Metal Gear Solid Delta: Snake Eater je remake (službeno remake, iako je bliže istini nazvati ga remasterom) igre Metal Gear Solid 3: Snake Eater, stealth akcijske avanture iz 2004. godine. Snake Eater je bila iznimno hvaljena igra, za neke i najbolja iz serijala čiji je tvorac Hideo Kojima.  Ujedno je i prequel, ne samo Metal Gear Solid serijala već onog većeg Metal Gear serijala (u koji ulaze starije igre s NES konzole i računala) pa je i logično da Konami (bez Kojime) započinje projekte remakeova serijala s upravo ovim nastavkom. I dok Metal Gear nastavke ne očekujemo u ovakvom izdanju, Metal Gear Solid Delta: Snake Eater je svakako jasna najava kako bi točno ovaj projekt mogao izgledati u bliskoj budućnosti i osigurati dolazak ostalih Metal Gear Solid igara. Ulickan Unreal Engineom 5, pričom i dalje relevantan, zabavan, kroz igranje čudan, pun predivnih detalja, izazovan, ali ipak praktički nepromijenjen.

Saga započinje! Opet!

Iako je prošlo više od 20 godina, teško je planirati i pisati recenziju misleći da će o igri čitati oni koji za nju ne znaju. Metal Gear Solid 1,2 i 3, i njihov idejni autor Hideo Kojima i cijela developerska ekipa iz Konamija, nezaobilazni su u mnogim razgovorima o povijesti videoigara i značaju priče u videoigrama, pa i kao primjeri dosta čudnih i uvrnutih situacija i likova kojima su mnogi svjedočili kroz igranje. Izlazak HD Master Collectiona prije dvije godine zasigurno je dobio nove fanove ili je bar učvrstio poziciju serijala kao jednog od najvažnijih unutar ere s kraja 1990-ih i početka 2000-ih. Remake je zasigurno zanimljiv potez, kao jedno testiranje da li MGS gameplay i priča, upakirani u proizvod koji je audio-vizualno prilagođen današnjim igrama može danas zadovoljiti i stare fanove i nove igrače/ice te konkurirati za jednu od najboljih igara godine.

Na ivici

Pa krenimo prvo od vizualnih poboljšanja, pa onda i gameplay mehanika, dviju možda i osnovnih stvari koje se gledaju kod svakog remakea/remastera. O priči neću pisati baš puno, i to iz dva razloga:  prvi je da je apsolutno nepromijenjena, a drugi je da je stara 20 godina i već mnogi znaju i previše o svemu što se događa u MGS-u. I dalje je to dosta dobra priča, iako za mene lošija od ”jedinice” i ”dvojke”, ali nema mi smisla davati istom proizvodu i istoj priči visoke ocjene samo zato jer ‘postoje’. MGS sa svojom pričom, unatoč nekim malo čudnim momentima, i nekad prejasnim referencama na James Bonda i ratne filmove koketira sa campy stilom, relevantan je koliko i prije dvadeset godina, kada je isto bila više od pedeset godina udaljena od trenutka izlaska igre. Hladni rat, nuklearni projektili, Rusija, SAD, tajne agencije, početak tehnologije kloniranja, na dugo i na široko se obrađuju već u Snake Eateru, a ništa nije maknuto ni pojednostavljeno (ili zakomplicirano) u remakeu, sve je ostalo isto, i slijedila se i nije se dirala Kojimina vizija (tako je, pače, i navedeno čak na početku igre). Naravno, sve što se događa i u ovoj igri i u cijelom serijalu jeste komplicirano, slojevito, neke stvari su nejasne, neke su s godinama jasnije pa čak i bolje, no toliko se o svemu u priči, likovima i cijelom univerzumu pisalo kroz zadnjih 20 godina da mi se u ovom trenutku detaljno pisanje o priči čini poprilično nepotrebno.

