U trenucima kada se Ubisoft bori s padom vrijednosti dionica i otkazivanjem ambicioznih projekata, javni prostor ispunile su teorije o tome kako su za sve krivi inkluzivnost i forsiranje različitosti. Međutim, Kensuke Shimoda, bivši dizajner u studiju Ubisoft Osaka, odlučio je stati na kraj tim nagađanjima. Reagirajući na tvrdnje da je Assassin’s Creed Shadows stradao zbog ideoloških ciljeva, Shimoda je jasno poručio da problemi ne leže u woke agendi, već u onome što on naziva “sindrom velike kompanije“.

Prema Shimodinim riječima, DEI inicijative u Ubisoftu zapravo su bile korisne, pogotovo u širenju na tržišta Južne Amerike i Bliskog istoka. Umjesto da budu uteg, one su pomogle kompaniji da dopre do nove publike. Ipak, dok se publika fokusirala na to ima li Assassin’s Creed Shadows afričkog samuraja, stvarni problemi su se događali u uredima uprave.

Što je zapravo “sindrom velike kompanije”?

Termin koji Shimoda koristi nije nov – skovao ga je još 1987. godine Kazuma Tateisi iz tvrtke OMRON. On opisuje stanje u kojem lideri postaju toliko opsjednuti održavanjem statusa quo da odbijaju preuzeti rizike koji su ih uopće doveli do uspjeha. Ubisoft je, čini se, postao žrtva vlastite veličine.

Bivši dizajner ističe da se kompanija suočava s izrazito niskom stopom fluktuacije zaposlenika na krivim mjestima, uz istovremeni kronični nedostatak iskusnog vodećeg kadra. Rezultat toga je trom sustav koji nastavlja rasti, ali se boji inovacije. Umjesto hrabrih poteza, dobili smo korporativni oprez koji guši kreativnost i rezultira igrama koje su međusobno previše slične.

Bolni reset i povratak korijenima

Situacija je eskalirala 21. siječnja, kada je Ubisoft najavio radikalno restrukturiranje. Čak četiri nenajavljena naslova, uključujući tri potpuno nova IP-ja, hladnokrvno su otkazana. Umjesto toga, osnovano je Pet kreativnih kuća, koje će se isključivo fokusirati na razvoj postojećih, sigurnih franšiza.

Iako uprava ovo predstavlja kao nužan korak za stabilizaciju, mnogi sadašnji zaposlenici strahuju da je ovo samo ponavljanje povijesti. Fokusiranjem isključivo na provjerene brendove, Ubisoft zapravo potvrđuje dijagnozu o opsjednutosti statusom quoom. Dok se Assassin’s Creed Shadows unatoč napadima na internetu uspio domoći brojke od preko pet milijuna igrača do srpnja 2025. godine, problem nije u prodaji jednog naslova, već u dugoročnoj neodrživosti modela koji gasi svaku novu ideju u korist sigurnog profita.

Ukratko, analiza Kensukea Shimode nudi prijeko potreban realni pogled na industriju zabave. Lakše je kriviti likove u igri za pad dionica nego priznati da je gigant poput Ubisofta postao prevelik i prespor za dinamično tržište današnjice. “Sindrom velike kompanije” je stvarna opasnost, a hoće li povlačenje u sigurne luke poznatih franšiza spasiti Ubisoft ili ga samo dodatno izolirati od inovacija, pokazat će vrijeme.