AI-ju i da spasi cijeli jedan grad, nakon čega je u očima onih koji su je smatrali otpadnicom postala spasiteljica i glavna nada za spas čovječanstva. Sama priča originala je imala svoj epilog, tako da je bilo pitanje u kojem smjeru će nastavak krenuti. A krenuo je sa potpunim obrtom, kako za Aloy, tako i ostatke kompletnog čovječanstva, nad kojim se nadvila nova velika opasnost.

Naime, ostacima uništenog svijeta počinje da se širi misteriozna crvena pošast, koja uništava ionako siromašnu floru i faunu. Životinje i usjevi su pred totalnim izumiranjem, atmosfera i vremenski uvjeti postaju sve nestabilniji i nemilosrdniji, voda je zagađena i sve postaje pogubnije za ostatke čovječanstva, koje upravo u Aloy vidi svoj spas. Nekada otpadnica, a sada spasiteljica, glavna protagonistica kao nasljednica znanstvenice Elisabet Sobeck (nećemo spoilati ništa) mora pronaći način da zaustavi ultimativnu apokalipsu. Ključ potencijalnog spasa nalazi se na teritoriju Zabranjenog Zapada, koji pripada nekolicini međusobno zaraćenih plemena, među kojima se izdvaja ratničko i pobunjeničko pleme Tenakth i njihova nemilosrdna liderica Regalla, čiji je životni cilj u potpunosti izbrisati dobro poznato pleme Carja. Aloyina avantura neće biti nimalo laka, ali za razliku od originala, naša heroina ovaj put neće biti sama, već će imati pomoć nekolicine dobro poznatih, ali i novih likova, koji će je pratiti na njenom pohodu ka ultimativnom cilju.

Priča Forbidden Westa donosi priličnu dozu svježine. Jasnija je i konkretnija u odnosu na original, ali je istovremeno i interesantnija i emotivnija. Slojevitija je i pametnije napisana te je krcata zanimljivim obrtima, dok u pozadini vrti nekoliko glavnih tema, od sazrijevanja glavne protagonistice pa sve do ekološke osviještenosti kompletnog čovječanstva te, naravno, klasične priče o prijateljstvu i nadi. Dodamo li k tome i pametno i veoma živopisno napisane likove i sjajnu dinamiku među njima, uz hrpetinu epskih događaja  koji će se rasplitati pred vama nekih 50ak sati (za samu priču + još barem toliko za sve aktivnosti), dobivamo u svakom smislu impresivno ostvarenje, čiji kraj (iako ima svoju konkluziju) ostavlja dovoljno prostora za potencijalni finalni dio jedne velike trilogije.

Svijet Forbidden Westa i evolucija dobro poznatog koncepta

Po samom konceptu, Horizon Forbidden West se ne razlikuje pretjerano od svoga prethodnika. I dalje se radi o open world akcijskoj avanturi sa RPG elementima. No, ovaj put, svaki segment igre je dobio određeni boost, koji ju je učinio još boljim i imerzivnijim iskustvom. Noviteta je doista mnogo, tako da ću se potruditi da kažem barem riječ-dvije o svakom od njih.

Ono što će svima odmah na prvu „leći“, jeste činjenica da sa Aloy neće morati ponovo učiti stvari koje je ona naučila tijekom svoje prve avanture. Svi specijalni potezi i sposobnosti glavne protagonistice bit će nam na raspolaganju već na samom početku igre te će nam taman poslužiti kao uvertira i trening za ono što nas očekuje u nastavku.

Same kretnje glavne protagonistice ovaj put su znatno fluidnije i prirodnije, pa je samim time i igranje ugodnije. Igra je ovaj put dobila i svojevrsnu vertikalnu dimenziju, budući da se Aloy sada može lakše penjati po stijenama, prije svega zahvaljujući unaprijeđenoj verziji Focusa, koji označava točke za koje se Aloy prilikom penjanja može uhvatiti. Tu su i cool dodaci poput Pullcastera i Glidera, koji će glavnoj  protagonistici pomoći prilikom dostizanja viših točaka ili prilikom spuštanja sa istih. Plivanje i ronjenje u Forbidden Westu pruža potpuno novu dimenziju, a stvari postaju još zanimljivije onog trenutka kada otključamo opremu za ronjenje.  Spomenut ću i Sunwing, ogromnog mehaničkog pterodaktila, na čijim ćete leđima nešto kasnije moći preletjeti cijelu mapu.

