Alien franšiza je do sada iznjedrila priličan broj filmova, ali i videoigara. Dobar dio tih igara, ako ćemo biti iskreni, nije bio toliko dobar, ali bilo je i onih koje su se čak znale naći i među kandidatima za igru godine. Tu, prije svega, mislimo na fantastični Alien: Isolation iz 2014. godine, koji je maestralno uhvatio esenciju napetosti i borbe za preživljavanje, po kojoj su filmovi oduvijek bili poznati. Nakon sjajnog Alien: Isolationa, pitanje je bilo kako sve to na gaming sceni učiniti još napetijim i imerzivnijim i zastrašujuće Xenomorphe učiniti još gadnijim i strašnijim? Odgovor je glasio – preseliti se u VR vode i omogućiti igračima da se nađu nikad bliže oči u oči s ovim legendarnim čudovištima.

Upravo to je učinio Survios, studio koji je inače poznat po radu na ambicioznim VR naslovima na čelu sa hitom The Walking Dead: Saints & Sinners. Ovaj razvojni tim je tijekom 2024. godine lansirao Alien: Rogue Incursion, veoma dobru horror akciju koja nije privukla preveliku pažnju upravo zbog toga što je bila ekskluzivna za još uvijek nedovoljno dostupne VR uređaje. To znači da je dio publike nije bio u mogućnosti zaigrati igru koja je bila ograničena na one sa skupim VR headsetima i želucem otpornim na vrtoglavicu. Svjesni toga, iz Surviosa su se odlučili na logičan potez – omogućiti igranje svoje igre bez VR uređaja. Upravo to nam donosi Alien: Rogue Incursion Evolved Edition, nova verzija igre koja „skida” VR mod i pretvara se u standardni FPS sa horror elementima. I, što je još važnije, sada je dostupna znatno većem broju igrača. No, može li igra koja je inicijalno rađena isključivo za VR zadržati magiju bez svoga ključnog elementa? Iskreno, nije sve savršeno, ali ima ova igra svojih trenutaka…

Nova frka s Xenomorphima

I dok je Alien: Isolation u biti bio napeti stealth horror u kojem smo se neprestano morali skrivati od opakog Xenomorpha, Alien: Rogue Incursion Evolved Edition je tipični FPS sa horror elementima koji se oslanja na bogatu mitologiju Alien franšize, ali sa svježim pristupom. Radnja igre se odvija u proširenom univerzumu, gdje pratimo Zulu Hendricks, bivšu kolonijalnu marinku poznatu iz stripova i romana kao što je Aliens: Defiance. Zula nije bezlična i nemoćna protagonistica koja ne zna kako da se izbori sa svemirskim užasima, već žilava i iskusna ratnica sa dubokim emocionalnim ožiljcima koji je čine iznimno opakom. Njen partner u zločinu (ili bolje rečeno u preživljavanju) je sintetički android Davis 01, koji donosi određenu dozu humora i lojalnosti, podsjećajući pomalo na Bishopa iz Aliens filma. Priča počinje manje-više klasično za bilo što što ima veze s Alienom – Zula i Davis primaju signal za pomoć sa udaljenog planeta Purdan, gdje se nalazi kolonijalna postaja Castor’s Cradle, a tamo ih očekuje neugodno iznenađenje. Očekivano, stvari krenu po zlu – Xenomorphi su preuzeli kontrolu i potamanili sve što se miče, a iza svega stoji korporativna pohlepa dobro poznate korporacije Weyland-Yutani, sa tajnim eksperimentima koji su izmakli kontroli. Ukratko, kao što smo već spomenuli, sasvim klasična podloga za jednu Alien igru, u kojoj je fokus uglavnom na akciji.

Narativ se gradi kroz e-mailove, audio logove i interakcije, otkrivajući misterije o stanovnicima postaje – njihove frustracije, izdaje i očajničke pokušaje da prežive. Tu je i veza sa širim loreom franšize, poput referenci na Alien: Isolation, što će definitivno oduševiti fanove spomenutog hita.

Iako uobičajena i bez nekih narativnih eskapada i iznenađenja, priča ima nekoliko izraženih mana. Naime, dok je prva polovica napeta i puna cliffhangera, druga polovica pati od ponavljanja, sa previše backtrackinga koji usporava tempo i pomalo narušava atmosferu. Moramo također naglasiti da je ovo “Part One“, pa se priča logično osjeća nedovršenom, a to može frustrirati igrače koji očekuju zatvorenu cjelinu. Ipak, s pozitivne strane, dinamika između Zule i Davisa je vrhunska, a njihovi razgovori su duhoviti ali ne pretjerani te dodaju emocionalnu dubinu koja nedostaje u mnogim sličnim igrama.

Što se tiče dužine, za prolazak kroz igru će vam biti potrebno 6-8 sati, ovisno o tome koliko istražujete. No, ako ste perfekcionist i skupljate sve audio logove i otkrivate tajne sobe, igranje se može protegnuti na 10 sati.

VR mode „off“

Gameplay Alien: Rogue Incursion Evolved Editiona donosi mješavinu akcije i horrora, gdje ste stalno na ivici između borbe i bijega. U usporedbi sa originalnom VR verzijom, ova adaptacija gubi imerzivnost fizičkih interakcija – dakle, nema više ručnog punjenja oružja ili pipanja po tamnim kutovima, a primjetan je i znatno manji fokus na poteze i aktivnosti koji su bili rezervirani za igranje pomoću VR uređaja, poput bacanja objekata (iako je ono još uvijek tu, ali manje korisno) i slično. Umjesto toga, tu su standardne FPS mehanike – birate oružja preko wheel menija (revolver, pulse rifle, shotgun, granate), a esencijalni itemi poput motion trackera i flashlighta su na D-padu. U usporedbi sa sličnim naslovima poput, recimo, Alien: Isolationa, u kojem je stealth bio ključan, ovdje je znatno više akcije – ubijate Xenomorphe umjesto da ih samo izbjegavate, što podsjeća na neslavni Aliens: Colonial Marines ili pak mnogo bolji Aliens: Dark Descent, ali sa manje strateškog dubine.

