Kada je igra Amerzone: The Explorer’s Legacy prvi put ugledala svjetlo dana, sada već prilično davne 1999. godine, gaming scena je izgledala sasvim drugačije. Pikseli su bili izraženiji, a priče jednostavne i zabavne, dok su point and click avanture bile prave kraljice PC gaminga. Stvorena iz pera belgijskog umjetnika i vizionara Benoîta Sokala, Amerzone je bila mnogo više od još jedne avanture u nizu. Donijela nam je mješavinu fantastičnih svjetova i melankoličnog pripovijedanja koje je postavilo temelje za kasnije Sokalove klasike poput onih iz legendarnog Syberia serijala. 25 i kusur godina kasnije, prateći sveprisutni trend rimejkanja i remasteriranja koji dominira aktualnom scenom, Microids i razvojni tim Microids Studio Paris odlučili su oživjeti ovu kultnu avanturu u obliku punokrvnog modernog remakea za aktualne platforme, koji ne predstavlja samo ljubavno pismo originalu, već i pokušaj da se nova generacija igrača upozna s čarima upečatljivog Sokalovog svijeta. No, može li Amerzone u 2025. godini zadržati svoju prepoznatljivu čarobnu auru u eri prepunoj blockbustera i frenetičnih akcijskih igara? Vjerovali ili ne, može!

Povratak point and click legende

Amerzone: The Explorer’s Legacy je igra koja vas uvlači u svoju intrigantnu priču poput starog, prašnjavog avanturističkog romana pronađenog na tavanu. U ovoj neobičnoj avanturi iz perspektive prvog lica preuzimate ulogu novinara koji dobiva priliku za avanturu života. Sve počinje naizgled jednostavnim zadatkom – morate intervjuirati Alexandra Valemboisa, francuskog istraživača koji je prije više od pola stoljeća ukrao sveto jaje mitskih Bijelih Ptica iz fiktivne južnoameričke zemlje Amerzone. No, Valembois umire tijekom vašeg razgovora, otkrivajući vam svoju posljednju želju – vratiti jaje u Amerzone kako bi ispravio svoje prošle grijehe. Ovaj čin pokreće putovanje kroz močvarnu, tajanstvenu zemlju opustošenu diktaturom, gdje potiho vladaju priroda i mitovi, a vi postajete ključ za spas ugrožene vrste i obnovu davno narušene ravnoteže.

Priča i naracija su nesumnjivo najjače karike ove igre. Priča je jednostavna, ali duboko emotivna, isprepletena temama kolonijalizma, ekološke devastacije, krivnje i iskupljenja. Sokalov svijet je prepun detalja koji oživljavaju Amerzone – od akvarelnih skica u Valemboisovom dnevniku, preko pisama koja otkrivaju njegovu prošlost, do mitologije Ovo-Volahos plemena, čiji rituali daju priči gotovo mističnu dimenziju. Likovi su rijetki, ali pažljivo osmišljeni. Valembois je složena figura – avanturist koji je u mladosti bio sebičan, ali sada traži oproštaj za sve svoje pogreške. Domorodački likovi, poput šamana plemena, donose autentičnost i težinu priči, dok diktator Amerzonea, Antonio Alvarez, predstavlja oličenje korupcije i uništenja. Sporedni likovi, poput Valemboisovih bivših suputnika, pojavljuju se kroz dokumente i uspomene, dodajući slojeve priči.

No, ma koliko bio dobar, narativ ipak nije bez mana. Uvodni dijelovi igre, smješteni u Valemboisov svjetionik, mogu biti previše spori, s predugim dijalozima koji ne uvlače odmah igrača, a to bi moglo odbiti mlađe generacije igrača koje su navikle na dinamičnost igranja. Predvidljivost je još jedan problem, pa će tako iskusni igrači lako pogoditi ključne obrate, poput sudbine Bijelih Ptica ili Alvarezovog režima. Također, priča se ponekad oslanja na klišeje avanturističkih priča, poput “stranca koji spašava domorodačko pleme”. Ipak, ovi nedostaci blijede pred atmosferom i dubinom koju igra nudi. Dodatne sporedne priče, poput istraživanja sudbine Valemboisovog starog prijatelja ili povijesti Amerzonea pod diktaturom, obogaćuju iskustvo i daju osjećaj da istražujete stvaran, proživljen svijet.