Već sam spomenuo da Horizon Forbidden West dolazi sa znatno više RPG elemenata, koji ga čine znatno većim i u svakom smislu kompleksnijim naslovom u usporedbi sa originalom. Upravo ti elementi pružaju igračima priliku da si sami skroje način na koji će igrati igru. Sam skill tree igri je drastično veći i složeniji. Na raspolaganju nam je šest različitih klasa, od kojih svaka ima fokus na neki drugi aspekt. Primjerice, Warrior klasa je fokusirana na melee borbu i namijenjena je onima koji preferiraju direktnu konfrontaciju umjesto šuljanja (iako je stealth i dalje od priličnog značaja). S druge strane, Hunter klasu će birati oni koji svoje protivnike vole srediti iz daljine, zbog čega će razvoj lika uglavnom biti fokusiran na korištenje strijela. Survivor klasa je za „ziceraše“ koji uvijek vole imati viška zdravlja i poneki štit oko sebe, Trapper klasa u fokusu ima postavljanje zamki za strojeve, dok je Machine Master idealna za one koji žele hakirati te iste strojeve i pomoći njih praviti kaos. Za kraj, tu je još i Infiltrator klasa, zahvaljujući kojoj Aloy dobiva posebne predatorske sposobnosti, koje joj pružaju mogućnost da bude nevidljiva i da do maksimuma koristi pogodnosti stealtha.

Ovaj put, od znatno većeg značaja je i sama oprema i oružje, kojima opremamo Aloy. Sama odjeća koju ona nosi sadrži određene perkove, poput mogućnosti nošenja veće količine predmeta ili, recimo dužeg usporavanja vremena. Opremu je moguće nadograditi kroz četiri dodatna nivoa, a svaki novi nivo donosi potpuno nove sposobnosti. Slična situacija je i sa oružjem, kojeg u ovoj igri ima znatno više nego u prošloj. Ponovno su tu raznorazni lukovi, praćke i granate, a ovaj put, od noviteta bih izdvojio koplja za bacanje i dimne bombe, koje imaju svoju svrhu u borbi. Svako od oružja ima nekoliko specijalnih napada koje možete naizmjenično „šaltati“,  a koji imaju svoju svrhu u pojedinim situacijama, što doprinosi dodatnoj dozi diverziteta prilikom borbe.

Jedan od noviteta koje Forbidden West donosi tiče se konzumacije dobro poznatih napitaka za jače napade ili obranu. Naime, iste je ovaj put na neki način zamijenila hrana koju je potrebno kupiti od lokalnih kuhara. Naravno, napici su i dalje tu, ima ih raznoraznih (za zdravlje, protuutrov, snagu..), a budući da ih sve nosite u istoj torbi te da ste ograničeni njihovom količinom, potrebno je dobro pripaziti što ćete sve staviti u tu torbu, osobito jer u nju idu i druge stvarčice poput hrane, zamki ili dimnih bombi. Problem nastaje kada usred frke morate zagrabiti u torbu koja se otvara kroz prilično kaotični i nepraktični izbornik kroz koji se krećete lijevo-desno, a koji će vam zbog pretrpanosti često izazivati glavobolje. Hrpetina opcija i mogućnosti nude nam priliku da kreiramo osobne stilove za različite situacije i načine igranja.

Kada je u pitanju borba, ista je znatno dinamičnija i fluidnija. Također, donosi brojne novitete, a svakako najveći je Valor Surge mehanika koja igrače forsira na izvođenje raznoraznih combo napada, koji otvaraju mogućnost da protivnika privremeno onesposobe ili mu nanesu znatno veću štetu. Ovaj koncept prolazi kod borbe sa ljudskim protivnicima, dok sa mehaničkim zvijerima baš i ne. Osim izvođenjem raznih combo poteza, Valor bodove skupljate i pomoću stealth napada ili preciznim pogocima strijelama, a skupljanjem dovoljnog broja bodova aktivirate i posebne napadačke ili obrambene vještine, koje dodatno utječu na samu dubinu i kompleksnost borbe te pružaju određenu dozu kreativnosti.

