Clockwork Ambrosia jedno je od onih indie iznenađenja koja na prvi pogled možda djeluju poznato, ali vrlo brzo pokažu dovoljno kvalitete da vas zadrže satima. Radi se o izrazito old-school metroidvaniji koja kombinira 2D run-and-gun akciju, platformiranje i velik fokus na prilagodbu oružja. Već od samog početka jasno je da igra cilja upravo na publiku koja voli klasične formule žanra: istraživanje velikog svijeta, otključavanje novih sposobnosti i konstantnu borbu protiv sve opasnijih neprijatelja.

Priča se vrlo brzo zaboravi

Vizualno, igra se oslanja na retro pikselasti stil, ali uspijeva ostaviti vrlo dobar dojam zahvaljujući steampunk estetici i detaljno dizajniranom svijetu. Svaki biom ima vlastiti identitet, a cijeli otok Aspida djeluje kao mjesto prepuno misterija i opasnosti. Iako grafički ne pokušava revolucionirati žanr, atmosfera i dizajn okoliša dovoljno su zanimljivi da vas motiviraju na daljnje istraživanje.

U priči pratimo Iris, inženjerku sa zračnog broda koja se nakon napada golemog mehaničkog zmaja nađe nasukana na Aspidi. Otok je gotovo potpuno uništen, velik dio stanovništva je nestao, a svijet je prepun agresivnih strojeva i čudnih stvorenja. Premisa zvuči zanimljivo, no problem je što igra nakon uvoda gotovo potpuno zanemaruje narativni aspekt. Priča postoji tek u tragovima, a likovi koje susrećemo rijetko uspijevaju dodatno ju produbiti ili nas emotivno povezati sa svijetom. Clockwork Ambrosia više je fokusirana na gameplay nego na pripovijedanje, što će nekima odgovarati, ali ljubitelji snažnijeg narativa vjerojatno će ostati razočarani.

Velik dio vremena provodit ćete u pucanju i izbjegavanju projektila te se konstantno kretati kroz razne biome i platformerske sekcije. Arsenal oružja prilično je raznolik: od osnovnog pištolja pa sve do raketnih bacača i brzih automatskih oružja. No ono što sustav borbe čini zanimljivijim jesu brojne nadogradnje i modifikatori. Oružja možete prilagođavati različitim nadogradnjama koji povećavaju štetu, brzinu punjenja ili broj metaka, a upravo potraga za tim poboljšanjima postaje jedan od glavnih razloga za istraživanje svijeta.

Ipak, igra pomalo proturječi sama sebi kada je riječ o istraživanju. Iako je riječ o metroidvaniji, svijet ne skriva dovoljno značajnih nagrada da bi vas konstantno tjerao da istražujete svaki kutak mape. Većina skrivenih sadržaja svodi se upravo na modifikatore i manje dodatke, dok se ključni elementi poput mapa ili važnih sposobnosti uglavnom dobivaju relativno rano kroz svaki biom. To ne znači da istraživanje nije zabavno, ali često imate osjećaj da vas igra ne nagrađuje dovoljno za dodatni trud.

Dinamično pucanje obogaćeno izazovnim boss borbama

S druge strane, platformiranje je izvedeno vrlo dobro. Tijekom igranja postupno otključavate nove sposobnosti poput penjanja po zidovima, skakanja sa zidova ili dashanja, a igra vas gotovo nikada ne dovodi u situaciju da imate osjećaj kako ste propustili neki ključni sadržaj. Napredovanje je prirodno i pregledno, pa čak i kada se vratite u stare dijelove mape, sve djeluje logično povezano.

Jedna od boljih odluka developera svakako je sustav vraćanja nakon smrti. Imate kratko vrijeme da stisnete i gumb i vratite na mjesto gdje ste umrli, čime igra uspijeva izbjeći pretjeranu frustraciju. Međutim, problem nastaje zbog checkpoint sustava koji ponekad zna biti nepravedan. Nekoliko puta sam izgubio desetak minuta napretka jer igra nije dovoljno često spremala napredak.

Neprijatelji i boss borbe definitivno su najveća snaga cijelog iskustva. Clockwork Ambrosia nije lagana igra i konstantno vas tjera na kretanje, brzo reagiranje i učenje neprijateljskih obrazaca. Svaki biom donosi nove tipove protivnika, od letećih strojeva koji vas bombardiraju projektilima do agresivnih neprijatelja za blisku borbu. Raznolikost protivnika održava tempo svježim čak i tijekom dužeg igranja.

Boss borbe posebno se ističu kvalitetom. Početni bossevi vrlo su jednostavni za poraziti, no kasnije borbe postaju znatno zahtjevnije i zabavnije. Svaki boss traži da naučite njegove napade i obrasce ponašanja. Iako ćete često ginuti, igra vas dovoljno brzo vraća u akciju kako porazi ne bi postali naporni. Upravo su ti bossevi jedan od glavnih razloga zašto Clockwork Ambrosia ostavlja tako dobar dojam.

Old-school metroidvania s kojom ne možete promašiti

Problem je isto tako leži u tome što igra povremeno djeluje predugo. S 15 do 20 sati sadržaja, određeni dijelovi počinju se razvlačiti i moglo se osjetiti da bi nešto kraće trajanje možda rezultiralo boljim tempom igranja. Iako konstantno donosi nove neprijatelje i izazove, u nekim trenucima ipak se osjeti repetitivnost.

Na kraju, Clockwork Ambrosia je vrlo solidna metroidvania koja ne pokušava izmisliti žanr iznova, već uzima poznate old-school formule i koristi ih na kompetentan i zabavan način. Ne donosi mnogo revolucionarnih ideja i teško će iznenaditi veterane žanra, ali ono što radi – radi vrlo dobro. Najviše se ističe odličnim boss borbama, dinamičnom akcijom i zadovoljavajućim osjećajem napretka, dok su najveći problemi slab narativ i povremeno rastegnut tempo igranja.

Ako ste netko tko nikada nije zaigrao niti jednu metroidvaniju i tražite naslov koji će vas zabaviti velikom količinom akcije, istraživanja i izazovnih borbi, onda Clockwork Ambrosiju svakako vrijedi isprobati.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.