Španjolska indie scena u posljednjih je nekoliko godina izrasla u pravu meku za ljubitelje Metroidvania žanra. Naslovi poput fantastičnog Blasphemousa i mehanikama krcate Aeterne Noctis dokazali su da tamošnji autori posjeduju ne samo duboko razumijevanje žanra, već i izniman osjećaj za vizualni identitet. Iz tog istog kreativnog bazena sada nam stiže debi španjolskog razvojnog tima Dormidin Studio pod nazivom Barbarian Saga: The Beastmaster.

Ova 2D avantura ne pokušava se skriti iza suvremenih dizajnerskih trendova. Umjesto toga, ponosno nosi svoje uzore na rukavu, zazivajući estetiku pulpskih komiksa i fantastičnih filmova iz osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. Barbarian Saga: The Beastmaster namjerno spaja estetiku kao što su  Conan, Beastmaster i Masters of the Universe s klasičnim arkadnim platformerima poput Golden Axea, Ghouls ‘n Ghostsa i Castlevanije. Pred nama je naslov koji u zasićeni prostor 2D akcija pokušava ući s brutalnim, mišićavim herojem, demonima i sirovom estetikom crtića iz subotnjih jutara, ali i s nekoliko iznenađujuće ambicioznih mehaničkih ideja.

Krvava priča o proročanstvima, vladarima i spletkama

Radnja ove avanture odvija u svijetu koji se zove Arborea, a u pitanju je regija koja se još uvijek oporavlja od razornih posljedica takozvanih “Portalnih ratova“. Krhki mir definitivno puca u trenutku kada novi kralj Imperije, u savezu sa Svetim Kraljevstvom i moćnim čarobnjakom Treceom XIII, pokrene brutalnu vojnu kampanju protiv svih neljudskih stanovnika. Igrač preuzima ulogu Rena, posljednjeg preživjelog “Beastmastera”. Nakon što je njegov red masakriralo stvorenje zvano Sculptor, Ren biva prisiljen boriti se u gladijatorskim arenama sve dok ne odluči pobjeći iz zatočeništva. Uz pomoć ukletog mača koji govori i proždire srca, Ren kreće u osvetnički pohod s ciljem ujedinjenja zaraćenih rasa, prateći drevno proročanstvo.

Narativ je krcat prepoznatljivim fantastičnim klišejima poput progonjenih rasa, zlih vladara, demona i zaboravljene magije. Premda se koncepti na papiru čine zanimljivima, sama izvedba priče opasno šepa. Dijalozi su prenaglašeni i iznimno opširni, a situaciju dodatno otežava nedovoljno ispolirana lokalizacija prošarana tipfelerima i gramatičkim pogreškama u tekstu.

Odsustvo glasovne glume nalaže da igrači moraju čitati opsežne blokove teksta koji često ne uspijevaju udahnuti emotivnu dubinu u likove. Pozitivna strana jeste sustav sporednih zadataka i interakcija s NPC-jevima koji mogu otključati dodatne rukavce priče i dovesti do više različitih završetaka, dajući svijetu određenu težinu, no narativ u konačnici služi prvenstveno kao opravdanje za konstantno kretanje kroz svijet.

Mehanika preobrazbe, borbene arene i surova matematika preživljavanja

U svojoj osnovnoj gameplay petlji, Barbarian Saga: The Beastmaster funkcionira kao klasična Metroidvania smještena u jedan povezani svijet. Ren se kreće kroz biome, skače po platformama i siječe protivnike svojim mačem. Ono što igru izdvaja iz mase jeste sustav transformacija. Porazom ključnih bosseva, Ren upija duše zvijeri i dobiva sposobnost preobrazbe u razna stvorenja. Te preobrazbe nisu samo kozmetički dodatak – one pružaju jedinstvene fizikalne i borbene sposobnosti te omogućuju prelaženje do tada nepristupačnih dijelova mape. Umjesto klasičnog dobivanja “dvostrukog skoka“, igrač s nestrpljenjem iščekuje u koje će se novo stvorenje morati pretvoriti kako bi prešao prepreku.

