Još od svog debija, sada već davne 2009. godine, Borderlands je postao sinonim za kaotični spoj looter-shootera i crtanog i pomalo neukusnog humora koji igrače baca u svemir pun oružja, vanzemaljskih čudovišta i neprekidnog verbalnog i doslovnog vatrometa. Ovaj Gearboxov serijal je kroz godine lagano evoluirao, od originalne igre koja je spojila RPG elemente s brzim pucanjem, preko Borderlandsa 2 s njegovom suludom pričom i likovima poput Handsome Jacka, pa sve do Borderlandsa 3 koji je donio još veći fokus na kooperativno igranje i raznovrsnije lokacije. Tu su još i izleti u epizodne avanturističke vode i čudnovati spin-off sa jednako uvrnutom Tiny Tinom, koji su također donijeli nešto novo. Sada, nakon šest godina pauze, pred nama je konačno i Borderlands 4, a s njim stiže novo osvježenje dobro poznate formule. Ovaj put, napuštamo Pandoru i selimo na potpuno novi planet, gdje se borimo protiv tiranije zlikovca koji manipulira vremenom i umovima.

Gearbox, studio poznat po svojoj ljubavi prema preuveličanom nasilju i pop-kulturnim referencama, ovdje pokušava uravnotežiti naslijeđe serijala s modernim otvorenim svijetom, boljom pokretljivošću i manje iritantnim humorom. Rezultat toga je igra koja djeluje kao blagi reboot – vrlo dobro poznata, ali s dovoljno svježine da privuče stare fanove i možda stekne neke nove poklonike. Ipak, nije sve u tom kaosu jednako sjajno, jer Borderlands 4 nosi teret svojih korijena, s nekim starim grijesima koji se i dalje provlače kroz igru.

Zbogom Pandora, dobro došli u Kairos

Iako donosi određene novitete, Borderlands 4 se u svojoj osnovi nije previše promijenio u odnosu na ranije igre iz glavnog dijela serijala. I dalje je to onaj dobri stari looter-shooter s RPG elementima, gdje igrači preuzimaju ulogu jednog od četvero novih Vault Huntera. Novu ekipu čine Vex, sirena s magijskim sposobnostima, i Amon the Forgeknight, melee borac sa sposobnošću kovanja oružja u hodu. Tu su još i Rafa s holografskim exosuitom koji omogućuje kloniranje i projekcije te Harlowe, znanstvenica koja manipulira gravitacijom. Radnja igre ovaj put se odvija na planetu Kairos, distopijskoj lokaciji pod kontrolom Timekeepera, zlikovca koji koristi implantate za kontrolu uma i manipulaciju vremenom, stvarajući režim koji podsjeća na orwelovski nadzor s dodatkom SF horrora.

Priča počinje zatvorskim bijegom, gdje se pridružujemo otporu u borbi protiv diktatorskog režima, istražujući teme slobode, žrtve i pobune, ali s obratom prepoznatljivim za ovaj serijal – umjesto dubokih filozofskih rasprava, dobili smo  eksplozivne scene gdje se likovi šale o svojoj sudbini dok pucaju po hordama neprijatelja. Gearbox je ovdje napravio korak naprijed u odnosu na prethodnike, fokusirajući se na karakterizaciju i emocionalnu dubinu, umjesto samo na neprekidne šale, što čini priču manje kaotičnom i više fokusiranom. Likovi poput Timekeepera i njegovih podanika prikazani su s dovoljno mržnje da ih igrač želi uništiti, a audio logovi i sporedne misije dodaju priči nove slojeve, pokazujući kako režim utječe na obične ljude – na primjer, priče o obiteljima razdvojenim vremenskim manipulacijama ili radnicima koji su pretvoreni u bezumne dronove i slično. Claptrap, dobro poznati i doista neizbježni komični robot, ovdje je nekako bačen u drugi plan, što je, ako ćemo biti iskreni, u neku ruku doista dobrodošla promjena.

Narativno, scenarij je smisleniji, s manje buke i više preciznog humora koji cilja na prave trenutke, umjesto da bombardira igrače svakih pet sekundi neukusnim scenama, što čini da se priča osjeća prirodnijom, a likovi uvjerljivijim. Vault Hunteri imaju pozadinske priče i motive koji se razvijaju kroz igru, poput Vexine traume od gubitka sestre ili Amonove borbe s naslijeđem kovača. Priča istražuje teme poput tiranije i pobune s više duše i srca nego u prethodnicima, gdje su se likovi osjećali kao karikature. Međutim, iako sve djeluje zanimljivo i smisleno, ima tu i poneka loša strana. Primjerice, Timekeeper je generičan zlikovac, tako da djeluje znatno pasivnije nego, recimo, dobri stari Handsome Jack. Također, kraj je razočaravajući i antiklimaktičan, što pruža dojam da Gearbox možda nije znao kako zaokružiti narativ, ostavljajući igrača s osjećajem nedovršenosti i previše otvorenih opcija za DLC. Sporedne misije su zabavne, ali glavna priča neće vam ostati u sjećanju dugo nakon završetka, jer pati od prevelikog oslanjanja na klišeje i nedostatka originalnosti u ključnim momentima.

