Između hrpetine visokoprofilnih igara kao što su The Outter Worlds 2 i legacy nastavaka poput Battlefielda 6 i Call of Duty: Black Opsa 7, Embark Studios se po drugi put usudio izbaciti igru na milost i nemilost tržišta. Ovaj relativno mali razvojni studio sa sjedištem u Stockholmu većinom je sazdan od strane nekadašnjih developera iz redova proslavljenog studija DICE pod vlasničkom palicom Electronic Artsa, no uz njih se može pronaći i nekoliko drugih bivših članova kako EA studija, tako i ostalih AAA izdavača.

Uslijed nezadovoljstva situacijom da iz godine u godinu štancaju jedne te iste igre s minimalnim ili nikakvih napretkom u gameplay mehanikama ili bilo kakvim inovativnim idejama, na čelu s Patrickom Söderlundom (nekadašnji CEO DICE-a i jedan od izvršnih direktora Electronic Artsa) rodio se Embark Studios. Novoosnovani studio kao svoju primarnu nit vodilju vidi u ideji da izbriše granice između izrade i igranja samih video igara. Što to konkretno znači, već su nam dali do znanja u svojoj prvoj igri, The Finals. O igri The Finals, koju smo nepravedno propustili recenzirati na vrijeme, stiže tekst u kojem ćemo pokušati objasniti zašto se radi o najboljoj FPS igri koju ne igrate. Do tada idemo se mi pozabaviti ARC Raidersima.

Dancing on my own

Od najavnog trailera sada već solidno u retrovizoru 2021. godine, ARC Raiders je doživio određene promjene ne samo u gameplay mehanikama već i inicijalnom konceptu. Premda se to iz trailera ne vidi na prvu, originalno zamišljena primarno kao free to play extraction shooter PvE igra iz trećeg lica. Core gameplay je trebao biti koncipiran oko ideje kooperativnog igranja, gdje su igrači združenim snagama trebali loviti i tamaniti tehnološki naprednijeg protivnika u postapokaliptičnom svijetu. Originalna ideja je nakon internih analiza i testiranja doživjela po nekima radikalne promjene.

Tako je u PvE dodan još jedan “P”, pa je igra doživjela tranziciju u punokrvni PvPvE, što bi značilo da se radi o igri u kojoj nam o glavi ne radi samo računalno pogonjen protivnik, već i onaj od krvi i mesa. Premda je ova promjena u startu prošla dosta nezapaženo, javna testiranja su pokazala da je Embark donio pravu odluku, dok su reakcije publike i streamera bile da bi ARC mogla biti jedna od “onih” igara koja će promijeniti percepciju za extraction shootere. Jedina stvar koja je potpuno izbačena je bila ona “free to play” stavka i igra je dobila cjenovnu oznaku od 39.99€ za koju ćemo kroz ovu recenziju vidjeti koliko je opravdana(?).

Welcome to Speranza!

ARC Raidersi nas bacaju u postapokaliptični svijet kojeg je poharala pošast imena ARC. Čovječanstvo je kolektivno protjerano ispod zemlje, dok su na površini ostali suvereno vladati mehanizirane karakondžule raznih oblika i opasnosti. Jedino (barem za sada poznato) mjesto u kojem je čovječanstvo uspjelo preživjeti i formirati kakvo takvo funkcionalno društvo nalazi se u podzemnom gradu imena Toledo, unutar distrikta imena Speranza. Kako su resursi u takvim društvima uvijek oskudni, neki od stanovnika Speranze odlučuju odlaziti u kratke raidove na površinu kako bi preostale resurse (tehnološke, biološke i općenito sve što je funkcionalno i jestivo) dopremili ispod za populaciju koja preživljava na sve moguće načine. Kako su ARC-ovi došli i na koji smo način poraženi, ostaje misterij koji developeri obećavaju otkrivati s vremenom.

