AdHoc Studio, razvojni tim kojeg čine iskusni kreativci i veterani iz Telltale Gamesa, poznatog po klasicima kao što su The Walking Dead i The Wolf Among Us, okrenuo se onome što mu ide prilično dobro od ruke – stvaranju epizodnih avantura sa nezaboravnim pričama i likovima. Upravo takva igra je i Dispatch, nova epizodna avantura koja nas vraća u zlatno doba interaktivnih priča, ali s modernim zaokretom. Da, Dispatch pripada dobrom starom žanru narativnih avantura, igara u kojima vaši izbori i strateške odluke, u ovom slučaju, oblikuju sudbinu tima reformiranih superzlikovaca, a cijela sezona, koja se sastoji od osam epizoda, nudi kompaktan paket od oko 8 sati fantastične zabave.

Superheroji s klupe

Dispatch nas baca u alternativni Los Angeles, gdje superheroji i zlikovci nisu samo mitovi iz stripa, već svakodnevica podijeljena na “supere” i “normale”, kojima upravlja Superhero Dispatch Network (SDN), korporativni call centar koji šalje heroje na razne misije i intervencije. Vi ste Robert Robertson III, bivši superheroj i treća generacija legendarnog Mecha Mana, čije mehaničko odijelo biva uništeno u spektakularnoj borbi protiv arhetipskog zlikovca Shrouda, ostavljajući ga bez moći i karijere. Sada, demotiviran i depresivan, Robert preuzima posao dispečera u SDN-ovom središtu, upravljajući Z-Teamom, skupinom reformiranih zlikovaca objedinjenih u sklopu rehabilitacijskog Phoenix programa. Tim superheroja i zlikovaca doista je šarolik i uključuje buntovnu Invisigal, nevidljivu astmatičarku koja mrzi timski rad, korporativno ambicioznu Blonde Blazer, pirokinetičara Flambaea, antropomorfnog Sonara koji pomalo podsjeća na Man Bata, Golema koji svojim izgledom od gline koketira s likom Clayfacea, demonsku ratnicu Malevolu, krilatu assassinicu Coupé i mnoge druge živopisne likove.

Priča se odvija kroz osam epizoda u trajanju od po nekih sat vremena, s klasičnim serijskim cliffhangerima koji vas drže u napetosti. Sve pomalo djeluje poput The Boysa, samo bez pretjeranog nasilja i krvoprolića, fokusirajući se primarno na radne smjene pune kaosa koji proizlazi iz timskih sukoba, moralnih dilema oko iskupljenja, romantične napetosti i Robertove borbe s obiteljskom baštinom. Priča je majstorski napisana, sa sjajnim crnim humorom koji ismijava superhero industriju, duboke teme depresije, empatije i etičkih sivih zona, s organskim razvojem likova kroz flashbackove i intimne razgovore. Dijalozi istovremeno odišu sarkazmom i toplinom, a “X se sjeća toga” mehanike pamte male detalje za kasnije reference, stvarajući iluziju duboke personalizacije.

Z-Team nije karikatura superherojske kulture, već ga čine slojeviti likovi s osobnim demonima (Invisigalina buntovnost skriva njenu ranjivost, Sonarova transformacija simbolizira unutarnji kaos…), što vas emocionalno veže – posebno u kasnijim epizodama gdje redemption arcovi kulminiraju u srceparajućim trenucima. Više završetaka ovisi o timskim performansama, izborima i odnosima, potičući replayability za različite rute (npr. agresivni ili empatični stil upravljanja).  Međutim, iako sjajan, narativ ipak ima određenih mana – primjerice, neki veliki izbori, poput otpuštanja člana tima, imaju uglavnom kozmetički utjecaj, mijenjaju statse ili dijaloge, ali strukturno ne granaju priču, što bi moglo razočarati one koji traže dubinu kakvu imaju, recimo, Quantic Dreamovi hitovi poput Detroit: Become Humana, Heavy Raina ili Beyond: Two Soulsa. Priča ponekad pada u predvidive obrasce, a humor, iako oštar, prelazi u ponavljajući sarkazam ili stereotipne šale. Dužina igre je kompaktna i savršena za „binge igranje“, ali ipak sve je nekako prekratko za cijenu po kojoj se igra prodaje ako ne planirate njeno višestruko igranje. Vrijedi naglasiti i cool fore poput integracije stvarnog Los Angelesa na mapi ili gostovanja poznatih glumaca i influencera, što igri daje posebnu vrijednost.

