Vjerujem da će svatko tko odigra Silent Hill f biti zapanjen time koliko se duboko upušta u određene teme i koliko ih se ne boji istražiti. Ovo nije tipičan Silent Hill na koji smo navikli, gdje je u središtu survival horror. Umjesto toga, zbog nekog razloga, sve više igara zalazi u soulslike žanr, a Silent Hill f to, nažalost, ne čini na dobar način. Dobro, vjerojatno će mišljenja biti podijeljena: nekome se više sviđa mlatarati oružjem uokolo protiv grotesknih čudovišta kao tinejdžerica, dok netko možda više očekuje određenu dozu horrora i napetosti. I da, atmosfera, zvučni dizajn, glazba, emocije i nadrealna stvarnost od samog početka uistinu vas uvuku u igru. Međutim, što duže igrate, određeni nedostaci itekako dolaze do izražaja.

Duboka priča, složene teme i japanska estetika

Narativni aspekt igre izuzetno je snažan i obrađuje složene teme kao što su obiteljsko nasilje, maloljetničko ugnjetavanje, rodne uloge, mentalne bolesti i vjerski običaji. Sve ove teme duboko su utkane u elemente japanske kulture kroz istraživanje fiktivnog grada Ebisugaoke, smještenog u 1960. godine. Dapače, cjelokupni dojam je izrazito moderan i emotivno se prepliće sa snovitim svijetom naseljenim čudnim stvorenjima. Uz to, protagonistkinja Hinako je temeljito razvijena i zaokružena, što dodatno doprinosi kvaliteti same priče.

Završetaka ovdje ima dosta, stoga vas New Game+ neće štedjeti. Kako biste u potpunosti razumjeli cjelokupnu priču i shvatili što se točno događa, morat ćete proći kroz sve završetke. To podrazumijeva stalno ponovno igranje, pri čemu se pojedini dijelovi mijenjaju i uvijek otkrivate nešto novo. Većina narativa odvija se kroz međuscene, čitanje dokumenata, kriptične i metaforične dijaloge te različita otkrića, pri čemu se sami završetci drastično razlikuju jedan od drugoga. U priči je prisutno i mnogo fantazije i japanske mitologije, a što više igrate, to s vremenom, na primjer, lik s maskom lisice dobiva sve više na značaju i jasnije shvaćate tijek radnje.

Sustav borbe je, nažalost, izuzetno naporan i zbog toga vam ne mogu preporučiti da više puta odigrate igru, ali o tome ćemo nešto kasnije. Vratimo se na još jednu ključnu stvar – predivne vizuale i osjećaj horrora. Silent Hill f (SHf) se odmiče od konvencionalne tame. Umjesto nje, koristi jedinstvenu estetiku definiranu maglovitim, cvjetnim japanskim gradskim okruženjem. U tom pogledu, sve je vrhunski odrađeno, od malih gradskih uličica do hramova i skrivenih područja. Cijela mapa je nekako vrlo dobro povezana i intuitivna, pa se rijetko možete izgubiti.

Najiskrenije, ovo nije pretjerano strašna igra koja će vas značajno preplašiti ili vas držati prikovane za stolicu. Naravno, ima svojih trenutaka, poput neočekivanog iskakanja čudovišta i situacija kada morate panično bježati od protivnika. Nećete vjerovati, prisutni su čak i neki stealth elementi, budući da neka čudovišta reagiraju isključivo na zvuk, što mi se donekle svidjelo. U suštini, na početku ćete osjetiti nelagodu, dozu opreza i straha, ali čim shvatite da situacija nije toliko strašna i oslobodite se, horror elementi se postepeno gube.

Kad horror postane previše „soulslike“

I sada tu dolazimo do jednog velikog problema, a to je borba. Glavni fokus je na borbi na blizinu, gdje protagonistica Hinako koristi širok spektar oružja, od malih noževa i sjekira do pravih katana, kako bi porazila razna čudovišta. Borba uključuje standardne mehanike poput laganih i teških napada, izmicanja, pariranja i posebnih poteza. Drugim riječima, ovo je pravi „soulslike“ naslov u kojem vas jedna pogreška može skupo stajati. Stoga se sve svodi na precizno pariranje i izmicanje, uz pažljivo upravljanje kombinacijama napada.