Vizualno, MGS 3 izgleda dosta lijepo. Nije to vrhunac današnje grafike, no svakako je u onoj višoj ligi, sa ponekom životinjicom u džungli kojom se krećemo, većim i boljim detaljima ozljeda na Snakeovom tijelu, dok dijaloge ipak ne prati mimika lica koju bi možda očekivali kad je već sve rađeno u Unreal Engineu 5. Kroz prvih par tjedana, igra je dosta napadana zbog loše optimizacije, zastajkivanja u pojedinim trenucima i ”samo” 60 FPS-a, no za vrijeme mog igranja na PlayStationu 5 (ne Pro) sve je išlo dosta glatko, tako da se ne mogu požaliti na išta. Delta donosi i nove, ”suvremenije” kontrole koje se meni osobno nisu svidjele i brzo sam se prebacio na Legacy opciju kontrola, koje su bliže izvornom iskustvu. Zašto mi mozak pamti saginjanje s ”x”, krug za penjanje i kvadrat za akciju, ostaje za raspravu, no nisam se htio opirati mišićnoj memoriji iz prijašnjih MGS-ova. Sve u svemu, sjajni efekti, originalna glasovna gluma, likovi, preglednost i oštrina, detaljniji okoliš, odlični su dio ovoga remakea koji je rađen ”iz nule”, te je napravljen skoro po indigo maniri, 1 kroz 1, isti kao original što se tiče lokacija, prepreka itd.

Jedan od super bonusa i tajni u igri je svakako igranje i ove mini-igre

Metal Gear Solid Delta: Snake Eater je remake po nekima najbolje MGS igre, trećega nastavka, koji je zapravo prequel svih prequela koji se odvija u dosta prostranijim prostorima nego, recimo, u Metal Gear Solidu ili Metal Gear Solidu 2. Meni su oba ta nastavka puno draža od trojke, iako i ”trojka” ima svoje trenutke i značaj za cjelokupnu priču je iznimno velik jer pratimo početak svega što nas je kasnije, možda i nespremne, dočekalo. Ovoga puta nove generacije mogu kronološki popratiti Big Bossa, Ocelota, Major Zeroa, i upoznati se s prvimekstravagantnim bossevima i antagonistima i vidjeti koliko je sve ovo u igri po njihovom ukusu. MGS i MGS 2 su puno skučeniji i veći je naglasak bio na stealthu, a Snake Eater, kao i dvadeset godina ranije, ne kažnjava nestrpljivost, i prijelaz koji radimo na akciju i pucanje po igri se lakše prašta, što nas malo lišava srži serijala i što je sve donio. No, i takav, i dalje održava privlačnost i donosi igrivost koja bi trebala biti zabavna i izazovna starijim fanovima, ali i mnogim mlađima koji vole akcijske igre sa stealth elementima.

Demo ”teatar” je sjajan dodatak za pogledati neke scene u igri još jednom, na miru

Neki sjajni detalji u gameplayu, sitnice koje možete raditi u igri i vidjeti njihove posljedice malo kasnije ili na drugačiji način, stvari su koje mnoge današnje AAA igre uopće nemaju niti razmišljaju na takav način o kauzalnosti igranja i ponašanja u nečemu što ti igra zada, i zato će biti iznimno zanimljivo vidjeti konačne rezultate među gamerima i gamerkama kojima će ovo biti prvi put da zaigraju MGS serijal. Kvaliteta jest bezvremenska, no i takve proizvode u popularnoj kulturi zna vrijeme dobro ”natući”, ako ne i pregaziti.