Borbeni sustav kombinira napade mačem, pariranje, izbjegavanje, magije i zamjenjiva oružja. Zanimljiv mehanizam prilagodbe donosi i Renova ritualna ogrlica. Sakupljanjem očnjaka, amajlija, korijenja i raznih perli, igrači mogu fino podešavati parametre poput snage napada, maksimalnog zdravlja ili mane, što potiče eksperimentiranje bez zatrpavanja nepotrebnim brojkama. Posebno osvježenje predstavljaju dvoboji u arenama — u tim trenucima kamera se približava likovima, a igra nakratko poprima formu prave borilačke igre s naglaskom na tajming i pozicioniranje.

Nažalost, unatoč sjajnim idejama, mehanička izvedba pati od niza ozbiljnih nedostataka. Osnovna borba često djeluje drveno jer skokovi i napadi nemaju potrebnu fluentnost kakvu pružaju žanrovski predvodnici, dok pasivni kontakt s protivnicima uzrokuje frustrirajuću štetu. Zdravlje se ne nadopunjuje automatski na točkama odmora, pa je igrač prisiljen kupovati napitke zlatom ili ovisiti o iznimno rijetkom lootu, što dovodi do zamornog farmanja novčića kako biste kupili dovoljno resursa za prolazak kroz teže dijelove. K tome, mapa je nepregledna i bez ikonica koje označavaju ključne objekte ili prepreke, dok zamagljene konture prostorija ostaju prisutne i nakon što ih u potpunosti istražite. Izostanak bilo kakvih indikatora smjera čest je uzrok besciljnog lutanja, a situaciju dodatno otežava i to što su točke odmora na nekim dionicama raspoređene iznimno škrto, pa smrt u teškom platformerskom dijelu često znači ponavljanje dugotrajnih i iritantnih dionica.

Tehnički usponi i padovi

Dok se mehanika muči s poliranjem, prezentacija je polje na kojem Barbarian Saga: The Beastmaster ostvaruje svoje najsvjetlije trenutke. Vizualni stil u potpunosti je ručno crtan u 2.5D tehnici, pružajući igri izgled živog fantastičnog stripa. Od hipertrofiranih mišića glavnog junaka i niza grotesknih čudovišta, pa sve do šarenih bioma koji variraju od kraljevskih šuma do dvoraca s Halloween tematikom, igra plijeni pažnju svojom estetikom i bez srama prihvaća pulp ekscese. Dizajn neprijatelja i bosseva, poput zanosne žene-pauka, iznimno je upečatljiv i pun osobnosti.

S tehničke strane, igra puše toplo-hladno. Dok se pozadine i animacije na moćnijim platformama izvode glatko uz minimalna vremena učitavanja, na slabijim sustavima poput Nintendo Switcha primjetna je zamućenost statičnog arta, kao i povremeni padovi u izvođenju. Zvučni dizajn je u najboljem slučaju funkcionalan. Glazbena podloga primjereno prati akciju, ali efekti udaraca i krici neprijatelja povremeno zvuče prilično jeftino i arhaično. Najveća šteta leži u izostanku ozbiljnijeg nadzora nad tekstualnim dijelom sučelja, gdje se uz gramatičke pogreške pojavljuju i apsurdni propusti poput nemogućnosti provjere aktivnih misija ili kontrola unutar pause menija.

Neobuzdani pulp potencijal koji ostaje u sjeni lošeg balansa

Barbarian Saga: The Beastmaster je naslov kojeg he iznimno lako moguće voljeti zbog njegovog jedinstvenog vizualnog stila, odvažne estetike i fantastičnog koncepta preobrazbe u zvijeri. Dormidin Studio pokazao je ogromnu strast i ambiciju prema retro fantastici, ponudivši igračima svijet koji odiše nostalgijom i sirovom energijom, dok borbe s bossevima i dvoboji u arenama dokazuju da u ovoj igri čuči iznimno zabavan naslov.

Međutim, nevjerojatna količina sitnih amaterskih pogrešaka, od drvene borbe i frustrirajućeg sustava liječenja, pa sve do nepregledne mape i zamornog lutanja, sprječava ovaj naslov da ostvari svoj puni potencijal. Za strastvene ljubitelje Metroidvanija koji su spremni zažmiriti na jedno oko i tolerirati visoku razinu neispoliranosti u zamjenu za pulpsku atmosferu i ručno crtanu grafiku, Barbarian Saga: The Beastmaster će ponuditi nekoliko vrlo zabavnih sati. No za sve ostale koji traže preciznost i mehaničku savršenost vrhunaca žanra, Renova osvetnička saga ostat će tek simpatičan, ali izrazito neizbrušen dijamant.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.