Dugo nisam igrao novu Army Men igru, prvenstveno jer je 3DO propao i ne izlaze Army Men igre već dvadeset godina. Zato, kada se pojavila mogućnost da recenziram PlayStation verziju pucačine sa akcijskim figuricama i igračkama koje u jednu ruku neodoljivo podsjećaju na Army Men, objeručke sam je prihvatio. Ne znajući u što se točno upuštam, pokrenuo sam single player avanturu jedne dosta popularne ( prvenstveno multiplayer) igre koja je već pobrala sjajne kritike na računalima krajem prošlog desetljeća, pa 2020. godine pa Switchu, te prošle godine na Xbox konzolama i ostao poprilično zadovoljan kombinacijom nostalgije,  gameplaya i zabavnog pristupa tower defense gameplayu.

Hypercharge: Unboxed je pucačina iz 2020. godine koju je razvila i izdala nezavisna ekipa Digital Cybercherries. Nakon vise minutnog istraživanja nisam naišao na ikoga tamo tko je radio za 3DO, no ima tu vrijedne i kreativne ekipe koja prvenstveno ”brije” na retro stil i nostalgiju. Na to ukazuje i njihova druga od dvije dosadašnje igre, VR igra New Retro Arcade: Neon. Hypercharge nas, u pravom Micro Machines i Army Men stilu, vodi u svakodnevne, ali iznenađujuće uzbudljive prostore poput dječjih soba, garaža, kupaonica, vrtova i trgovina igračaka, gdje igrači preuzimaju ulogu akcijskih figurica koje su oživjele.

Glavni cilj  igre je obrana Hypercorea, središnjeg objekta koji val za valom napadaju neprijateljske igračke koje vodi ogorčeni Major Evil i koji želi uništiti sve hypercore baze s čim bi ljudi zauvijek zaboravili na sve svoje uspomene iz djetinjstva vezane uz igračke. S Major Evilom nažalost, nitko se nije igrao jer je bio čuvan u originalnokm pakiranju, pa je tako krenula sva ta zloba, no taj će vam dio biti bolje i zabavnije, u obliku stripa, biti prikazan na početku igre. Na putu tim zlim nakanama stoji narednik Max Ammo, karizmatični vođa obrane koji nas vodi kroz kampanju i cijeli svijet ove igre. Priča je dosta jasna, ima trenutke humora, no ponekad previše počiva na tome da ima jednostavnu premisu i već ”isfurane” zaplete i karakterizaciju likova. Jasno je da je to sve parodijski, meta i  intertekstualno, no nedostaje ”ono nešto” da prebaci tu priču iz simpatičnog u kvalitetni hommage. Mi stariji i iskusniji znamo već nakon par rečenica što se događa i što će se dogoditi, što ne mora značiti da će i mlađima i drugima biti tako.

Hypercharge je osmišljen s naglaskom na kooperativnu igru, omogućujući 1 do 4 igrača da zajedno sudjeluju u akciji, bilo online, bilo lokalno. Težina igre automatski se prilagođava broju igrača, što omogućuje balansirano iskustvo bez obzira igrate li solo ili s ekipom. Igra podržava i offline igranje s botovima, kao i split-screen u svim oblicima kooperativne igre, bilo lokalne (kakva nostalgija!) ili online. Igra nudi dva glavna načina igranja: kampanju s pričom u obliku pucačine po valovima, te klasične PvP modove u kojima se može natjecati do osam igrača.

Primarni cilj u kampanji je obrana Hypercorea od uzastopnih napada neprijateljskih igračaka, uz istovremeno izvršavanje različitih zadataka. Igrači istražuju razine kako bi pronašli oružja, resurse i skrivene predmete po mapi za tokenima koje zatim koristite za kupnju obrambenih struktura i nadogradnji — sve s ciljem obrane Hypercorea. Nakon nekoliko minuta pripreme i upoznavanja s okolinom, a možda već i potrag ei obavljanja dodatnih zadataka (kao što je pronalazak baterije i stavljanje iste u jednu od jezgri), kreće val neprijatelja. Vi gradite strojeve i razne aparate za obranu ili napadanje valova neprijatelja, i sami sudjelujete sa pucanjem po njima, odbijate ih i tako sve dok valovi napokon ne stanu. Iako se čini kao nešto što bi moglo brzo dosaditi, kao i svaka tower defense igra koja drži do sebe i ova povremeno unosi nove elemente i oružja i neprijatelje, a posebna poslastica su zapravo ti leveli koji su dizajnirani dosta maštovito, ponekad i komično. Što je za očekivati s obzirom da su lokacije kupatila, kuhinja, sobe itd. Takve stvari uvijek ostavljaju prostora za nadarene dizajnere (što smo vidjeli i u drugim igrama, kao što je naprimjer It Takes Two) a ovi iz Digital Cybercherries su se pokazali da imaju potencijala. To sve, doduše, neće spriječiti neke da im gameplay ipak nakon kraćeg nekog vremena dosadi, no to opet ovisi i o tome s kim i kako igrate.

Same kontrole u igri su dosta jasne. Imamo pogled iz prvog i trećeg lica i, iako se meni osobno u početku svidio iz trećeg lica, nekako mi se lik kojim upravljam ponašao previše ukočeno (istina, napravljen je od plastike, no svejedno) i zapravo je sve bilo fluidnije iz perspektive prvog lica. Pogotovo kad su se zakomplicirale gradnje i što se sve može postaviti oko hypercorea i obrambene zone. Neki leveli i dijelovi na njima gdje se može skočiti, pobjeći ili koristiti nisu pretjerano pregledni, što dovodi do zbunjujućih situacija pa i čak toga da vam se lik ‘zaglavi” između objekata, no sve u svemu nudi nam se zabavno i dinamično iskustvo koje ima razne slojeve zabave s obzirom igramo li sami ili u multiplayeru, story modeu ili online.

Grafika i općenito audio-vizualna prezentacija u igri je na solidnoj razini, a tu je i dosta humora i šarma, prvenstveno u story modeu sa ponekim detaljima i referencama na neke druge igre. Jedna vezana za Metal Gear Solid je posebno simpatična, a tu su i razni dizajni likova kojima možete upravljati, njihovi kostimi, a skoro svaki neodoljivo podsjeća na neku liniju starijih akcijskih figurica, od G.I. Joea, He-Mana, kečera, pa čak i određenih Dragon Ball vizuala (možda je ovo samo do mene, ali dobro).

Hypercharge: Unboxed ima dovoljno dobrih stvari  i zaraznu igrivost zbog kojeg mu naraste popularnost i uzdigne se sve vezano za igru na društvenim mrežama, svaki put kad izađe na novu platformu. Prošlogodišnji izlazak na Xboxu omogućio je novi skok, a ovih mjesec dana na PlayStation 5 konzoli polučilo je sličan uspjeh. Opet se ova igra igra, opet se priča o njoj, i čini se da je to zaista zasluženo. Online igranje ima svoje probleme ponekad (od loše konekcije ili igrača koji trolaju i exploitaju poneke aspekte igre, ili bar mislim da se o tom radi) pa ne mogu dati jasniji sud tog aspekta koji je, za mnoge ipak, bitan. No, smatram da će oni koji igraju sami uživati u kratkoj kampanji i solidnoj priči te u lokalnom kooperativnom igranju, bilo sa mlađima u obitelji i susjedstvu ili sa starijima. Kao i sami setting, i sama igra funkcionira najbolje sa logikom igranja iu kraja 1990tih. Ako imate takav pristup pri igranju Hyperchargea, mogla bi vam biti jedna od boljih igara prve polovice ove godine.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.