Što se tiče dužine, Borderlands 4 je prilično velika igra. Glavna kampanja traje oko 20-30 sati, ali s otvorenim svijetom punim sporednih aktivnosti, poput traženja Vault Keyeva, uništavanja Propaganda Speakera, sudjelovanja u random eventima ili lova na rijetke neprijatelje, lako se protegne na 50-100 sati ili više, posebno ako se upustite u endgame grind. Da, endgame je grindy, s ponovljivim misijama, world bossevima i Chaos Chamberima koji vas nagrađuju bogatim lootom, ali sve to može postati repetitivno. Ukupno gledajući, igra nudi dovoljno sadržaja za mjesec dana igranja, posebno u kooperativnom režimu, gdje level-scaling omogućuje da prijatelji različitih razina igraju zajedno bez problema, dok dijeljeni loot olakšava suradnju. Ipak, taj fokus na količinu ponekad žrtvuje kvalitetu, jer neke misije djeluju vještački produžene samo da bi se maksimiziralo vrijeme provedeno u igri, a sporedni sadržaj može biti neravnomjeran, s nekim questovima koji su originalni i zanimljivi, no ima i dosta onih koji se svode na uobičajene i nikome omiljene fetch zadatke.

Sve u svemu, narativni aspekt je korak naprijed za serijal, s boljom ravnotežom humora i emocija, ali i dalje pati od generičnosti, slabog završetka i prevelikog oslanjanja na budući dodatni sadržaj za potpunu priču, što će mnogima definitivno zasmetati.

Dobro poznato lootanje i shootanje na novom planetu

Kada je u pitanju gameplay, Borderlands 4 donosi blagu evoluciju dobro poznate formule, koja se sastoji od pucanja, lootanja i skupljanja raznih nadogradnji. Ključni novitet igre leži u prelasku u pravi otvoreni svijet planeta Kairos, podijeljenog na četiri glavne regije – Fadefields, Terminus Range, Carcadia Burn i Dominion City. Svaku od regija je moguće slobodno istraživati bez loading screenova nakon uvodnog dijela, što svijet igre čini živahnijim nego ikad. Također, svaka od regija specifična je po svojim lokacijama i sadržaju, a njima vladaju različite frakcije na čelu sa glavnim zlikovcima.

Mehanike uključuju standardno pucanje iz prvog lica, s milijardama proceduralno generiranih oružja koja se razlikuju po statistikama, elementima (vatra, korozija, radijacija, itd.) i ludim dodacima – poput noža koji stvara crne rupe, automatskog pištolja koji ispaljuje navodeće projektile ili oružja koja se transformiraju tijekom borbe. Novi Vault Hunteri donose raznovrsne setove vještina s tri glavna stabla, od kojih svako dolazi s mini-stablima za specijalizacije, omogućujući tako ekstremnu prilagodbu – na primjer, Vex može prizvati duhove, dok Harlowe manipulira gravitacijom, a Amon kuje oružja u realnom vremenu za melee napade. Dodatno, tu su i brojne nove legendarne klase kao što su Esgrimidor, Filantropo ili Forge Master, koje omogućuju hibridne buildove, zahvaljujući kojima možete kombinirati sposobnosti iz različitih klasa za unikatne stilove igre.

U usporedbi s ranijim igrama iz serijala, Borderlands 4 donosi brojne novitete – poboljšane kretnje s double jumpom, glidingom, grappling hookom za hvatanje projektila ili penjanje, automatskim penjanjem po zidovima i ground poundom, što čini kretanje fluidnijim i dinamičnijim od onog iz, recimo, Borderlandsa 3, gdje je bilo ograničenije. Otvoreni svijet je aktivan, s random eventima poput napada na konvoje, sidequestovima, bossevima i collectiblesima koji nagradjuju istraživanje, a hoverbike s GPS-om olakšava navigaciju, iako nije savršen i može se zaglaviti. Legendarna oružja su rjeđa, što loot čini uzbudljivijim, a promjene poput lakšeg dijeljenja loota u co-opu, automatskog kupljenja municije i boljeg inventory managementa definitivno poboljšavaju iskustvo igranja.