Šteta što nije poboljšan AI stražara i neprijatelja općenito, jer je i tu Delta vjerna originalu – nekad vas stražari ne vide iako ste im pored nosa, a nakon pucnjave  i odustajanja od stealtha, odbrojavanje njihove pozornosti i opreza praktički resetira situaciju i nastavlja se miran stealth iako su okolo leševi ili onesviješteni čuvari. Logika igre da odlaskom u iduću prostoriju se nekad rješavamo grešaka u šuljanju i opasne situacije također je glupava (nekad se ipak ostavlja alarm kroz prostorije, nekad ne), a karakteristika je i originalnog Snake Eatera koja nije postajala tijekom prve i druge igre, bar ne u takvoj maniri da nekad samo možete ”šibati” kroz određene prostore i prelaziti ih. No, opet, MGS 3 je uvijek dopuštao neke čudne i sulude stvari, pa sama činjenica da nekad pomaže da se sakrijemo u kutiju i tako izbjegnemo stražare već daje do znanja da igru ne treba preozbiljno shvaćati što se tog dijela gameplaya tiče. Jer je, prvenstveno, intuitivna i zabavna, a i vraški izazovna i ”realnija” sa stražarima ako igrate na najtežim razinama težine. Može li biti iznimno zahtjevna s stealthom ako želite da budete tihi i nenasilni i prođete igru bez jednog killa? Može, itekako. No, pitanje je koliko će se ljudi upustiti u to s obzirom da ipak kontrole i pregled situacije nije savršeno izveden za nove ni starije generacije, a i dopušta se ova ‘opuštenija’ opcija igranja koja bi mogla biti i zabavnija nekima, pogotovo kad dođemo do većeg izbora moćnijih oružja.

Igra nije duga, svega deset sati će biti dovoljno mnogima da je odigraju, čak i ako pogledaju neke duže cutscene koje znaju trajati i po desetak minuta, pa čak i da zapnu malo dulje na nekim stealth dionicama ili boss bitkama. Istina, boss bitke koje su svakako pamtljive i raznolike mogu biti teške i oduzeti nekome više vremena, no činjenica da postoji više načina da dobijete svakog od bossa samo pruža razne solucije i mogućnosti koje uvijek imaju opciju i za one kojima je to možda teško.

Koliko vremena imaš?

No, bez obzira na sve navedeno, igra ima dva veća problema. Onaj najveći s kojim će se vjerojatno mnogi složiti jest cijena. Igra je ipak stara 20 godina i bez obzira što izgleda novo, ne donosi puno toga novoga, sve je isto, već viđeno, i nije pretjerano ni dugo po današnjim standardima. Druga stvar je to što, po barem mojim preferencijama, remake mora donijeti nešto novo, mijenja nešto naspram originalne verzije, a da nije samo audio-vizualno ušminkavanje, čak i u slučaju kad je krenulo ”od nule”, kao i ovdje. Kod Resident Evila je upalilo, no ovdje ipak nešto nedostaje. Gameplay mehanika je uvijek bila ”ukočenija”, a bez nekih značajnih promjena, ipak je ova igra pomalo arhaična momente. Iako i dalje bitna po priči, i dalje donosi kvalitetu i izazove koji nedostaju mnogim današnjim igrama, ipak nije remake koji se odvažio napraviti išta novo, ali niti bitno poboljšati ono što se moglo poboljšati. Vjerujem da netko tamo ima zanimljive ideje kako malo, ako već ne poboljšati, onda bar malo začiniti Kojiminu igru i viziju i predstaviti neke inovacije i ideje koje ne trebaju nužno biti radikalne, ali da nešto ima i za nas a da nije čista ponovna posjeta radi prvenstveno nostalgije. Ili, ako je već tako, opet se vraćam na problem cijene.

Hvatanje majmuna iz Ape Escapea sa Snakeom je opet tu. Zbog nekog razloga. No, nećemo se žaliti. Možda je i vrijeme za novu Ape Escape igru, kad se sviđa svima koncept ovdje, a i u Astro Botu.

Metal Gear Solid Delta: Snake Eater svakako je pristojan remaster odlične Metal Gear Solid igre. Navijam za dolazak prvoga i drugoga Metal Gear Solida i za, ipak, malo više hrabrosti. I da ne bude toliko očito da je igra stara, unatoč tome što je grafika suvremenija.