U Speranzi okosnica svega je trgovina s šarolikom skupinom trgovaca za svaku kategoriju resursa koje donesemo ili trebamo eventualno pribaviti. Trgovci su uz uslužnu djelatnost i core igre u smislu progresije priče ARC Raidersa. Tako od njih dobijemo questove koje možemo obavljati na površini. Naglasak je da možemo, ali nije pretjerano nužno za napredak vašeg lika ako ih odlučite ignorirati. No, ukoliko vas zanima svijet u kojem se nalazite, svakako bismo preporučili da obavite questove koje vam trgovci nude. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog često skupim predmeta kojim vas nagrade. Premda je cijeli lore još uvijek nekako u začetku, informacije trenutno dostupne svakako stvaraju dovoljno intrige da želimo doznati više. Ako se neki od vas pitaju (nakon trailera i slika iz igre) s čime bismo s vizualnog aspekta usporedili svijet ARC Raidersa, prvo što nam pada na pamet je Tales from the Loop TV serija bazirana na istoimenoj art knjizi švedskog umjetnika Simona Stålenhaga.

Simon Stålenhag – Tales from the Loop

Kako smo već rekli, okosnica igre je skupljanje resursa i trgovina s istima. Više je načina kako svaki raider može doći do resursa. Izbor je svakako slobodan, i svatko od vas može odlučiti hoće li skupljati razbacane resurse po stambenim objektima, tvornicama, autobusima, kamionima i raznim ostalim lokacijama ili će vrebati druge raidere kako bi im oteo teško stečeni loot. Kada se u ovu “jednadžbu” ubace krvožedni ARC-ovi koji doslovno vrebaju na svakom ćošku, gameplay s gledišta morala, etičnosti, društvenog poretka pruža jedno od najboljih iskustava ovakvog tipa. Razina panike i nepovjerenja prema svima i svačemu što čujete dok ste na površini stvara nevjerojatan osjećaj paranoje, jeze i stvara jednu od najboljih atmosfera koju smo imali prilike doživjeti ne samo u multiplayer igri već općenito. Teško je opisati emocije koje prevladavaju u glavi dok smo na površini. No, ono što je apsolutno sigurno je da svaki izlazak na površinu jamči unikatno iskustvo. Na površinu možemo izaći solo, u grupama po dvoje ili troje. Koji god “oblik” izlaska odaberete, bilo solo ili u grupi, svaki od njih predstavlja drugačiju dinamiku igranja. Samo ćemo spomenuti da su veće šanse da u solo izletima naletite na prijateljski nastrojene igrače, dok u ovim “grupnima” svakako možete očekivati više paljbe prema svom timu od ostatka igrača. Eh da, nemojte ovo “prijateljske” solo izlete shvatiti doslovno, svakom igraču priđite s dozom skepse i svakako očekujte povremeni nož u leđa kada se najmanje nadate.

Absence of Light

Sa svakim uspješnim povratkom sa površine, preostaje nam nadogradnja opreme, kupoprodaja resursa koje smo donijeli sa sobom. Sve se nekako odvija u stilu Mućki u kojem smo mi apsolutni Rodney gdje prodajemo resurse za kikiriki, a trgovci u igri nam ih tijekom prodaje naplaćuju masno kao Delboy. Neki od resursa će nam poslužiti za izradu raznih “radiona” u kojima ćemo izrađivati opremu, oružja pa i određene resurse po potrebi. Većina radiona se može nadograđivati, pa nam se tako otvaraju nove opcije i mogućnosti. No, jedna “stvar” bismo posebno istaknuli ako zbog ničeg drugog onda zbog originalnosti, a to je Scrappy. Radi se o pijetlu koji nam je svojevrsni ljubimac čija je uloga da skuplja mrvice resursa koje ispadaju drugim raiderima po Speranzi i nakon svakog izleta nam nudi da ih skupimo i pridružimo ostalim resursima.  Scrappy se kao i spomenute “radione” može nadograditi, pa sa svakim levelom skuplja više i brže.