Naravno, glavna atrakcija igre su ponovno impresivne mehaničke zvijeri, koji ovaj put ima gotovo dvostruko više u odnosu na original.  Ako ćemo biti precizni, kroz igru ćete se susresti sa čak 43 njihove različite varijacije (u originalu ih je bilo 28), od mehaničkih mamuta, triceratopsa, preko majmuna i ogromnih šišmiša i kornjača, pa sve do krokodila i kengura. Svaka od kreatura ima svoju slabu točku, koju je preporučljivo koristiti prilikom borbe, iako je uvijek najpametnija opcija stealth. Zahvaljujući novim mehanikama, sada je s protivnika lakše trgati dijelove, a u tome dosta pomaže i velika enciklopedija strojeva koja sadrži more korisnih informacija poput njihovih slabih točaka ili popisa resursa koje ćete dobiti uspješnom eliminacijom svakog od strojeva. Tu su i Apex verzije svakog od stroja, koje se pojavljuju nakon što istrijebite te iste zvijeri na određenoj lokaciji, a koje podsjećaju na Corrupted protivnike iz originala. Nekim zvijerima upravljaju i ljudski protivnici, tako da vas često očekuje i simultana borba protiv ljudi i mehaničkih kreatura. Nažalost, dok je fajt sa strojevima vrlo dinamičan i zarazan,  borba sa ljudima je ujedno i jedan od najslabijih dijelova igre, budući da ne nudi previše izazova, a pri tome je i prilično naporna.

Vrijedi naglasiti i to da sama igra dolazi sa doista impozantnom količinom accessibility opcija, koji će svakom igraču pružiti priliku da si podesi sve što mu u igri odgovara. Jedna od rijetkih zamjerki ovom ostvarenju ide na račun činjenice da ne dolazi sa New Game + opcijom. Hoćemo li istu vidjeti naknadno, još nije poznato, no s obzirom na količinu sadržaja, Horizon Forbidden West bi istu definitivno trebao imati.

Mapa Forbidden Westa je višestruko veća od one iz originala, a proteže se kroz znatno više različitih bioma, od vegetacijom obraslih šuma i džungli, preko močvara i snježnih vrhova, pa sve do pustinja, napuštenih i naaseljenih gradova te morskih obala i dubina. Zabranjeni Zapad izgleda doista impresivno i živo, a s obzirom na lovačko-sakupljački stil života plemena koja ga nastanjuju, ima znatno bogatiju floru i faunu, koja će vam uglavnom služiti za skupljanje resursa i crafting novih predmeta i opreme (povećani kapacitet torbi za nošenje strijela, napitaka i opreme i slično).

Uz glavni dio priče i hrpetinu sadržaja na mapi, od kojeg će vam se zavrtjeti u glavi, svijet Forbidden Westa je znatno bogatiji, življi i ispunjeniji te je krcat brojnim aktivnostima i zanimacijama, koje uglavnom služe za grind i napredovanje glavne protagonistice. Uz klasične fetch misije i „čišćenje“ protivničkih kampova, tu je i priličan broj najrazličitijih sidequestova, od avanturističkih dionica u stilu Lare Croft, preko gladijatoskih borbi u areni, utrka na robotskim konjima i lova, pa sve do igranja igre Strike, inače svojevrsne kombinacije šaha i Riska. Tu su i dobre stare misije sa Tallneck strojevima, na koje se moramo popeti kako bismo skenirali mapu.

Sve sporedne misije su znatno bolje i imerzivnije nego u originalu, a sa sobom donose i dodatni XP i skill poene te opremu koju je moguće dobiti samo njihovim završetkom.

Prezentacija i produkcija koje ostavljaju bez daha

Ekipa iz Guerrilla Gamesa je oduvijek bio poznata po vizualno atraktivnim i spektakularnim naslovima, ali Forbidden West u mnogo čemu premašuje sav njen dosadašnji rad.

Prije svega, red je da se osvrnem na vizualni aspekt igre koji je, bez imalo pretjerivanja, dosad najimpresivniji na sceni. Količina detalja koja je primjetna na svakom koraku kroz igru jednostavno ostavlja bez daha, bilo da se radi o fantastično dizajniranim, bojama okupanim i precizno nacrtanim lokacijama prekrasnog svijeta, nevjerojatnoj količini detalja na odjeći i oklopima pripadnika svakog od plemena ili „eye-dropping“ vremenskih uvjeta (smjena dana i noći, vremenske nepogode koje se mijenjaju, bilo da se radi o kiši, pustinjskoj oluji ili mećavi..). Sve izgleda nevjerojatno živo. Svaki od NPC-jeva predstavlja, jednostavno rečeno, živu individuu, tako da razgovori sa svakim od njih gotovo da se ne razlikuju sa onim sa ključnim likovima. Upravo je dizajn likova u igri za svaku pohvalu, jer ovoliku količinu detalja na tolikom broju totalno nebitnih likova (koji samim time postaju bitni i značajni za svijet igre) definitivno do sada nismo mogli vidjeti niti u jednoj igri.

