Producent igara u Bandaiu, Taira Nakamura, nedavno je privukao pažnju kolega iz industrije — uključujući bivšeg developera Ace Attorneya Masakazua Sugimorija — ukazavši na jedan od aktualnih izazova u svijetu igara: sve teže stvaranje novih franšiza (IP-eva) i njihova dugoročnog razvoja.

„S obzirom na rastuće troškove razvoja,“ piše Nakamura na Twitteru, „stvaranje novoga IP-a je teže nego ikad. Popularne franšize obično rastu postupno, kroz nekoliko igara. Pokémon i Monster Hunter nisu postali hitovi preko noći. Postali su ono što danas jesu zahvaljujući višestrukim nastavcima. Zato rijetko vidimo da neka potpuno nova igra odmah bilježi suludu prodaju kao dugogodišnje franšize.“

Međutim, kako primjećuje Nakamura, s troškovima razvoja koji često premašuju desetke milijuna dolara po naslovu, developeri mogu završiti u minusu ili s minimalnim profitom čak i kada im je novi IP dobro prihvaćen. „Tada se projekt proglašava ‘neuspjehom’, i unatoč dobrim reakcijama, nikada ne dobije nastavak niti priliku za daljnji razvoj. A IP je nešto što se njeguje. Važno je razmišljati dugoročno, a ne samo gledati rezultate prvog izdanja,“ komentira Nakamura.

Na to se nadovezao bivši Capcomov developer Masakazu Sugimori, autor glazbe za prve dvije Ace Attorney igre i glas Manfreda von Karme, istaknuvši Ace Attorney kao primjer IP-a koji je unatoč početnim teškoćama s vremenom uspio. Prema Sugimorijevim riječima, prva igra serijala, Phoenix Wright: Ace Attorney, jest pokrila troškove izrade, no u Capcomu nije bila smatrana hitom. Tijekom prvog tjedna prodaje na Game Boy Advanceu prodano je između 70.000 i 80.000 primjeraka, dok su naslovi poput Devil May Crya i Resident Evila tada prodavali milijun primjeraka već u prvom tjednu.

„Ipak, Takumi-san (redatelj serijala Shu Takumi) nije odustao. Nastavio je razvijati serijal sve do treće igre, kada je popularnost konačno počela rasti. Nakon toga serijal je dobio film, kazališne predstave, anime… Popularnost Ace Attorneyja samo je nastavila rasti. To je pravi primjer IP-a koji je Capcom strpljivo njegovao,“ zaključuje Sugimori.

I Sugimori i Nakamura su nam dali zanimljive uvide u rizike izrade sasvim novih igara, no i istakli su neke franšize koje su uspjele uz malo strpljenja i izgradnju fan baze. Imaju li danas izdavači strpljenja za sve to? Čini nam se da baš i ne, ili bar ne tako velikog strpljenja, no ostavljamo i vama na sud.