Zamislite grad koji izgleda kao da je iskoračio iz najidiličnije razglednice Stockholma iz 1900-ih, ali s dozom distopijske tmurnosti i intrige dostojne Dishonoreda. E upravo tako izgleda setting igre Eriksholm: The Stolen Dream, izometrijske stealth avanture koja se ne boji baciti rukavicu klasicima poput Commandosa ili Shadow Tacticsa, ali s modernim štihom i emocionalnom pričom. Razvijena od strane švedskog studija River End Games, male ekipe od svega 19 ljudi s pedigreom iz AAA naslova poput Battlefielda i Little Nightmaresa, ova igra predstavlja ambiciozni prvijenac koji donosi mješavinu napetog taktičkog gameplaya, kinematografskih scena i nordijskog šarma. No, je li Eriksholm nova zvijezda stealth žanra ili samo lijepo upakiran pokušaj reinvencije žanra taktičkih igara? Idemo zajedno vidjeti…

Dobro došli u Eriksholm!

Eriksholm: The Stolen Dream vodi nas u titularni fiktivni grad i svijet koji kao da je iznikao iz mješavine skandinavske arhitekture i distopijskog pesimizma. Grad je podijeljen na slojeve, od raskošnih vila bogataša do prljavih uličica radničke klase, a sve je prožeto atmosferom nemira zbog zarazne kuge zvane Heartpox, koja nemilosrdno hara među stanovništvom. U središtu priče je djevojka Hanna, koja se oporavlja od bolesti i očajnički traži svog brata Hermana, rudara koji je nestao nakon krađe tajanstvenog predmeta. Policija ga progoni, a Hanna se upušta u potragu za njim, koja je vodi kroz mračne tajne grada. Njoj se pridružuju Alva, karizmatična vođa otpora s vatrenim stavom, i Sebastian, povučeni stručnjak za eksplozive koji dosta toga skriva. Ova trojka čini jezgru priče, a njihovi odnosi nose emocionalnu težinu igre.

Narativ igre je doista snažan u svojoj intimnosti. Hannina potraga za bratom podsjeća na emocionalnu dubinu A Plague Tale: Innocencea, gdje obiteljska veza služi kao sidro i temelj u iznimno kaotičnom svijetu. Dijalozi su prirodni, s dozom skandinavskog humora i suzdržanosti, što daje likovima autentičnost. Hanna je posebno upečatljiva, a njena ranjivost i odlučnost čine je likom za kojeg lako navijate. Alva donosi energiju buntovnice, dok Sebastianova tajanstvenost dodaje u cijelu priču dodatnu dozu intrige. Priča postupno razrađuje odnose među likovima, dok atraktivne visokobudžetne cutscene, izvedene s filmskom preciznošću, dodatno pojačavaju povezanost s likovima.

Iako je zanimljiva, priča ipak ima svojih mana. Nakon uvodnih poglavlja, koja su fokusirana na Hanninu osobnu borbu, narativ se širi i pretvara u znatno veću zavjeru koja uključuje korupciju i političke intrige. Ovdje igra počinje gubiti fokus, antagonisti postaju generični, a motivacije nekih sporednih likova ostaju površne. Na primjer, glavni negativac, iako impozantan izgledom, djeluje kao stereotipni zlikovac s previsokim ambicijama, što umanjuje suptilnost ranijih dijelova priče. Kolekcionarski predmeti, poput pisama i novinskih članaka, pomažu u obogaćivanju svijeta i priče, jer otkrivaju detalje o Heartpoxu i društvenim tenzijama na ulicama Eriksholma, ali jednostavno nisu dovoljni da popune rupe u priči.

Igra traje oko 8-10 sati, ovisno o tome koliko se zadržavate na istraživanju i ponovnim pokušajima stealth segmenata. Ovo je, da se razumijemo, idealna dužina za ovakvu priču, jer izbjegava nepotrebno razvlačenje, ali ipak može djelovati prekratko za cijenu od 40-ak dolara, po kojoj je ova igra dostupna. Ipak, svaka razina je pažljivo dizajnirana, s dovoljno varijacije u okruženjima, od lučkih skladišta do raskošnih vila, tako da ćete se do kraja igre taman osjećati kao da ste prošli kroz cijeli grad.

Steampunk Commandos

Eriksholm: The Stolen Dream je jedna od onih stealth igra koje zahtjevaju strpljenje, planiranje i preciznost, postavljajući se kao duhovni nasljednik klasika kao što su već spomenuti Commandos i Shadow Tactics. Igra se odvija iz izometrijske perspektive, a vi kontrolirate Hannu, Alvu i Sebastiana, pri čemu svaki od likova ima jedinstvene sposobnosti koje morate kombinirati da biste riješili složene stealth zagonetke. Hanna može pucati uspavljujuće strelice i provlačiti se kroz uske prostore, Alva može razbijati svjetla i penjati se po visokim strukturama, dok Sebastian može plivati i onesvijestiti stražare. Ova dinamika podsjeća na timsku suradnju iz Trinea ili It Takes Two, gdje svaki lik ima ključnu ulogu u napredovanju.