A sada idemo na aspekt koji stvara nemire u želucu svakog igrača, radi se o smrti na površini. Smrt na površini znači da sve što smo ponijeli sa sobom, kao i sve što smo skupili tijekom izleta gubimo nepovratno. Ovaj aspekt stvara jako visoke tenzije među igračima na površini i kako smo spomenuli prethodno visoke razine nepovjerenja i sumnje u namjere. Što ćemo ponijeti sa sobom ovisiti će o onome što želimo postići na površini, skupljati resurse (ako da, koje i koliko zahtjevne), odraditi neki od zadanih questova (npr. popraviti komunikacijske releje i slično) ili krenuti s ciljem da ubijemo svakog raidera na kojeg naletimo i opljačkamo ga? Ovu želučanu tegobu donekle olakšava opcija da na površinu izađemo s free opremom (free loadout) i samim time se pretjerano ne vežemo barem s onim što smo donijeli na površinu. Najbolji savjet koji vam možemo dati je da se emocionalno ne vežete za svog lika, njegovu smrt a najmanje za opremu s kojom izlazite na površinu. Jedini krivac za smrt na površini smo mi sami, što zbog brzopletosti odluka, (ne)opravdanog povjerenja prema drugima ili jednostavno stava “mah, lako ‘ćemo”. Ne morate biti igrač s najviše skilla da preživite – naoružajte se oprezom, strpljenjem i uspjeh je zagarantiran.

Leaving the World Behind

Po pogledu gameplaya i samih mehanika, one ovise o više faktora. Jeste li Rambo koji ide u svaku bitku bez previše okolišanja ili ste više Keyser Söze tip spletkaroša koji će postavljati klopke oko extraction pointa ili u određenom trenu zaskočiti nekog igrača dok je zaokupljen borbom s ARC-ovima ili drugim igračima? Sve to čini ARC Raiders iznimno dinamičnim, nepredvidljivim i kako rekosmo potpuno novim iskustvom s svakim izlaskom na površinu.

Što se tiče samog opremanja vašeg raidera, očekujte donekle klasičan pristup. Umjesto armora, imamo energetske štitove, možemo nositi dva primarna oružja s raznim modifikacijama, zavoje i dodatne “baterije” za obnovu štita odnosno krpanje krvarenja. Opreme možemo nositi onoliko koliko nam inventory dopušta, a on ovisi o komadu opreme koji se zove Looting Augment koji određuje koliko “slotova” za smještanje opreme/resursa imamo. Pametno planiranje i optimizacija iskorištavanja dostupnih slotova nekad može značiti razliku između života i smrti. Oruža i štitovi se dijele na klase, pa tako imamo heavy, medium i light oružja koja, pogađate već, imaju heavy, medium i light municiju. Uz oruđe za ubijanje, tu su razno razni gadgeti koji će nam olakšati bjeg ili kreiranje sjajne klopke kako za ARC-ove tako i druge raidere. Opreme svakako ne nedostaje u raznim varijacijama i sigurni smo da će Rambo ili Keyser u vama pronaći dobitnu kombinaciju za sebe. Eh da, da ne zaboravimo, postoji i skill tree u kojem ćemo poboljšavati s svakim level upom neke specifične “vrline” vašeg i našeg raidera. Embark je najavio reset skillova nakon svake sezone, pa ne trebate previše brinuti jeste zaribali nešto gadno jer će po svemu sudeći biti pregršt prilika za popravak.

Treba spomenuti i rak ranu svih igara, a to su mikrotransakcije. Ovaj aspekt nije zaobišao niti ARC Raiderse, pa tako imamo pregršt stvari koje možemo kupiti za “pravu lovu”. Ono što trebate znati da je Embark kao i u The Finals odlučio za prave novce ponuditi samo kozmetičke dodatke koji ne mijenjaju dinamiku gameplaya niti daju prevagu nikome zato što ima XY kacigu plave boje ili crveni pončo. Tako da, premda igra ima mikro transakcije, radi se o fer modelu koju ni u kojem smislu ne narušava gameplay iskustvo.

