DOOM: The Dark Ages donosi poznatu DOOM formulu, ali s drugačijim stilom i modernijim pristupom. Ova igra služi kao prequel kritički hvaljenim naslovima DOOM (2016) i DOOM Eternal, istražujući pritom podrijetlo samog Slayera. Radnja je smještena na planetu Argent D’Nur, inspiriranom srednjovjekovnim dobom, gdje se mračna fantazija spaja sa znanstvenom fantastikom u epskom ratu protiv pakla.

Ova igra uvodi nove mehanike poput štita u obliku motorne pile (Shield Saw) i promovira sporiji, prizemljeniji i promišljeniji stil borbe. Direktor igara u id Softwareu Hugo Martin to opisuje kao transformaciju Slayera iz “borbenog aviona” u “tenk”. Kampanja se sastoji od 22 razine, što znači da će tu biti dosta igranja, s naglaskom na blisku borbu, pariranje i strateške sukobe, za razliku od kaosa prethodnika usredotočenog na mobilnost.

Brutalno i krvavo igranje

I ovdje možete očekivati dozu brutalnosti, akcije i makljaže. Ključna novost je spomenuti štit koji, osim što omogućuje zaletavanje prema neprijateljima, blokiranje i pariranje zelenih napada, služi i za rješavanje zagonetki i kretanje kroz svijet. Primjerice, njime možete razbiti blokade, aktivirati brave ili otvoriti prolaze. Osim toga, možete birati između velikog broja oružja te koristiti one koji vam najviše odgovaraju. Neprijatelji ispuštaju streljivo i zdravlje kada ih udarate šakama. Da, šake sada imaju trostruki kombo i završni udarac koji se aktivira kada se kod dobro izmučenih neprijatelja pojavi poseban simbol.

Što se tiče oružja, ponuda je iznimno bogata – od Chainshota i sačmarice do Shreddera i plazma puške. Sve se otključava tijekom igranja, a svako oružje ima različite načine korištenja. Odlično je što svaka puška dolazi u dvije varijante koje se također mogu nadograđivati. Još jedna važna stvar je da sada napokon imate načina kako izbjeći neprijatelje, od dash mehanika i skakanja pa sve do bržeg kretanja kroz trčanje. Međutim, borba je sporija, ne toliko ali je zamjetna promjena. Nema više glory killeva, neprijatelji sada imaju znatno više zdravlja, mini-bossevi nisu tako jednostavni za svladati, a ni sam dizajn razina ne olakšava stvari.

Linearno igranje koje vas uvelike vodi za ruku

Sustav nadogradnji koji se temelji na zlatu, prilično je pojednostavljen i možda se čini pomalo nepotrebnim za DOOM-ovu izravnu filozofiju u kojoj je pucanje glavna stvar. Ipak, igra vas neprestano usmjerava prema dostupnim nadogradnjama i mjestima gdje to možete napraviti. Možete pronaći i posebne crvene dijamante za unaprjeđenje specifičnih sustava oružja i cijeli taj sustav vam omogućuje da nadogradite ama baš sve, od šaka i štita do cjelokupnog arsenala oružja.

Razine u DOOM: The Dark Ages su veće i otvorenije u usporedbi s prethodnim igrama. Otprilike pet od 22 epizode nude mape otvorenijeg, sandbox stila, gdje, na primjer, možete birati koji portal prvo zatvoriti. Ove arene nagrađuju istraživanje tajnama (poput dodatnih života, lutkica ili zlata za nadogradnje), ali nažalost, mnoge su previše očite i jasno označene na mapi. Tajne se uglavnom nalaze na suprotnim krajevima golemog područja ili ponekad tik uz glavni put, što postane repetitivno.

Repetitivnost nije dovoljno dobro razbijena

Segmenti u kojima kontrolirate robota Atlana ili zmaja Serrata pokušavaju razbiti taj osjećaj monotonije, ali su rijetki, nedovoljno mehanički razrađeni i nisu zabavni kao glavni gameplay. Platformiranja ima u kratkim crtama, primjerice, skakanje s jedne strane na drugu, penjanje na točno označene platforme ili plivanje pod vodom, no to su sve kratke sekcije koje vas ili vode do skrivenih tajni ili služe kao put do glavne misije.

Iako je igra većinom linearna, svako područje kroz koje prolazite obiluje detaljima i specifičnom atmosferom. Bilo da se radi o zatvorenijim ili otvorenijim dijelovima, sve je prožeto grotesknim paklenim pejzažima. Drugim riječima, prisutno je previše praznog prostora i područja koja narušavaju tempo igranja. Čak su i cut scene vrlo dobro napravljene i nose poseban ugođaj. Međutim, njihov potencijal nije u potpunosti iskorišten, pa postoji osjećaj da je sve moglo biti još grandioznije.

Ono što ćete odmah osjetiti jest repeticija, bilo kod neprijatelja ili u samom načinu igranja. Iako su epizode i mape različite, taj osjećaj repetitivnosti će vas pratiti tijekom igranja. Ono što se svakako ističe jest impresivna grafika. Ona donosi jedinstveni srednjovjekovni umjetnički stil i igra se kreće stabilno i bez prevelikih problema. Zanimljiva, iako možda i “suluda” ideja, bila je uključivanje obveznog Ray Tracinga, koji unatoč svojoj prisutnosti definitivno uljepšava igru i osvjetljenje.

Neupitno je da ćete se zabaviti

Nemojte me krivo shvatiti, iako je prisutna doza repetitivnosti, ona ne narušava značajno gameplay. I dalje je riječ o iznimno zabavnom naslovu, gdje možete mijenjati težinu igranja i sami odlučiti kako želite pristupiti svakom izazovu. Ovaj DOOM također donosi trenutke uništenja prostora i građevina, skakanja na neprijatelje i posebne animacije ubijanja ili komadanja srca demona. Sve je to još uvijek krvavo, okrutno, ali zaista zabavno.

Kada se sagleda šira slika, postavlja se pitanje je li DOOM: The Dark Ages vrijedan cijene od 80 €. Iskreno, čini se da je sve nekako namješteno da nas se privuče na Game Pass, gdje je ovaj naslov dostupan. Ono što možete očekivati je puno sati igranja, Nightmare mod i istu onu krvavu zabava po kojoj su poznati raniji DOOM naslovi. Neupitno je da ćete se zabaviti, ali sigurno je moglo biti i bolje.

Recenzija igre nastala je na osnovu verzije dostupne putem Xbox Game Passa.