Prošlo je punih trinaest godina otkako je 2K Sports preuzeo kormilo nad WWE licencom, započevši tu dugu, često turbulentnu plovidbu s naslovom WWE 2K14 u eri kada su na našim stolovima još uvijek brujali PlayStation 3 i Xbox 360. U tom višegodišnjem ciklusu, franšiza je prošla kroz sve faze koje jedan sportski serijal može preživjeti, od vrhunaca simulacijske dubine, preko katastrofalnog pada u ambis s ozloglašenim WWE 2K20, pa sve do mukotrpnog izdizanja iz pepela. Danas, s WWE 2K26, studio Visual Concepts se nalazi na klasičnoj, gotovo sudbinskoj raskrsnici godišnjih naslova.

Iako možda i najbolji do sada, prošlogodišnji WWE 2K25 bio je školski primjer ušminkane stagnacije, koji je sve karte položio na ne toliko impresivni online hub pod nazivom The Island, zanemarujući pritom same temelje ringa. WWE 2K26 ne pokušava izmisliti toplu vodu niti uvesti revolucionarni mod poput War Gamesa, već zapravo predstavlja pokušaj krpljenja rupa na brodu koji predugo plovi na autopilotu. U industriji gdje “novo” često znači samo “drugačije upakirano“, ovaj naslov se bavi onim najtežim – pokušajem da se ispravi dugačka lista pritužbi fanova uz istovremeno uvođenje novih, kontroverznih i za 2K Sports prepoznatljivih metoda monetizacije.

Enciklopedija taštine i digitalna arena

Kada govorimo o WWE 2K26, govorimo o gigantu koji i dalje pati od krize identiteta. Igra se ponosi rosterom od preko 400 boraca, što je brojka koja bi trebala izazvati strahopoštovanje. Međutim, za informiranog igrača, to je brojka koja zahtijeva posebnu fusnotu. Naime, Visual Concepts se ovdje služi lukavstvom – u taj zbir ulaze ne samo legende i trenutni roster, već i fiktivni entiteti iz modova The Island i MyRise, kao i višestruke iteracije istih lica. I dok je osvježavajuće vidjeti pojedine zvijezde nakon desetljeća provedenog u digitalnom progonstvu, bolna je spoznaja da su mnoge od tih 400 figura tek “reskinovani” modeli sa zastarjelim setovima poteza.

Centralna figura je neosporni povratnik i miljenik publike, CM Punk. On nije samo lice s naslovnice, već i fokus ovogodišnjeg 2K Showcase moda. Za razliku od prethodnih iteracija koje su se striktno držale povijesnih činjenica, ovogodišnji Showcase uvodi intrigantan “What if?” scenarij, istražujući šta bi se desilo da CM Punk nije uzeo višegodišnju pauzu. Vidjeti ovu zvijedu u Hart Foundation trikou je onaj nivo “fan-servicea” koji pogađa točno tamo gdje treba, ali sam mod i dalje pati od kronične bolesti neinspirativnog dizajna. Naime, gameplay se svodi na ispunjavanje rigidnih mini-zadataka kako biste pokrenuli skriptiranu animaciju, što nakon trećeg meča postaje zamorno. Spas dolazi u vidu Showcase Gauntleta – brutalne prečice gdje pobjeda nad nizom protivnika otključava sav sadržaj moda odjednom, što je hvale vrijedan ustupak igračima koji cijene svoje vrijeme više od nostalgije.

Sadržajno, igra je ponovno razapeta između tri drastično različita pristupa. MyGM i Universe modovi ostaju utočište za one koji žele biti rvački bogovi, kreirati sopstvene brendove i manipulirati sudbinama. Nasuprot tome, MyFaction ostaje digitalni casino, besramni pokušaj sakupljanja kartica koji i dalje služi isključivo kao mehanizam za izvlačenje dodatnog novca, u čemu su 2K Sports i Visual Concepts pravi i, slobodno ćemo reći, bezobrazni, majstori. Za kraj, uz more raznoraznih modova i načina igranja, tu je ponovno i The Island, koji je od prošlogodišnjeg fijaska pretvoren u funkcionalan RPG hub s tri frakcije i profesionalno odrađenim glasovnim dionicama, dajući ovom modu smisao koji mu je ranije nedostajao.

Fiziologija nasilja

Najveći trijumf WWE 2K26 ne događa se u menijima, već u onome što se dešava u onoj sekundi kada rvač pokuša ustati s poda. Godinama je serijal patio od “reversal-festa” iliti bizarne igre u kojoj pobjedu odnosi onaj tko bolje poznaje kontrole, a ne onaj tko razumije tempo meča. Visual Concepts je to prekinuo uvođenjem sistema zamora kod preokreta.

