I ova godina nam je donijela igru sa Nindža Kornjačama. Doduše, svake godine nas čeka svojevrsna lutrija, od toga da je sam žanr nekad nešto što nismo očekivali, do toga da se ne zna nekad koje točno Kornjače dobivamo. Jesu li adaptacija najnovijeg animiranog serijala za nove generacije, ili klasika iz 1990ih, ili vezani za određeni film za koji možda ni ne znamo itd. Ovoga puta smo dobili mobilnu igru koja je nove iteracije počela doživljavati kroz zadnjih par godina, a ovu završava sa PlayStation 5 verzijom i upravo izašlom Xbox Series verzijom. Unatoč tome što je već dugo na tržištu, koncept i dizajn bi mogao iznenaditi mnoge.

Teenage Mutant Ninja Turtles: Splintered Fate nije baziran na Shredder’s Revenge stilu i likovima, niti ne podsjeća na animiranu seriju iz 1990tih, tako da “starija garda” fanova skoro pa odmah otpada.  Igra se bazira na stripovima, prvenstveno onim novijima od IDW-a, pa će možda nekima ove verzije i dizajn biti novi, zbunjujući i poprilično nepoznati.  Ono što bi dodatno neke moglo odbiti je činjenica da se radi o roguelike igri, što je, opet, istančan sukus i podžanr koji jest popularan među jednim dijelom populacije, svakako mlađe, ali kod drugih zna biti zamoran i odbojan. Opet, sam roguelike nije za to kriv, malo je jalovo to i spominjati. no kada uzmemo u obzir da su TMNT igre bile ili zabavni beat’em upovi bez permadeatha, ili dječje igre koje imaju razne težine, šarenilo, humor i pojednostavljeni gameplay, ovo dolazi kao malo začuđujuća promjena i bitna informacija za sve koje je ova igra zainteresirala prvenstveno zbog voljenih kornjača.

Ako ste već roguelike/roguelite igra, probajte imati što boljeg uzora. Za Super Evil Megacorp to je bio popularni i hvaljeni Hades, sa kojim se jako brzo vidi dosta sličnosti oko gameplaya, valuta koje trošite i same logike napredovanja i ”vraćanja” na početak, u ovom slučaju u bazu Kornjača u kanalizaciji. Što se tiče same premise koja pokreće sve ovo u igri, ona je poprilično jednostavna, Master Splinter je otet od strane Shreddera te Donatello, Leonardo i ostatak ekipe (uključujući April i još jednog irgivog lika, neizostavnog Caseya Jonesa) kreću u akciju spašavanja. Po putu kroz kanalizaciju, krovove New Yorka i razne druge lokacije na putu će stajati neizostavni Foot Clan (ilitiga Stopala), razni poznati i manje poznati neprijatelji te, u konačnici, i Shredder i njegova kćer Karai.

Što se tiče gameplaya, kao što sam već spomenuo, radi se o roguelike tučnjavi s elementima akcijskog RPG-a, predstavljena iz izometrijske perspektive, u kojoj preuzimate kontrolu nad jednom od četiri Kornjače — Leonardom, Raphaelom, Donatellom i Michelangelom ( i spomenutim Caseyem). Svaki od likova ima svoj prepoznatljiv stil borbe, koja je bazirana prvenstveno na dashanju (izbjegavanju napada), osnovnim napadima i tri moguća specijalna napada ovisno o sposobnostima koje nadograđujete, a nadogradnje koštaju novca kojeg dobivate kroz špto uspješnije igranje kroz sobe/arene. čišćenjem soba otključavate nove sposobnosti ili predmete. Na primjer, možete dobiti bonus na napade tijekom dasheva, zamijeniti svoj “Alat” ili prikupiti veću količinu Zmajevih Novčića. Ovdje postoji ogroman broj mogućnosti, posebno kada se uključe elementalni efekti i bonusi koji se slažu (stackaju) tijekom igre. Neki power-upovi su privremeni, neki dulji i traju cijeli run, i nude razne mogućnosti. Kada se sve zbroji i oduzme, bez obzira na izbor i strategiju, čeka vas puno dashanja, napdanja, izbjegavanja, klikanja. Borbe su dosta intenzivne, a i poprilično izazovne, pogotovo ako se igra sam.

A ova igra se ne čini prijateljska previše prema samostalnom igranju. I najveća zabava leži u tome ako bar još jedna osoba s vama sve prolazi, a još je zabavnije ako vas je četvero. Tada kaos i neki jaki neprijatelji i njihovi čudni napadi imaju više smisla, a i lakši su i runovi duže traju. Čini se da je ipak Splintered Fate tu za multiplayer igranje, bilo lokalno li online kooperativno igranje. Svaki igrač bira svoju Kornjaču, a drop-in/drop-out funkcionalnost omogućuje pridruživanje i napuštanje partije u bilo kojem trenutku.

Teenage Mutant Ninja Turtles: Splintered Fate ima priču i odnose likova koji se nadograđuju zajedno sa nagomilavanjem vašim ponovnih pokušaja igranja. Neke stvari koje ste dobili za vrijeme prijašnjih runova zadržavate, neke ne, neke stvari su svaki put iste, neke malo drugačije, ali sve u svemu, radi se o jakom IP-u koji se nalazi u dosad nepoznatim roguelike vodama, prvenstveno kao roguelite naslov, nešto ipak lakše od hardcore roguelike igara. Sama činjenica da je sa Apple Arcadea ova igra našla put do svih drugih platformi kroz zadnje dvije godine, govori da ima dovoljno zadovoljnih fanova, ili fanova Kornjača ili fanova roguelike igara kao što je Hades. I dok priča i prezentacija drže igru na solidnoj razini, a samostalno igranje pruža dosta frustracija i teške dijelove, zabavno igranja u multiplayeru stvoreno je za ono što su developeri zamislili sa ovom igrom. A to je, nekako, i uvijek bilo s Nindža Kornjačama, bez obzira na žanr, u društvu su uvijek bile najzabavnije.

Igri se ne može puno toga predbaciti, solidna je u skoro svim poljima. Priča nije skoro pa nimalo zanimljiva, bez obzira što su likovi simpatičnu u ponekim konverzacijama. Audio-vizualni aspekti nisu vrhunac današnje ponude u roguelike i roguelite igrama, a ponekad u većim gužvama na ekranu zna i to ”zapeti”. No, pruža dovoljno zabave za preporuku svima koji vole ovaj žanr. U, kombinaciji s time, naravno, da vole i strip verziju TMNT-a i TMNT općenito.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.