Baš kao i većina sličnih avantura, i ova ne traje predugo. Do njenog kraja doći ćete za nekih 7-10 sati, ovisno o tome koliko vremena ćete potrošiti na rješavanje zagonetki ili istraživanje opcionalnih dokumenata. Ova dužina je idealna za point and click avanturu, tako da je igra dovoljno duga da vam omogući da uronite u njen svijet, ali ne i preduga da postane zamorna. Za one koji traže priču koja stavlja naglasak na atmosferu i introspekciju umjesto na akciju, Amerzone je poput dobro ispričane bajke definitivno vrijedne slušanja. Možda neće zadovoljiti igrače koji traže brze zaplete ili dramatične sukobe, ali oni koji se prepuste njenim čarima bit će nagrađeni jedinstvenim iskustvom.

Old school s par noviteta

Kada je u pitanju gameplay, Amerzone: The Explorer’s Legacy je point and click avantura u svojoj srži, ali remake donosi dovoljno modernizacije da djeluje svježe, istovremeno zadržavajući duh originala s kraja prošlog stoljeća. Igra se temelji na istraživanju unaprijed definiranih lokacija, rješavanju zagonetki i interakciji s okolinom. Kretanje je “square-by-square”, što znači da se krećete od jedne statične scene do druge, što daje igri osjećaj interaktivnog filma. Vaš glavni alat i prijevozno sredstvo je Hydrafloat, fantastično vozilo koje se transformira iz aviona u brod, podmornicu ili čak vozilo na gusjenicama, omogućujući vam navigaciju kroz raznolike terene Amerzonea, od močvara i rijeka do podvodnih misterioznih špilja.

U usporedbi s originalom, remake uvodi nekoliko značajnih poboljšanja. Prvo, dnevnik je sada detaljniji, tako da bilježi ne samo vaše trenutne zadatke, već i sve dokumente, pisma i skice koje pronađete, što olakšava praćenje priče i zagonetki. Drugo, opcija “display interactions” označava sve interaktivne objekte na ekranu, eliminirajući frustrirajuće traženje piksela koje je mučilo igrače u starim point and click igrama. Za one koji ipak žele autentično iskustvo, moguće je isključiti ovu opciju. Također, tu je i hint sistem koji nudi progresivne savjete, od suptilnih podsjetnika do gotovo eksplicitnih rješenja – za slučaj da se zaglavite. Zagonetke su raznolike, od logičkih poput otvaranja brava kombinacijama do prostornih poput navigacije Hydrafloatom kroz labirint. Neke su preuzete iz originala, ali su redizajnirane za veću jasnoću, dok su druge potpuno nove, poput slagalice s podvodnim ventilima koja zahtijeva razumijevanje tlaka i protoka vode.

Ipak, gameplay nije bez problema. Kretanje je i dalje pomalo arhaično, a prijelazi između lokacija mogu biti spori, što je priličan minus budući da bismo na aktualnom hardveru, u ovom slučaju PlayStationa 5, ipak očekivali brže učitavanje. Kontrole na DualSense kontroleru nisu uvijek intuitivne, pa tako interakcija s objektima često zahtijeva više klikova ili precizno pozicioniranje kursora, što može biti zamorno. Navigacija Hydrafloatom je zabavna, ali ponekad nespretna, posebno u uskim prolazima gdje vas kamera ne prati uvijek idealno. Zagonetke, iako uglavnom fer, mogu biti nejasne ako ne obratite pažnju na suptilne tragove u okolini, što može dovesti do frustracije, ponavljamo, osobito kod mlađe gaming populacije koja nije naviknuta na uobičajene probleme point and click avantura. Također, u igri nema nikakve borbe, opasnosti ili vremenski ograničenih sekvenci, što joj daje opušten ritam, ali može učiniti iskustvo previše pasivnim za igrače navikle na dinamičnije igre. Za ljubitelje klasičnih avantura, Amerzone je prava nostalgija upakirana u moderniji paket, ali definitivno neće privući svakoga.