Akcija je spektakularna, eksplozivna i iznimno dinamična, a raznovrsnost klasa omogućuje različite stilove igranja – od melee napada do magijskih summona, s buildovima koji nagrađuju eksperimentiranje. Sidequestovi su kreativni, poput planiranja pljačke, spašavanja farme životinja ili rješavanja zagonetki s gravitacijom, što dodaje šarm svijetu. Co-op je fantastičan, s opcijama za cross-play i level scalingom koji omogućuje da prijatelji igraju zajedno bez problema sa balansom.

Gameplay je, bez sumnje, najjača karika igre, no ipak nije bez problema. Rani dio igre je dosta spor, s ograničenim oružjima (uglavnom su to slabi pištolji i auto-shotguni), što može frustrirati igrače u prvih nekoliko sati. Mnoge misije bacaju na vas previše valova neprijatelja, produžujući borbe nepotrebno i čineći ih napornima, posebno u solo modu gdje nema pomoći. Navigacija je ponekad frustrirajuća, a svijet kaotičan, s krivudavim putevima, GPS-om koji ponekad zakaže i nedostatkom fast travela do manjih lokacija, prisiljavajući vas na dugo putovanje pješice ili vozilom. Endgame je, kao što smo već spomenuli, dosta grindy, fokusiran na ponavljanje za bolji loot, što može odbiti one koji traže raznovrsnost. Također, neki bossevi se osjećaju nepravedno teškima bez odgovarajuće opreme, što nas opet vraća na grind…

Sveukupno, gameplay je korak naprijed za serijal, s boljim kretanjem i otvorenošću svijeta, ali ipak pati od repetitivnosti, frustrirajućih elemenata i oslanjanja na grind, što podsjeća na stare grijehe ovog serijala.

Nikad ljepši Borderlands

Tehnički, Borderlands 4 izgleda sjajno. Koristi Unreal Engine 5, što donosi vizualno impresivne momente. Cel-shaded stil serijala je zadržan i u cjelosti očuvan, ali s boljom dubinom, poput dinamičkih efekata svjetla u borbi, detaljnih bioma na Kairosu (od pustinjskih ravnica s vremenskim olujama do urbanih naselja s neonskim propagandama) i poboljšanim animacijama likova koji se osjećaju življe nego u prethodnim igrama. Zvuk je također na nivou, s punchy efektima oružja koji daju osjećaj moći, ambijentalnom glazbom koja pojačava kaos (od heavy metal riffova tijekom boss fightova do synthwavea u urbanim zonama) i dobro miksanim dijalozima. Povremeno se audio linije prekidaju ili se ponavljaju, što remeti imerziju, posebno u dužim sesijama, no ne radi se o nečemu toliko strašnom.

Gluma i voiceoveri su vrhunski, a likovi i priča su mnogo bolje napisani, što je korak naprijed u odnosu na prethodne igre, gdje je humor bio previše forsiran – ovdje se sve osjeća nekako prirodnije, s humorom koji dolazi iz situacija umjesto samo šala. Kontrole su intuitivne, s poboljšanom mobilnoću koja čini kretanje iznimno glatkim na kontrolerima, iako grappling hook ponekad zahtijeva prilagodbu zbog osjetljivosti.

Međutim, iako sve izgleda i zvuči dobro, tehnički problemi su sveprisutni i uobičajeni su za serijal. Igra je puna bugova, poput nevidljivog oružja, pokvarenih questova koji zahtijevaju restart, lebdećih likova, pokvarenih animacija ili čak crashiranja tijekom loadinga. Gearbox je najavio patcheve, neke je u međuvremenu i isporučio, ali na launchu ovi problemi su znali često remetiti iskustvo, posebno u dugim sesijama, zbog čega je igra ponekad djelovala nedovršeno. Nadajmo se da će dobar dio tih problema biti dodatno popravljen u zakrpama koje stižu.

Borderlands u punom smislu riječi

Borderlands 4 predstavlja solidan povratak ovog serijala, s boljim humorom, dinamičnim otvorenim svijetom i fluidnijim gameplayem koji dokazuje da Gearbox još uvijek zna stvoriti zabavan looter-shooter. Iako nije savršena, igra uspijeva uravnotežiti naslijeđe s novitetima, nudeći sate kaotične zabave, posebno u kooperativnom režimu. Međutim, tehnički problemi, repetitivne misije i slaba priča sprječavaju da se nađe u samom vrhu ovogodišnje ponude. Ako ste fan serijala, nemate što razmišljati – nabavite igru i bacite se na širenje kaosa diljem Kairosa. S druge strane, ukoliko je ovo vaš prvi susret s Borderlandsom, imajte u vidu da je pitanju igra koja frustrira jednako koliko i oduševljava, ali u konačnici ipak nudi više radosti nego razočaranja.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.