Electric Malfuncition

S tehničkog aspekta, ARC Raiders predstavlja pravo (ne baš tako) malo umjetničko djelo. Vizualni segment crpi inspiraciju iz starih SF filmova i kako su naši preci zamišljali budućnost i potencijalnu apokalipsu. Inspiracija je očigledno bio prije spomenuti Tales from the Loop u pogledu core teme i identiteta, no naziru se inspiracije i iz legendarnih filmova poput THX 1138, Star Wars, Stalker, Colossus: The Forbin Project i vjerojatno hrpetina drugih. Upravo taj štih i miks stilova prebačen je u igru s ogromnom dozom ljubavi od strane developera pa se svijet unatoč apokaliptičnom settingu čini živim i ostavlja dojam nekih boljih vremena za čovječanstvo prije dolaska ARC-ova. Sve to pogonjeno s (zloglasnim) Unreal Engineom 5 predstavlja fenomenalan vizualni dojam i apsolutno nikada ne dosadi izaći na istu mapu više stotina puta u nizu. Teksture su oštre, efekti poput svijetla, sjene i općenito sve ostavlja snažan dojam na igrača. Dizajn oružja je svakako unikatan i raznolik pa se svako od njih savršeno uklapa u svijet u kojem pokušavamo preživjeti. Da podvučemo crtu, developeri su s vizualne strane odradili vrhunski posao. Još kad se uzme u obzir da se radi o jednoj od rijetkih igara gdje je u izradi uspješno ukroćen Unreal Engine 5 (igra se vrti pristojno na hardveru starom 10 godina) je samo dodatna potvrda predanosti developera.

Zvučna kulisa je doslovno priča za sebe. Ne ide jednostavno bez ponovnog spomena već toliko puta spomenute paranoje. Zvuk je toliko čist, toliko kaotičan, toliko precizan u svojoj prezentaciji da je ponekada nevjerojatno kako sve dobro funkcionira u ne tako rijetkim kaotičnim situacijama. Uz kvalitetu zvuka, ističe se zvučni dizajn apsolutno svega, bilo da se radi o kretnjama igrača, pucnju iz oružja ili jezivim zvukovima koje proizvode ARC-ovi. Težina zvuka, jaukanje igrača (i ARC-ova) dok oko nas tutnji kaos je toliko dobro zaokružen u vrhunsku zvučnu kulisu da vjerovali ili ne ostavlja još viši dojam od samog vizualnog aspekta igre koji je fenomenalan. Proximity chat je sjajno implementiran i predstavlja isto tako (već pogađate) unikatan doživljaj prilikom svakog izlaska na površinu. Nemojte se sramiti viknuti prema drugim igračima, jer dojam koji ostavite na prvi glas može značiti život ili smrt.

Kada na sve to stavimo fantastičan soundtrack koji prati igru i (naj)napetije trenutke u igri, ARC Raiders je jedan od vjerojatno najboljih audio/vizualnih “paketa” u zadnjih par godina kojem bi u smislu kvalitete izvedbe mogla parirati jedino prva Embarkova igra, već spomenuti The Finals. Naravno, sve ovo je vrlo subjektivno, pa si nećemo uzeti za pravo izjaviti najbolja audiovizualna prezentacija ikada, već ćemo se zadržati na vjerojatno jedna od najboljih.

See you Topside!

Kako smo i postavili pitanje tamo negdje na početku, vrijedi li ARC Raiders 39,99€? Naš zaključak bi bio jednostavan, a to je apsolutno i odlučno “da”. Ako nas tražite da pokušamo opravdati to “da” (iako smo naveli hrpu tog u gore nadrobljenom tekstu), moramo reći da smo oko konačne ocjene i zaključka uzeli u obzir više elemenata. Svakako jedan od bitnijih je bio kvaliteta same igre i izvedba. Dodatni ali svakako ne mali razlog je činjenica da trebamo priznati da se zadnjih par godina gaming vrti u krug ili bolje rečeno ide u rikverc. Okruženi smo kontinuiranim nemaštovitim nastavcima hrpetine raznih serijala, uz svako malo neki remake/remaster kao da se nitko ne usudi riskirati i napraviti nešto novo.

Sam broj igara koje imaju ogavne modele mikrotransakcija, ili onih koji općenito potpuno ignoriraju igraću zajednicu ostavlja dojam da se sve nekako pretvorilo u gamersko tumaranje tamnim tunelom s mučnim traženjem izlaza i opravdanjem trošenja teško zarađenih novaca. Embark Studios je na tržište izbacio igru koja ne skriva što nudi, ne glumi da je nešto što nije i samo tom činjenicom “pali” svijetlo u tunelu kojeg bi ostali developeri trebali pratiti bez previše razmišljanja. Naravno, cijena je isto jedan od faktora odlučivanja pa kada uzmemo u obzir da je iznos tražen koji ćemo udrobiti u nekom fast foodu u tri ili četiri navrata, mislimo da je vam je sve jasno.