ARPG igre i dalje dominiraju žanrom, prije svega zahvaljujući svome miksu brzih i dinamičnih borbenih sistema, napredovanja likova i svjetova prepunih tajni – od beskrajnih tamnica u Diablu do mitoloških petlji u Hadesu. U doba gdje se žanr često guši pod teretom beskrajnog grinda i efekata, rijetki su naslovi koji se hrabro vraćaju osnovama, stavljajući srce i emocionalnu dubinu ispred sirovih statistika koje iskaču sa svih strana. No, ipak, povremeno se pojavi poneki izuzetak. Upravo jedan takav izuzetak je i The Lonesome Guild, novi top-down akcijski RPG Tiny Bull Studiosa koji krije srdačnu poruku o borbi protiv samoće, dokazujući kako prijateljstvo može biti najmoćnije oružje u borbi protiv svih oblika emocionalne izolacije.

Društvo usamljenih

The Lonesome Guild je single player akcijski RPG koji donosi emotivno nabijenu, ali jednostavnu priču o pobjedi nad samoćom u svijetu Eteree, gdje se crvena magla širi poput kuge, korumpirajući srca stanovnika i pretvarajući ih u prazne, agresivne ljušture pune anksioznosti, straha i očaja. U igri preuzimamo ulogu Ghosta, bezbrižnog duha bez sjećanja koji pada s neba i počinje sastavljati guild od šest antropomorfnih likova, od kojih svaki ima složenu pozadinsku priču o gubitku, strahu ili bijesu, ali i svojevrsnu klasu karakterističnu za ARPG žanr – optimistični žuti zec DaVinci je izumitelj koji u samoći gradi mehanička čudovišta te predstavlja univerzalnog junaka, Mr. Fox je mrzovoljni stoički lisac-ratnik s preciznim lukom koji je specijaliziran za borbu na daljinu, kapibara Ran Tran Trum je svojevrsni tenk-razbijač čije su glavne odlike prost humor i mlaćenje više protivnika istovremeno, djetinjasta Mauhen je healerica koja ispunjava želje, ali pati od usamljenosti, Chaska je prekaljena ratnica-brawlerica sa sličnim sposobnostima, dok je Sarangalyn vještica s mračnom prošlošću koja je specijalizirana za otrove i druge čarolije.

Narativni aspekt je apsolutno srce igre i tu Lonesome Guild blista svojom iskrenošću i jednostavnošću. Dijalozi su srdačni, ponekad na rubu patetike, ali duboko rezoniraju s temama poput post-pandemijske izolacije i važnosti veza u digitalnom dobu. Izbori tijekom sjedenja uz vatru utječu na odnose, otključavajući personalizirane bond questove, poput DaVincijevih izuma koji otkrivaju njegov strah od neuspjeha ili Foxovih treninga koji razbijaju njegov emotivni zid. Likovi su nevjerojatno šarmantni i raznoliki. Ranovo buntovništvo donosi humor, Sarangalynina žestina dubinu, a Ghostove tajne, koje otkrivamo kroz memory orbove, dodaju svemu poseban sloj. Iako su iznimno topli i emotivni, dijalozi bi nekima mogli zvučati pomalo djetinjasto i poput grupne terapije s životinjama. Ipak, poruka o prijateljstvu kao lijeku protiv samoće rezonira autentično, a brojni sidequestovi, iako se uglavnom radi fetch ili borbenim misijama, često nude personalizirane uvide u likove, poput Mauheninih šala koje skrivaju duboku traumu.

Glavni dio igre je moguće završiti za nekih 10-ak sati, no sidequestovi i dodatne aktivnosti vam mogu pojesti još toliko vremena, što nije malo za jedan indie naslov koji košta svega 25 dolara.

Lite ARPG s nekoliko cool mehanika

Jedan od ključnih elemenata The Lonesome Guilda čini inovativan party-swap sistem koji igru izdvaja od standardnih ARPG ostvarenja. Kao Ghost zaposjedate jednog od tri aktivna člana tima (od šest ukupno, s bench opcijama za preostalo troje), mijenjajući ih instantno tijekom istraživanja, borbe ili zagonetki. Likovi imaju jedinstvene napade i sposobnosti, pa tako DaVinci udara teškim čekićem i stvara štitove, Mr. Fox koristi luk s preciznim manevrima i strijelama, Ran Tran Trum je specijaliziran za multi-target damage, Mauhen liječi i buffa sa distance, Chaska ima brze i snažne whirlwind napade, dok Sarangalyn koristi otrovne čarolije i skida s likova razne elementarne statuse. Kombiniranje njihovih sposobnosti traži određenu dozu taktike, a combo napadi se grade sinergijama između likova, što donosi posebnu dimenziju dinamičnosti i intenzivnosti, osobito prilikom boss fajtova.

