U moru modernih roguelite pucačina koje se natječu tko će ponuditi brži gameplay, šareniji art stil ili kompleksniji sustav nadogradnji, rijetko koji naslov uspije privući pažnju samim svojim vizualnim identitetom prije nego što uopće povučemo okidač. Abyssus, debitantski naslov studija DoubleMoose Games, uspijeva upravo to. Nakon gotovo godinu dana plovidbe PC vodama, ova kooperativna pucačina iz prvog lica konačno je stigla i na konzole, donoseći jedinstvenu, slanu estetiku i frenetičnu akciju koja istovremeno oduševljava i frustrira zrelu publiku naviknutu na generičke žanrovske kalupe.

Dobrodošli u Brinepunk, gdje BioShock susreće Cthulhua

Zaboravite na klasični steampunk, cyberpunk ili industrijski dieselpunk. Abyssus se ponosno deklarira kao “brinepunk” naslov, a taj podvodni, retro-pulp SF stil iz 1960-ih je bez sumnje najveća zvijezda ovog paketa. Igra vas stavlja u ulogu Brinehuntera, neustrašivih istraživača opremljenih masivnim ronilačkim odijelima koji se spuštaju u neistražene dubine oceana kako bi crpili “brine”, odnosno koncentriranu slanu otopinu koja služi kao iznimno vrijedan i moćan resurs u ovom neprijateljskom svijetu. Naravno, na dnu vas ne čekaju samo prazne špilje, već potopljene ruševine drevne civilizacije čiji korumpirani stražari i zastrašujuća podvodna stvorenja nisu nimalo sretni što im kradete blago.

Atmosfera je fantastično pogođena. Dok prolazite kroz čak 64 ručno dizajnirana nivoa, koji se proceduralno slažu u niz tijekom svake ekspedicije kroz četiri različita bioma, stalno ćete imati osjećaj izolacije i čuđenja. Igra uspješno kombinira vizualne elemente koji neodoljivo podsjećaju na kultni BioShock s mističnim dizajnom hramova inspiriranim H.P. Lovecraftom i njegovim Cthulhu mitovima. Zvučna kulisa, doduše, ne prati uvijek ovaj visoki vizualni standard i zna djelovati pomalo generično, ali vizualni identitet na Unreal Engine 5 pokretaču gura igru naprijed. Posebno su simpatični i opušteni, gotovo nonšalantni dijalozi i glasovi samih likova koji neodoljivo podsjećaju na atmosferu iz Deep Rock Galactica, unoseći dozu humora u inače turobno podzemlje.

Brz, fluidan i dizajnerski neobičan arsenal

Kada krenu borbe, Abyssus se transformira iz atmosferične istraživačke avanture u frenetični i brzi retro shooter. Kretanje je iznimno fluidno i podsjeća na novije DOOM naslove, s naglaskom na brzo izmicanje s ugrađenim hlađenjem koje je ključno za preživljavanje u arenama jer vas neprijatelji vrlo brzo mogu opkoliti. Igra nudi devet različitih oružja s primarnim i sekundarnim načinima pucanja te impresivnih 45 modifikacija koje otključavate kroz in-game izazove. Oružja su maštovita i raznolika, od moćnog Tesla Guna koji prži neprijatelje neprekidnom strujnom zrakom, preko ubojitog i brzog Combat Bowa koji reže protivnike kao od šale, pa sve do nešto slabije sačmarice kojoj ipak nedostaje malo onog pravog “udarca“.

Međutim, ovdje nailazimo na prvu prilično bizarnu dizajnersku odluku prema kojoj bilo koje novo oružje koje otključate ili pronađete tijekom runa ne možete opremiti odmah. Morat ćete završiti ili neslavno okončati trenutnu ekspediciju kako biste to novo oružje mogli odabrati u svom početnom loadoutu za sljedeći pokušaj. To donekle smanjuje onaj uzbudljivi osjećaj trenutačnog pronalaska moćnog loota usred teške borbe, što je inače standard u žanru.

Sinergije koje ruše rekorde i performanse

Ono u čemu Abyssus apsolutno briljira jest stvaranje suludo moćnih kombinacija moći, tjerajući vas da eksperimentirate. Tijekom runa skupljate zlato razbijanjem vrčeva, otvaranjem škrinja i eliminacijom elita, a potom ga trošite kod trgovca na kraju nivoa za kupnju zdravlja ili privremenih talismana. Ti talismani, odnosno Charmsi, dolaze u tri prepoznatljive RPG boje koje označavaju rijetkost i drastično mijenjaju vaše statistike. Pored njih, na posebnim oltarima možete prisegnuti elementalnim silama i skupljati blagoslove koji dodaju pasivne efekte vašim napadima, poput zaleđivanja neprijatelja primarnim pucanjem dok ih sekundarno pali i širi vatru na okolne mete.