Za razliku od sandbox pristupa, primjerice Desperadosa III, gdje imate više slobode u rješavanju misija, Eriksholm je linearan, s razinama koje obično imaju jedno ili dva ispravna rješenja. Svaka razina je poput pažljivo konstruirane slagalice – stražari imaju fiksne rute, a vaš je zadatak uskladiti svoje poteze s njihovim kretanjem. Ovo može biti nevjerojatno zadovoljavajuće kada sve “klikne” – primjerice, kada Alva razbije svjetlo da stvori sjenu, Hanna prođe kroz ventilaciju, a Sebastian skrene pažnju stražara bacanjem kamena. Međutim, linearna struktura može biti ograničavajuća za igrače koji vole eksperimentirati. Stoga, na primjer, ako volite Hitman serijal zbog njegove slobode, Eriksholm će vam možda djelovati restriktivno i siromašno.

Igra donosi nekoliko svježih ideja u žanr. Klasični konusi vida izbačeni su u korist realističnijeg sustava gdje stražari reagiraju na zvuk, kretanje i svjetlost. Okolina je vaš saveznik, pa tako možete bacati kamenje, koristiti ptice za stvaranje buke ili se skrivati u visokoj travi. Ove mehanike čine stealth organskim, jer se oslanjate na promatranje i improvizaciju. Na primjer, jedna razina zahtijeva da iskoristite buku vjetra kako biste prikrili svoje korake, što dodaje dodatni sloj dubine. Checkpointi su česti, što smanjuje frustraciju pri neuspjehu, ali “instadeath” ako vas uoče može biti demotivirajući, jer nema opcije za bijeg ili borbu.

Najbolji trenuci dolaze u kasnijim razinama, gdje svi likovi rade zajedno u složenim sekvencama. Brzo prebacivanje između njih dok izvodite savršeno tempirane poteze pruža osjećaj kao da režirate napetu scenu iz filma s tematikom pljačke. Ipak, ograničenost rješenja i kratko trajanje znače da igra nema preveliki replay value. Dodatne misije ili izazovi mogli su produljiti životni vijek igre, ali čak i bez njih, Eriksholm nudi osam sati intenzivnog taktičkog užitka.

Tehnički veoma, veoma dobro

Vizualno, Eriksholm je pravo malo čudo, posebno s obzirom na budžet i veličinu tima koji ga je stvorio. Korištenje Unreal Enginea 5 i MetaHuman tehnologije rezultiralo je cutscenama koje izgledaju kao da su izašle iz studija s desetostruko većim budžetom. Grad Eriksholm je prekrasno detaljan, s okruženjima koja odražavaju društvene slojeve, pa tako, primjerice, luksuzne vile s mramornim podovima stvaraju kontrast blatnjavim uličicama i napuštenim skladištima sirotinjskih četvrti. Svjetlosni efekti su posebno impresivni, od svjetiljki koje trepere do dinamike sjena koje mijenjaju gameplay. Ovdje, sjene nisu samo estetske, već su ključne za skrivanje, što čini vizualni dizajn jednako funkcionalnim koliko i privlačnim.

Zvuk je jednako dojmljiv. Gluma je vrhunska, posebno za Hannu i Alvu, čiji glasovi uvjerljivo prenose složene emocije, od očaja do prkosa. Sebastianov glas je malo suzdržaniji, što odgovara njegovom karakteru, ali sporedni likovi ponekad zvuče generično, posebno stražari čiji se dijalozi ponavljaju. Ambijentalni zvukovi su prava poslastica – primjerice, škripa drvenih podova, zveckanje alata u luci, pa čak i daleki zvuci pobune intezivno i veoma prirodno vas uranjaju u svijet igre. Glazba je suptilna, s nordijskim motivima koji podsjećaju na soundtrack Hellbladea, ali nikad ne dominira scenom, što je idealno za stealth atmosferu.

Kontrole su uglavnom intuitivne, s jednostavnim sučeljem za prebacivanje između likova i korištenje sposobnosti. Međutim, izometrijska perspektiva može izazvati probleme pri preciznom pozicioniranju, posebno na uskim prolazima gdje se likovi ponekad “zaglave” na rubovima. Primjetni su i povremeni padovi frameratea u gušće naseljenim područjima, posebno tijekom prijelaza između razina, ali ništa što bi zahtijevalo ozbiljan popravak. U većini slučajeva, igra radi glatko, s minimalnim bugovima. Jedan manji tehnički problem je povremeno nesinkroniziranje zvuka u cutscenama, ali i to je rijetko. Sve u svemu, Eriksholm je tehnički impresivan za indie naslov, s prezentacijom koja bi posramila neke veće studije.

Veoma dobar debitantski naslov

Kada sve zbrojimo i oduzmemo, dolazimo do zaključka da je Eriksholm: The Stolen Dream veoma lijep i atmosferičan naslov s puno potencijala, ali s ponekim nedovršenim rješenjem. U pitanju je prvijenac River End Gamesa koji spaja napeto stealth igranje s emocionalnom pričom i vizualnim sjajem, međutim njegova linearna struktura i ograničena dubina sprječavaju ga da dosegne klasike žanra. Ukoliko tražite kompleksnost već spomenutih Commandosa, to u ovoj igri ipak neće dobiti. S druge strane, ako volite narativne stealth avanture i ne smeta vam vođenje za ruku, ovo je poslastica vrijedna vašeg vremena. Nadajmo se da je ovo samo prvi korak za studio pred kojim je definitivno svijetla budućnost.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.