Ako se još uvijek nećkate oko toga vrijedi li igrati Death Stranding 2: On the Beach na PC-u, mislim da tu zapravo nema previše dileme. Ako ste voljeli prvu igru, nastavak će vam vrlo vjerojatno sjesti još bolje jer uspješno ispravlja mnoge frustrirajuće elemente originala. No, umjesto da ulazim u samu strukturu gameplaya, ovdje ću se fokusirati isključivo na tehničku stranu – kako igra radi na PC-u i što realno možete očekivati od performansi.

Death Stranding 2 se pokazao kao iznenađujuće dobro optimiziran PC port. Testirao sam ga na dvije konfiguracije. Svojoj, koja spada u mid-range segment i na znatno jačem računalu mog brata te u oba slučaja rezultat je bio vrlo pozitivan. Vizualno izgleda odlično, s visokom razinom detalja i vrlo širokim rasponom grafičkih postavki. Tu je čak i launcher koji se pokaže prije nego što pokrenete igru, a omogućuje vam da brže pristupite osnovnim opcijama (možete ga bez problema isključiti). Podrška za DLSS, FSR, XeSS i PICO upscaling dodatno potvrđuje koliko je port prilagođen različitim konfiguracijama, a podrška za ultrawide rezolucije dolazi kao lijep bonus.

Iako Ray tracing i dalje predstavlja značajan hardverski izazov, igra radi besprijekorno na High postavkama

Kada je riječ o ray tracingu, situacija je pomalo tipična za današnje PC igre. Vizualni dobitak je vrlo suptilan i često ga je teško primijetiti čak i u direktnim usporedbama. RTAO ima najviše smisla jer poboljšava sjenčanje uz relativno mali utjecaj na performanse, dok su refleksije većinom zanemarive u stvarnim uvjetima igranja, osim u rijetkim situacijama gdje SSR zakaže. S druge strane, pad performansi kod uključenog ray tracinga, posebno na višim postavkama, jednostavno nije opravdan. Zbog toga bih većini igrača preporučio da ga u potpunosti isključe ili eventualno ostave samo RTAO ako imaju nešto jaču grafičku karticu.

Što se tiče skaliranja i performansi, igra se ponaša vrlo stabilno. High preset se pokazao kao najbolji omjer kvalitete i performansi te nudi iskustvo vrlo blisko konzolaškom. Very High je rezerviran za jače konfiguracije, dok Medium i niže postavke donose vidljiv pad kvalitete, uključujući i pojavu pop-ina. U praksi, kombinacija High postavki bez ray tracinga predstavlja najbolji izbor.

Upscaling tehnologije ovdje igraju veliku ulogu. DLSS nudi najbolju kvalitetu slike na Nvidia karticama, dok FSR i PICO rade vrlo dobar posao na AMD hardveru, posebno na nešto starijim GPU-ovima. XeSS je također prisutan kao dodatna opcija. U svakodnevnom igranju razlike nisu drastične, ali korištenje upscalinga značajno pomaže u postizanju stabilnijeg frameratea, posebno na višim rezolucijama poput 1440p i 4K. Dobra vijest je da Frame Generation uopće nije nužan za ugodno igranje jer igra i bez njega može raditi vrlo glatko.

Zanimljivo je i ponašanje procesora i grafičkih kartica. Na nižim rezolucijama poput 1080p, jače grafičke kartice mogu postati ograničene procesorom, pa čak i vrlo snažni CPU-ovi imaju problema održavati izuzetno visoke framerateove. No, na 1440p i višim rezolucijama situacija se stabilizira i opterećenje se prebacuje na GPU, što je i očekivano. Što se VRAM-a tiče, igra je izuzetno dobro optimizirana i ne zahtijeva velike količine memorije, pa čak i kartice s 8 GB mogu bez većih problema gurati visoke postavke, uključujući i 1440p.

Medium vs. High-end – gdje su najveće razlike?

Na mojoj konfiguraciji s Ryzenom 5 5600 i RX 6650 XT, ciljajući 1440p rezoluciju, igra se ponašala vrlo solidno. Na High postavkama bez ray tracinga, performanse su se kretale oko 50 do 70 fpsa u nativnoj rezoluciji, dok je uključivanje upscalinga bez problema podiglo broj sličica iznad 60 fpsa i dodatno stabiliziralo iskustvo.

S druge strane, konfiguracija mog brata pokazuje što Death Stranding 2 može kada nema praktički nikakvih ograničenja. Njegov sustav s Ryzenom 7 7800X3D, RTX-om 4090 i 32 GB DDR5 memorije predstavlja sam vrh ponude, i to se odmah vidi u praksi. U ultrawide rezoluciji od 3440×1440, igra na Very High postavkama bez problema postiže između 100 i 140 fpsa u nativnoj rezoluciji, dok uz DLSS taj broj raste i do 200 fpsa. Uz Frame Generation moguće je ići i iznad toga.

Razlika između te dvije konfiguracije nije samo u brojkama nego i u samom dojmu igranja. RTX 4090 je višestruko snažniji GPU, s daleko više VRAM-a i znatno boljim ray tracing performansama. To u praksi znači da na jačem računalu možete igrati bez razmišljanja o kompromisima – sve postavke na maksimum, ultrawide rezolucija i visok refresh rate bez potrebe za dodatnim tweakanjem.

Ray tracing tu dodatno naglašava razliku. Na mojoj konfiguraciji nema realnog smisla, dok na bratovom računalu radi bez problema i bez značajnog utjecaja na performanse. Iako u ovoj igri ne donosi dramatičnu vizualnu razliku, činjenica da ga možete koristiti bez razmišljanja još je jedan pokazatelj koliko je takav sustav iznad prosjeka.

Odličan PC port

U konačnici, obje konfiguracije pružaju dobro iskustvo, ali na različitim razinama. Moj PC nudi stabilnih 60 fpsa uz High postavke i upscaling, što rezultira vrlo dobrim, “console+” osjećajem igranja. Bratova konfiguracija, s druge strane, pruža ono pravo premium iskustvo – maksimalni detalji, vrlo visok framerate i potpuna fluidnost bez kompromisa.

U ovakvim igrama inače preferiram kontroler zbog veće udobnosti, međutim Death Stranding 2 je iznenađujuće ugodno igrati i pomoću miša i tipkovnice. Kontrole su fluidne, odziv kamere je precizan, a ključne funkcije su logično raspoređene. Primjerice, održavanje ravnoteže (Grip) putem lijeve i desne tipke miša djeluje prirodno, dok je samo pucanje, očekivano, daleko preciznije nego na kontroleru.

Zaključno, Death Stranding 2: On the Beach je vrlo kvalitetan PC port koji nudi odličnu optimizaciju, visoku skalabilnost i široku podršku za moderne tehnologije. Njegove glavne mane svode se na nedovoljno ispeglan Frame Generation i ray tracing koji na slabijem hardveru jednostavno nije isplativ. No, uz pravilno podešavanje, igra se može vrtjeti izuzetno stabilno i izgledati odlično čak i na srednjem računalu.

Osobno nikada nisam bio netko tko ganja maksimalne grafičke postavke pod svaku cijenu. Puno mi je važnije da igra radi stabilno i da pruža ugodno iskustvo pri 60 fpsa. Upravo to Death Stranding 2 bez problema isporučuje, dok sve iznad toga ostaje luksuz, lijepo za imati, ali ne i nužan za uživanje u igri.

Osvrt nastao zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.