Ovaj sistem uvodi ljubičastu traku umora i direktno kažnjava besomučno pritiskanje tastera za kontru. Ako pokušate preokrenuti tri poteza zaredom, vaš lik ulazi u “winded” stanje, postajući potpuno bespomoćan na nekoliko sekundi. Ovo fundamentalno mijenja psihologiju meča. Igrač je prisiljen donositi teške odluke – hoćete li dopustiti protivniku da vas udari običnim ‘suplexom’ i sačuvati energiju za njegov ‘finisher’ ili ćete riskirati sve na kontru sada? Ovo je najbliže što je serijal ikada došao simuliranju onog dramatičnog vrhunca meča gdje oba borca jedva stoje na nogama.

Interakcija sa okolinom je takođe evoluirala. Mogućnost korištenja thumbtackova unosi dozu hardcore kaosa, dok interaktivni ulasci u ring brišu granicu između pasivnog posmatranja i aktivne igre, dozvoljavajući vam da sami aktivirate pirotehniku. Ipak, srce gameplaya i dalje kuca u ritmu novih tipova mečeva. I Quit meč je ovdje najuspješniji zahvaljujući minigri koja savršeno prenosi osjećaj fizičke iscrpljenosti. S druge strane, Inferno meč pati od zastarjelih tekstura vatre i cenzure – nikada ne vidite protivnika kako zapravo gori, već samo animaciju gašenja aparatom, što je jasan ustupak rejtingu, ali kvari imerziju.

Estetika spektakla – tehnička ispoliranost i vizualni kompromisi

Vizualno, WWE 2K26 je definitivno profitirao od konačnog raskida sa prošlom generacijom konzola, ali taj raskid nije potpun. Osvjetljenje je dramatičnije, znoj na tijelima boraca reagira na svjetlost reflektora realističnije nego ikad, a novi sistem čestica kod “bloody explosion” efekta dodaje skoro filmsku notu brutalnijim mečevima. Međutim, đavo je u detaljima. Dok su glavne zvijezde modelirane do nivoa fotorealizma, niži ešaloni rostera i dalje pate od “mrtvih očiju” i kose koja se ponaša kao savitljiva plastika.

Najveći tehnički prigovor ide na račun “naslijeđene lijenosti“. Nevjerovatno je da igra iz 2026. godine koristi animaciju ulaska za CM Punka koja je direktno prenesena iz verzije od prije dvije godine. Ovdje se vidi jasna granica između onoga što je studio želio popraviti i onoga što su smatrali “dovoljno dobrim” za još jedan godišnji ciklus. Srećom, audio prezentacija je doživjela ozbiljnu nadogradnju. Zamjena Byrona Saxtona sa Wadeom Barrettom i Bookerom T je potez koji je drastično podigao kvalitet komentiranja. Njihova kemija i Barrettov britki humor čine da se osjećate kao da gledate uživo TV prijenos. Mogućnost interakcije sa sudijom, bilo kroz zastrašivanje (Bully) ili “slučajno” obaranje (Ref Bump), dodaje onaj neophodni sloj autentičnog hrvačkog kaosa koji smo čekali godinama.

Ringside Pass i ekonomija vremena

Ipak, najveći oblak koji se nadvio nad igrom je ekonomski. Tradicionalni DLC paketi su mrtvi, a na njihovo mjesto je stupio Ringside Pass – sistem sezonskih propusnica sa besplatnim i plaćenim sadržajem. Naravno, kao i kod NBA 2K serijala, progresija kroz igru je mučno spora i nelogična. Dobivate fiksno 110 RXP-a po meču, bez obzira na to da li ste pobijedili za 45 sekundi ili odradili epski klasik od 15 minuta. Činjenica da igra ne koristi sopstveni sistem ocjenjivanja meča zvjezdicama za progresiju je apsurdna. Još je gore što su retro verzije legendi često zaključane iza kartica koje vas suptilno guraju ka trošenju stvarnog novca. To je definitivno strategija koja polako nagriza povjerenje zajednice, pretvarajući igru pune AAA cijene u digitalni izlog koji stalno traži još. No, ako ćemo biti iskreni, takvo što smo u konačnici i očekivali od jedne 2K Sports igre.

Naslijeđe u nastajanju

WWE 2K26 definitivno nije revolucija koju smo priželjkivali, ali je najigriviji i mehanički najstabilniji naslov u serijalu od njegovog povratka na scenu. Visual Concepts je popravio temelje tamo gdje je najviše boljelo, u sistemu zamora i preokreta, ponudivši pri tome more sadržaja koji će hardcore fanove držati okupiranim mjesecima.

Ovo je igra koja vam daje više nego bilo koja prije nje, ali vas istovremeno podsjeća na svakom koraku da bi taj napredak bio mnogo brži uz malu pomoć vaše kreditne kartice. Ako možete zanemariti te korporativne zamke i fokusirati se na ono što se dešava između konopaca, pronaći ćete hrvačku simulaciju koja je konačno naučila kako da teče i kako da proslavi spektakl. U konačnici, WWE 2K26 je igra koja se bori s demonima sopstvene monetizacije dok istovremeno pruža najbolji hrvački osjećaj u posljednjih deset godina.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.