Pravi kaos nastaje kada ove elementarne moći spojite s pomoćnim alatima poput kupole. Ako uspijete otključati nadogradnju koja vam omogućuje postavljanje do šest kupola istovremeno te na to nadogradite žuti talisman koji vam daje 50% šanse da se cooldown sposobnosti odmah poništi, možete zatrpati mapu aktivnim kupolama koje same čiste prostoriju. Doduše, ako igrate kooperativno s prijateljima, ovakav vizualni kaos i spammanje efekata može dovesti do primjetnog pada performansi i frustracije vaših suigrača na ekranu, što ukazuje na potrebu za dodatnim optimizacijskim zakrpama.

Solo užitak naspram kooperativnog disbalansa

Iako je igra na papiru dizajnirana za kooperativno igranje do četiri igrača, balans težine je u trenutnom stanju prilično neobičan i stvara paradoksalno iskustvo. Kada igrate potpuno sami, igra je iznenađujuće pitka i pristupačna, dopuštajući vam da kontrolirate tempo igre, pažljivo čistite sobe i taktički se povlačite bez prevelikog pritiska.

S druge strane, kooperativni mod donosi ogroman i pomalo nepravedan skok u težini. Neprijatelji postaju znatno otporniji na štetu, agresivniji su, a respawn sustav i mehanika oživljavanja suigrača su toliko surovi da i najmanja pogreška jednog člana tima može u sekundi uništiti cijeli run koji je trajao gotovo sat vremena. Kada se tome pribroje specifične nadogradnje koje u solo igranju postaju potpuno beskorisne jer daju bonuse na temelju blizine suigrača, jasno je da balansiranje sustava zahtijeva još pažnje.

Usporavanje ritma, izazovi i naporan grind

Najveća mana igre leži u dizajnu samih nivoa i mehanika napredovanja. Iako su arene vizualno impresivne, funkcionalno su prilično prazne i nedostaju im zamke, okolišne opasnosti ili platformski elementi koji bi borbu učinili još dinamičnijom. Zbog toga se borba u ranijim fazama često svodi na repetitivno trčanje u krug oko sobe dok pucate unatrag u neprijatelje koji vas slijepo prate. Kako bi razbio tu monotoniju, studio je ubacio specifične zadatke unutar nivoa poput uništavanja izraslina koje liječe neprijatelje, eskortiranja vodenih duhova, prenošenja lubanja na označena mjesta ili pak stajanja na određenim prekidačima.

Ovaj posljednji izazov posebno kvari ritam igre. U pucačini koja se temelji na brzom kretanju, skakanju i izmicanju, prisiljavanje igrača da stoji na malom, statičnom krugu dok ga sa svih strana zasipaju projektili i neprijatelji koji jurišaju djeluje kontraintuitivno i dizajnerski promašeno. Također, sustav trajne progresije u bazi oslanja se na sakupljanje Soul Fragmenta koje dobivate od šefova i iz rijetkih škrinja. Grindanje za ove fragmente kako biste otključali ključne trajne nadogradnje, poput nošenja dva talismana odjednom ili dodatnih šprica za liječenje, previše je sporo. To rane faze igre čini nepotrebno teškima i napornima dok ne prijeđete tu prvu veliku prepreku i ne osigurate si stabilan pasivni arsenal. Za one najupornije koji uspješno završe ekspediciju, endgame nudi Brine Canisters, odnosno opcionalne modifikatore težine kojima sami podešavate izazov za veće nagrade, što pruža dobar motiv za povratak.

Zanimljiv eksperiment, ali ništa više od solidne pucačine

Ayssus je iznimno solidan i zabavan roguelite shooter koji ne redefinira žanr, ali donosi neodoljiv, svjež umjetnički stil i iznimno fluidnu mehaniku pucanja. Njegove mane, poput povremenih tehničkih glitcheva, čudnog balansa u kooperativnom modu, napornog grinda i nekoliko frustrirajućih mehanika poput prekidača na koje morate stajati dok vas tuku sa svih strana, sprječavaju ga da postane apsolutni klasik. Ipak, uz vrlo pristupačnu cijenu, količina sadržaja, oružja, modifikacija i čistog adrenalina koji pruža čine ga preporukom koju ljubitelji boomer shootera i roguelite igara ovog ljeta ne bi trebali zaobići. Temelji su izvrsni, a uz nekoliko pametnih zakrpa, ova podvodna avantura mogla bi postati još bolja.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.