Daniel Vávra već je dobro poznat široj gaming publici kao kreator serijala Kingdom Come: Deliverance i suosnivač Warhorse Studiosa. No posljednjih dana ponovno se našao u centru pažnje nakon oštrih kritika upućenih prema Ubisoftu i načinu na koji kompanija upravlja svojim razvojnim timovima.

Nakon novih financijskih izvještaja i vala otkaza unutar Ubisofta, Vávra je na društvenim mrežama istaknuo kako kompanija, unatoč smanjenju broja zaposlenih, i dalje ima oko 16 tisuća radnika. Za usporedbu, naglasio je da njegov Warhorse Studios broji oko 250 zaposlenih, što prema njegovoj računici znači da Ubisoft raspolaže resursima jednakima desecima studija veličine Warhorsea.

Vávra smatra da bi takva radna snaga teoretski mogla paralelno razvijati više projekata veličine Kingdom Come: Deliverancea II, uz redovite višegodišnje cikluse razvoja i česta izdanja. Time je indirektno kritizirao Ubisoftovu birokraciju, neučinkovitost i način upravljanja velikim brojem zaposlenih.

Ubisoft has 16 600 employees after layoffs. Ooops. Thats about 70 Warhorse sized studios. That could be 10 KCD2 sized games, each developed for 7 years, released every year! The question is though: should I buy the current dip? pic.twitter.com/UtWTVVVqr9

— Daniel Vávra (@DanielVavra) May 21, 2026

Naravno, Vávrine izjave izazvale su podijeljene reakcije. Dok ga jedni podržavaju i smatraju da otvoreno govori o problemima modernog AAA razvoja, drugi ga optužuju za licemjerje. Kritičari podsjećaju kako je i Kingdom Come: Deliverance II izazvao rasprave zbog određenih odstupanja od povijesne autentičnosti, što su neki igrači protumačili kao popuštanje modernim trendovima.

Dio zajednice također smatra da ni Warhorse Studios nije imun na probleme koji prate velike izdavače, iako je riječ o znatno manjem timu. Vávra je inače poznat po kontroverznim stavovima i otvorenim komentarima o industriji, a nedavno je najavio i povlačenje iz svakodnevnog razvoja igara kako bi se posvetio filmskoj adaptaciji Kingdom Come serijala.

Njegova kritika dodatno je otvorila pitanje koliko su veliki izdavači danas postali tromi i birokratizirani te imaju li manji, fokusirani studiji zapravo veću kreativnu slobodu i učinkovitost u razvoju modernih igara.