Klasični Telltale s dobrom porcijom menadžmenta

Ono što Dispatch čini stvarno zanimljivim nije samo njegova narativna komponenta, već pametna fuzija Telltaleovog QTE-stila sa inovativnim elementima menadžeriranja i simulacije koji ga opasno izdižu iznad standardnih point and click avantura. Dok se, primjerice, The Walking Dead oslanjao na dijaloge i QTE dionice za akciju, ovdje „dispatching“ postaje jezgra, tako da se sve svodi na praćenje dinamične mape Los Angelesa prepune incidenata (požari, vanzemaljske invazije, PR krize…), gdje strateški dodjeljujete heroje na osnovu na pet ključnih statistika – Combat (borba), Vigor (izdržljivost), Mobility (brzina/pokretljivost), Charisma (uvjeravanje/PR) i Intellect (pamet/analiza), uz njihove pasivne sposobnosti i sinergije. Svaka misija ima tajmer, pa tako šaljete solo heroje za brzinu (npr. Invisigal produžuje tajmere svojom brzinom) ili timove za snagu (Malevola + Sonar za portal combose), upravljajući cooldownovima, putovanjem, odmorima i moralom. Uspjeh donosi XP potreban za nadogradnje (npr. instant recovery ili injury heal), otključavanje perkova i narativne nagrade, dok neuspjeh rezultira ozljedama likova, pokreće disobedient dijaloge u kojima se heroji bune ili općenito utječe na priču. Ovaj segment je genijalno osmišljen i realiziran, jer vaša strategija doista oblikuje timsku dinamiku.

QTE su značajno poboljšane u usporedbi sa onima iz ranijih Telltaleovih igara, pa tako imamo brze kontekstualne sekvence s “remembered that” efektima koji čine izbore relevantnima, uz dodatak vremenski ograničenih dijaloga zbog čega morate brzo razmišljati. Tu su još i zabavne mini igre hakiranja u kojima kotrljate 3D poliedar kroz cyber labirinte, izbjegavajući antivirusne orbove. Za razliku od introspektivnih izbora poput onih u, primjerice, Life is Strange, Dispatch uvodi drukčiju strategiju u narativnom okviru, s krivuljom učenja koja reflektira Robertov karakterni rast – početne smjene često završavaju fijaskom, ali vremenom postaju zadovoljavajuća simfonija najrazličitijih sinergija koje su djelo vaše strategije.

Dispatching je adiktivan, s tenzijom od višestrukih tajmera i snowball efekata, a replayability vas tjera eksperimentiranje za optimalne rute i završetke. S druge strane, nekima bi mogla zasmtetati repetitivnost u srednjim epizodama, gdje se hakiranje osjeća se kao nepotreban i smarajući dodatak, QTE djeluju arhaično, a dubina izbora je iluzorna jer većina istih utječe samo na kozmetiku, ne mijenjajući sudbinu likova. Balans između pasivnog gledanja (70% cutscena) i aktivnog upravljanja čini Dispatch više TV serijom kojom dirigirate nego punim igrivim iskustvom, ali sve je ipak dovoljno inovativno da nadmaši brojne Telltaleove sljedbenike.

Superherojska animirana serija

Tehnički gledano, Dispatch je doista sjajan i nema mu se što prigovoriti. S vizualne strane, donosi cartoonish stil s fluidnom, ekspresivnom animacijom koja nadmašuje mnoge moderne animirane serije – likovi pulsiraju emocijama kroz mikro-geste, a pejzaži Los Angelesa, od Hollywooda do plaža, pucaju od života s dinamičnim kamerama i efektima superherojskih moći. Cutscene su sjajno režirane, s vrhunski uštimanim ritmom i trikovima koji naglašavaju dramu.

Zvuk je još impresivniji. Soundtrack kombinira eksplozivne filmske orkestarske dionice s lo-fi beatovima dispatch sobe i stresnim alarmima, stvarajući autentičnu atmosferu noćne smjene. Ipak, prava zvijezda su voiceoveri stelarne glumačke ekipe koji podižu dijaloge na razinu filmske glume. Aaron Paul (Breaking Bad) donosi ranjivu dubinu Robertu, miješajući optimizam i potpuni burnout, Laura Bailey (Critical Role) čini Invisigal buntovno neodoljivom, Jeffrey Wright (The Batman) u ulozi Chasea odiše autoritetom, dok je Matthew Mercer (Resident Evil) fantastično dočarao zlokobnu harizmu Shrouda. Njihova gluma je doista sjajna, emocionalna, humoristična i bez lažnih nota, u svakoj sceni čineći likove živima.

Kontrole su intuitivne, a tehnički problemi doista rijetki i uglavnom se odnose na povremene bugove u sinergijama ili loading između epizoda, ali dosta takvih problema je ispravljeno iz epizode u epizodu. Tu su i brojne accessibility opcije poput asistencija kod QTE dionica, colorblind moda i neograničenih pokušaja prilikom hakiranja. Sve navedeno čini Dispatch atraktivnim i iznimno pristupačnim naslovom, u čijem ćete igranju definitivno uživati.

Jedna od najboljih igara godine

Dispatch predstavlja trijumfalni povratak epizodnim avanturama, s kojim je AdHoc Studio dokazao da Telltaleov duh još postoji i da nikada nije bio jači. Iako nije savršena, Dispatch je fantastična igra čija snaga leži u likovima koje ćete i voljeti i mrziti, priči koja na pametan način ismijava superherojske teme i dispatching ritmu koji će vas držati budnima. Stoga, ako tražite kratku, ali nezaboravnu igru koja će vas očarati svojom pričom, likovima i cjelokupnim konceptom, Dispatch je pravi izbor za vas – jedini problem može predstavljati to što ćete htjeti još, a što ćete na sve izvjesniju drugu sezonu morati pričekati barem nekoliko godina.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.