Svaka Alien igra koja drži do sebe mora biti napeta, a upravo u napetosti leži ključ gameplaya Alien: Rogue Incursion Evolved Editiona. Xenomorphi su brzi, agresivni i dolaze iz neočekivanih kutova, jurcaju po zidovima i ventilacijama, što stvara prave trenutke panike kakve smo mogli vidjeti u nekim od najboljih scena iz Alien filmova. Osim akcije, ili bolje rečeno u pauzama između iste, tu su i određeni logički problemi, poput reroutanja struje ili rješavanja fuse boxova. Neki su opcionalni, ali nagrade poput dodatne municije ili zdravlja čine ih vrijednima. Resource management je ključan i bez njega nećete daleko dogurati. Municija je ograničena, pa morate brojati svaki hitac, što dodatno naglašava survival aspekt. Boss fajtovi su intenzivni i zahtijevaju kombinaciju oružja i manipulacije okolišem.

S druge strane, iako je akcija dobra, primjetna je solidna doza repetitivnosti. Neprijatelji su uglavnom standardni Xenomorphi i Facehuggeri, bez nekih većih varijacija, što borbe čini predvidljivim nakon nekog vremena (sjetite se već spomenutog Colonial Marinesa i njegove generične akcije). AI Xenomorpha je nekonzistentan – ponekad su iznimno pametni i jure vas do iznemoglosti, ali češće stoje na mjestu ili se zaglave, što ruši iluziju nekog izazova pretvarajući ih u topovsko meso. Također, backtracking je prevelik problem u drugoj polovini igre – vraćate se kroz iste koridore više puta, što usporava tempo i čini igru frustrirajućom.

Ukratko, gameplay mehanike su solidne, ali ne donose ništa novo. Ipak, adaptacija iz VR-a u „normalnu“ igru bila je uspješna, iako se ponekad može primjetiti da je igra inicijalno bila namijenjena za igranje u virtualnoj stvarnosti.

Tehnički veoma dobro, ali sa VR „bubicama“

Alien: Rogue Incursion Evolved Edition koristi Unreal Engine 5, što se i primjeti iz impresivnih vizuala. Grafika je veoma dobra za igru koja nije imala preveliki budžet i u potpunosti odgovara settingu. Tamni, magloviti koridori Castor’s Cradlea, sa svjetlima koja trepere i detaljnim gnijezdima Xenomorpha, stvaraju atmosferu koja podsjeća na originalne filmove. Xenomorphi izgledaju strašno, sa fluidnim animacijama kretanja, opaki su i iznimno brutalni, tako da svaka smrt djeluje zastrašujuće i imerzivno. Samo izvođenje je uglavnom stabilno, no zna se dogoditi da framerate zaštuca u intenzivnim scenama. Bugova također ima, no uglavnom se radi o vizualnim glitchevima poput plutajućih modela na ekranu, mada se zna povremeno dogoditi i poneki bug koji zna blokirati napredovanje, zbog čega ste primorani na reload zadnjeg savepointa. Takve situacije nisu česte, ali znaju biti iritantne.

Zvuk je jedan od najjačih aspekata igre. Soundtrack Sarah Barone je iznimno dinamičan, sa ambijentalnim dionicama koji se pojačavaju tijekom borbi, stvarajući osjećaj napetosti i panike. Efekti poput jezivog šuškanja Xenomorpha ili krikova u daljini grade napetost bolje od bilo kakve jump scare scene. Glasovna gluma je također izvrsna, a posebno se ističe interakcija između dvoje glavnih protagonista – Andia Winslow kao Zula zrači autentičnošću i snagom, dok Robbie Daymond kao Davis donosi šarm i humor. Audio logovi, koji su dobro odglumljeni, dodajući dubinu i pozadinu priči. Kontrole su prerađene u odnosu na originalnu verziju, ali su intuitivne i klasične za FPS igranje. Tehnički problemi su minimalni, ali staromodni save sistem može biti frustrirajući za neiskusnije igrače budući da je igru potrebno sejvati isključivo manualno.

Sveukupno gledano, prezentacija je veoma dobra, sa jednako dobrom optimizacijom, ali pati od naslijeđenih VR hirovitosti.

Nije Alien: Isolation, ali može proći..

Sve u svemu, Alien: Rogue Incursion Evolved Edition je solidan korak naprijed za franšizu, posebno za one bez VR uređaja, ali ipak nije bez mana. Survios je uspio adaptirati klasičnu VR igru u pristupačan horror FPS, sa impresivnom atmosferom i zanimljivom pričom koja će oduševiti fanove. Međutim, činjenica da će cijela priča igre biti ispričana iz dva dijela, repetitivni gameplay i ograničena varijaciju protivnika spriječavaju ovo ostvarenje da dosegne veličinu fantastičnog Alien: Isolationa. Ako ste hardcore Alien entuzijast, izdvojit ćete tih 30 dolara bez razmišljanja i odigrati igru, no s obzirom na to da nas očekuje i nastavak koji će zaokružiti priču, velika je šansa da će dobar dio igrača pričekati i odigrati sve u komadu.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.