Eye candy, ali ne i bez problema

Vizualno, Amerzone: The Explorer’s Legacy je pravi raj za oči, ali ipak nije bez nedostataka. Microids Studio Paris iskoristio je Unreal Engine 5 kako bi oživio Sokalov svijet, a rezultati su uglavnom impresivni. Džungla Amerzonea je bujna i detaljna, s močvarama koje svjetlucaju pod dinamičnim osvjetljenjem, čudnovatim biljkama koje izgledaju kao da su izašle iz SF filma, i životinjama poput letećih riba koje donose osjećaj živosti. PS5 verzija koristi ray-tracing za realistične refleksije na vodi i sjene u šumama, dok efekti vremena, poput kiše ili magle, pojačavaju atmosferu. DualSense kontroler dodatno obogaćuje iskustvo s haptičkim mogućnostima tijekom vožnje Hydrafloatom ili interakcije s teškim mehanizmima, a adaptivni triggeri daju suptilan otpor prilikom otključavanja brava ili upravljanja vozilom.

Ma koliko izgledala lijepo, grafika ima svojih problema. Optimizacija na PlayStationu 5 nije savršena, pa tako u “quality” modu koji prioritetizira rezoluciju i ray-tracing dolazi do povremenih padova frameratea, posebno u gušćim područjima poput močvarnih šuma. Teksture na nekim objektima, poput kamenih zidova ili metalnih konstrukcija, mogu izgledati mutno, što kvari ukupni dojam. Animacije likova su također ograničene pa je, primjerice, većina dijaloga prikazana kroz statične portrete ili minimalne pokrete, što može djelovati zastarjelo u usporedbi s modernim AAA naslovima.

Zvuk u igri doista je sjajan. Glazbena podloga, koju su skladali Inon i Ori Zur, kombinira eterične melodije s plemenskim ritmovima, stvarajući savršen zvučni pejzaž za Amerzone. Ambijentalni zvukovi poput cvrkuta ptica, šuma vode ili dalekih krikova nepoznatih stvorenja, dodatno doprinose atmosferi. Glasovna gluma, dostupna na engleskom i francuskom, solidna je, ali ne doseže razinu velikih produkcija. Valemboisov glas, u engleskoj verziji kojeg tumači veteran James Faulkner, nosi sa sobom potrebnu emocionalnu težinu, dok su sporedni likovi, poput domorodačkih šamana ili vojnika, često generični i neprimjetni. Sinkronizacija usana je minimalna, što dodatno naglašava oslanjanje na statične portrete.

Kada su u pitanju tehnikalije, kontrole su bez sumnje najslabija karika igre. Iako je navigacija Hydrafloatom zabavna, može biti nespretna u uskim prolazima, a interakcije s objektima često su problematične zbog nepreciznog kursora. Srećom, nismo naišli na ozbiljne bugove ili padove igre, što je pohvalno za remake koji je očito rađen s ljubavlju. Sveukupno, tehnička prezentacija je snažna, ali nije ispolirana do savršenstva, što sprječava igru da dosegne najviše standarde modernih produkcija.

Klasik vrijedan isprobavanja

Amerzone: The Explorer’s Legacy je veoma dobar remake koji uspijeva uhvatiti duh originala, čineći ga pristupačnijim modernoj publici. Njegova atmosferična priča, prekrasni vizuali i nostalgični gameplay čine ga pravim draguljem za ljubitelje point and click avantura i Sokalovog rada. Međutim, tehnički problemi, arhaičan ritam i povremena nejasnoća zagonetki mogu odbiti igrače koji traže fluidnije ili dinamičnije iskustvo. Ovo nije igra za svakoga, ali za one koji su spremni usporiti i prepustiti se njenom svijetu, Amerzone nudi sanjivo putovanje kroz džunglu punu čudesa i melankolije. Nije remek-djelo, ali jeste projekt napravljen iz ljubavi koji zaslužuje vašu pažnju.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.