Za razliku od primjerice, Hadesa, koji je fokusiran na solo igranje, ovdje je naglasak na timskoj koordinaciji i eksperimentiranju s družinom. Zagonetke su osmišljene tako da su specifične za likove (npr. DaVinci gura blokove, Fox aktivira daljinske prekidače, Ghostov “veil” otkriva skriveno isl.), jednostavne su, ali zadovoljavajuće. Istraživanje se također nagrađuje, a sjajni biomi Eteree poput šuma, ruševina ili gradova, puni su skrivenih prolaza i tajni. No, izostanak stalno prisutne mape (dostupna je samo u kampovima) zna dovesti do lutanja naokolo i backtrackinga, a svemu tome ne pomaže ni povremeno problematična fiksna kamera, koja zna zakloniti određene dijelove.

Kada smo već kod problematičnih stvari u igri, moramo naglasiti i to da borba, ma koliko bila inovativna i intenzivna zbog svoje swap mehanike, ipak zna biti repetitivna i jednostavna budući da protivnici imaju skriptirane napade. S druge strane, ostatak družine kojom upravlja AI čini protivnicima jako malo štete, pa se opet sve svodi na to da vi morate uzeti stvari u svoje ruke i završiti fajt. Svemu tome pomalo smetaju i clunky kretnje i kontrole, zbog kojih sve djeluje kao da je pravljeno isključivo za klince, ali ne i za okorjele ARPG igrače – što, ako ćemo biti iskreni, i nije daleko od istine. Naime, igra nudi tri nivoa težine, pri čemu je Easy doista prelagan, pa čak i Normal, tako da iskusnijim igračima savjetujemo da se odmah prebace na najteži nivo.

Sve u svemu, The Lonesome Guild možda nije u samom vrhu ARPG ponude, ali nudi dosta zabave i nekoliko cool mehanika koje bi vas mogle držati okupiranim neko vrijeme – naravno, pod uvjetom da ne tražite kompleksnost i izazovnost jednog Hadesa ili Diabla.

Oživjela slikovnica

Vizualno, The Lonesome Guild je veoma šarmantan i izgleda poput oživljele slikovnice – vibrantna paleta boja stvara kontrast crvenoj magli, detaljni 2D portreti za dijaloge hvataju emocije, a lokacije miješaju šarmantne gradove s mističnim ruševinama u pravoj pravcatoj storybook estetici. 3D modeli su simpatični, ali njihovim animacijama nekako manjka fluidnosti, pa sve zna izgledati pomalo ukočeno. Također, cijeli ugođaj zna pokvariti i fiksna kamera, koja često ograničava orijentaciju. Zna se dogoditi i štucanje slike, ali ne toliko često, što je donekle zanemarivo.

Zvuk je solidan i u potpunosti s budžetom igre. Soundtrack je simpatičan, s laganim melodijama za emocionalne razgovore uz vatru i znatno intenzivnijim i agresivnijim temama tijekom borbe. Zvučni efekti su veoma čisti, no za potpuni ugođaj nedostaje glasovna gluma, zbog čega ste primorani da čitate dijaloge, a nije tajna da dosta igrača to ne voli te takvo što preskače kad god ima priliku. Kontrole su, kao što smo već spomenuli, pomalo spore i clunky, pa se nadamo da će ovaj problem biti trajno riješen s nekom od budućih nadogradnji.

S tehničke strane, The Lonesome Guild izgleda i ponaša se kao jedan indie naslov, pa ukoliko ne očekujete AAA razinu kvalitete, bit ćete zadovoljni. Prezentacija je načelno veoma dobra, ali izvedba je definitivno mogla biti bolja. No, i dalje se radi o dosta pitkom i igrivom ostvarenju.

Intimno i emotivno putovanje

The Lonesome Guild je srdačan podsjetnik da ARPG ne mora nužno biti uobičajeni grindfest kakav svakodnevno viđamo – ponekad je dovoljna šarmantna priča o prijateljstvu u svijetu samoće, podržana pametnim swap mehanikama, prekrasnim artom i emotivnim druženjem. Tiny Bull Studios i DON’T NOD stvorili su intimnu avanturu idealne dužine, koja briljira s likovima i porukom koju šalje. Radi se o zabavnom i opuštajućem ostvarenju koje predstavlja idealan izlet od brutalnih i krvlju natopljenih predstavnika žanra. Stoga, ukoliko tražite igru uz koju ćete se opustiti, a ne smetaju vam uobičajeni tehnički problemi, isprobajte The Lonesome Guild – možda se ugodno iznenadite.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.