Nijedna radnja koja zahtijeva napor neće proći bez utjecaja sustava izdržljivosti (stamina), koji kontrolira sve takve aktivnosti. Upravljanje ovim sustavom je ključno, posebno jer su neprijatelji izuzetno raznoliki: neki su brzi i agresivni, drugi spori, ali moćni, dok mnogi koriste neobične pokrete ili napade na daljinu. Neizvjesnost je stalni pratilac borbe i nikada ne znate hoćete li u njoj izdržati. I da, pripremite se na česte smrti, ali igra je tu blaga, odnosno kontrolne točke i mjesta za spremanje su posvuda, što vam omogućuje da se brzo vratite u akciju.

Na svakom mjestu za spremanje igre (svetištu), Hinako ima mogućnost žrtvovati prikupljene predmete kako bi dobila bodove za vjeru. Također, nakon što pronađe Ema privjesak, ti bodovi, u kombinaciji s privjeskom, omogućuju joj trajno poboljšanje ključnih atributa kao što su zdravlje, stamina i slično. Ova mehanika jednostavno potiče na istraživanje i prikupljanje predmeta. Istovremeno predstavlja i važan taktički izbor, jer se vrlo često morate odreći predmeta samo kako bi eventualno sačuvali nešto što je trenutno bolje.

Međutim, s produljenim igranjem, borba mi je počela gubiti smisao, osobito u srednjim dijelovima igre. Budući da se sukobi nameću na svakom koraku, značaj pobjede nad pojedinim čudovištem se izgubi, čime je i važnost cjelokupne borbe donekle umanjena. Da me krivo ne shvatite, borba nije nužno loša (sve teče glatko), ali neprekidno baratanje oružjem i specijalnim napadima sve me više odmiču od klasičnog Silent Hilla. Srećom, situaciju popravljaju vrlo zanimljive borbe s bossevima, koje su prepune intenziteta. Zapravo, često sam se zatekao kako bježim od neprijatelja kako bih što brže stigao do sljedeće lokacije i izašao iz njihova vidnog polja. Dodatni problem stvaraju neizbježne borbe, koje su iznimno frustrirajuće i neoprostive. Također, neprijatelji nanose ogromnu štetu, a većina ovih sukoba u potpunosti ovisi o vašoj vještini i preciznosti.

Nešto drugačiji Silent Hill

Preživljavanje u igri ovisi o pažljivom upravljanju resursima i ograničenom broju potrošnih predmeta (consumables). Predmeti za liječenje, poput zavoja i setova prve pomoći, su rijetki. Posebno su važni božanska voda i Ramune jer su ključni za održavanje razine zdravog razuma (sanity). S druge strane, zagonetke unose dobrodošao kontrast u akciju.

Njihova je posebnost u tome što su duboko povezane s traumom protagonistice i psihološkim temama igre, zbog čega se svaka od njih doima smislenom, a ne nasumičnom preprekom. Tragovi za njihovo rješavanje nalaze se u dokumentima i dnevniku, ali bez davanja izravnih odgovora. Ipak, početnim zagonetkama ponekad nedostaje jasna usmjerenost, što može dovesti do zbunjenosti u određenim situacijama. Srećom, težina zagonetki može se prilagoditi neovisno o razini težine borbe.

S obzirom na to da sam igrao PC verziju, dočekao me je znatan broj tehničkih problema poput štucanja i zamrzavanja. Iako igra pri pokretanju nudi kompilaciju shadera, to nije eliminiralo konstantno štekanje, bez obzira na odabrane grafičke postavke. Srećom, tehnički problemi nisu konstantno prisutni. Uglavnom su uočljivi na otvorenijim lokacijama, dok se u nešto zatvorenijim prostorima igra odvija glatko i bez problema.

Za kraj, vrijedi još jednom naglasiti, atmosfera, cjelokupna prezentacija i priča su izuzetno dobro izvedene. Igra neprestano održava napetost i u tom pogledu nikada neće dosaditi. Međutim, prečesto i previše izražena borba, koja se mogla izbjeći ili barem smanjiti, može značajno utjecati na vaš doživljaj ovog naslova. Iako borba nije nužno loša, njezino pretjerano forsiranje dovodi do toga da ostali, snažniji dijelovi igre gube na značaju. Ako ste ljubitelj Silent Hill igara i spremni ste prijeći preko naglašenog segmenta borbe, ovaj naslov svakako vrijedi isprobati.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.