O impresivnom dizajnu i izgledu strojeva nema potrebe trošiti riječi – dovoljno je da bacite oko na bilo koji screenshot i da vam sve bude jasno, uz napomenu da Forbidden West izgleda još bolje nego na screenovima. Također, red je da naglasim da igra nudi i dva moda izvođenja – Resolution mod (4K pri 30 fps) te Performance mod (2K pri stabilnih 60 fps). Za koji god se odlučite, uživat ćete, no meni je više pasao Performance mod, osobito kod akcijskih scena, gdje poneki frejm viška ipak više znači.

Uz grafičku superiornost Forbidden Westa ide i adekvatna, jednako dobra zvučna komponenta. Igra se može pohvaliti doista impresivnim 3D zvukom koji posebno dolazi do izražaja ukoliko igru igrate sa nekim kvalitetim sluškama ili surround sustavom. Glabza u igri je epska, a isto važi i za glasovnu glumu za koju su ovaj put zaslužna brojna hollywoodska imena na čelu sa Carrie Ann-Moss, Angelom Bassett i Lanceom Reddickom te, naravno, Ashly Burch, koja je još jednom udahnula život glavnoj protagonistici.

Učitavanja u igri su svedena na minimum i obično traju 2-3 sekundice, što je doista impresivno za open world naslov takvog opsega. Igra dolazi i sa podrškom za DualSense, međutim ta podrška je prilično limitirana. Da se razumijemo, haptička podrška je tu i primjetna je osobito prilikom korištenja nekog od oružja (luka osobito), no s obzirom na to da se radi o jednoj od first-party perjanica, sve je na tom polju i te kako moglo biti još bolje.

Ne pretjeranu iskorištenost DualSensea neću smatrati kao neki veliki propust, ali kad već pričam o tim propustima i nedostacima, red je da naglasim da Horizon Forbidden West, za razliku od većine prethodnih PlayStation ekskluziva, ipak ne dolazi sa domaćom lokalizacijom (dakle, nema HR titlove). Također, tijekom igranja sam naišao na sitne bugove, a i sama igra je nekoliko puta crashirala, no vjerujem da će svi ti sitni propusti biti ispravljeni već prilikom launcha igre i day one zakrpe.

Imamo li već najbolju igru 2022. godine?

Mogao bih još danima pisati o Horizon Forbidden Westu, ali ipak je vrijeme da ovu recenziju privedem kraju. Dakle, bez imalo dileme, radi se o doista impresivnom naslovu, koji u svakom smislu predstavlja pravu evoluciju ionako sjajnog Horizon Zero Dawna (kojeg, ponavljam, obavezno odigrajte prije nego što se prešaltate na „Zabranjeni Zapad“).  Ekipa iz Guerrilla Gamesa je apsolutno svaki segment originala uspjela da unaprijedi, počevši od sitnijih i krupnijih gameplay noviteta, preko znatno složenije i interesantnije priče i likova, pa sve do ogromnog i fantastično dočaranog otvorenog svijeta i nevjerojatnih tehničkih karakteristika. Ovaj nizozemski razvojni tim nam je na klasičan način demonstrirao kako od ionako sjajnog originala napraviti još bolji nastavak, a to se (osobito u posljednje vrijeme) doista rijetko događa. Apsolutna preporuka, kako za fanove originala, tako i za sve koji tragaju za impresivnim epskim ostvarenjem, koje će ih satima zadržati ispred ekrana, a koje će ponosno pokazivati svima, kako bi dokazali što sve njihov PlayStation 5 može. Na kraju, da odgovorim na pitanje  koje stoji na vrhu ovog pasusa – jesmo li možda već dobili najizglednijeg kandidata za igru godine? E pa odgovor na to pitanje će prije svega ovisiti od još dva naslova, od kojih jedan stiže već krajem ovog mjeseca.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.