Oko ove će teme sigurno biti puno polemike, ali teško je ignorirati gorak okus koji ostaje kada se nagrada za najbolju indie igru godine stavi u pre-show, umjesto u glavni dio programa. Kao da indie igre nisu dovoljno važne ili možda previše razmišljam pa je ovo bio tek pokušaj da se popuni prostor. Ipak, pola nominacija za igru godine ionako je bilo indie. A onda, među nominiranima za najbolju indie igru godine našli su se Absolum, Ball X Pit, Blue Prince, Hades II i Hollow Knight: Silksong, pa se pojavi pitanje – je li Clair Obscur: Expedition 33 uopće indie naslov?

Odgovor će ovisiti o tome koga pitate. Neki će reći da jeste, jer je projekt krenuo od nule i postepeno okupljao ekipu putem društvenih mreža i interneta, bez ikakvog početnog kapitala. No onda ispliva podatak da je razvoj koštao čak 10 milijuna dolara (prema najnovijim informacijama), što možda nije ogroman iznos u svijetu velikih produkcija, ali svakako nije malen. Uz to, taj novac nije pao s neba – Xbox je sigurno platio ozbiljan iznos kako bi se igra pojavila na Game Passu, a Kepler Interactive kao izdavač zasigurno je dao dodatnu podršku, nakon uspjeha Sifua, Cat Questa i Pacific Drivea. Stava sam da se jako puno može manipulirati brojkama pa stoga sigurno nije utrošeno samo 10 milijuna dolara u igru.

Onda se vraćamo na ono vječno pitanje – što je zapravo indie igra? U filmskom žargonu, to bi značilo da projekt „nije povezan s velikom produkcijskom kućom“. Pa ako tako gledamo, Clair Obscur: Expedition 33 bi i dalje spadao pod indie jer nema iza sebe giganta poput Sonyja, Capcoma ili Microsofta. No Kepler Interactive je svejedno izdavač s renomeom i respektabilnim financijama. Možda bismo zato indie igre najpreciznije opisali kao projekte pojedinaca ili malih timova bez oslanjanja na velike sustave podrške, koje pokreću kreativna sloboda i strast, što rezultira jedinstvenijim i eksperimentalnijim idejama, narativima i mehanikama.

Ako se držimo te logike, Clair Obscur: Expedition 33 bi tehnički i dalje bio indie. Ali tu se otvara cijeli niz novih problema. Naime, ovaj je naslov u noći dodjele osvojio čak devet nagrada – najviše u povijesti Game Awardsa. Vratimo se zato na ostale nominirane: Absolum, Ball X Pit, Blue Prince, Hades II i Hollow Knight: Silksong. Sve su ove igre bez ikakve sumnje zaslužile tu titulu. No kad jedan „underdog“ pokupi gotovo sve nagrade, kao da je postojala želja da se nagradi momentum i priča umjesto same definicije indie naslova.

Najviše je, prema svim parametrima, nagradu zaslužio Hollow Knight: Silksong, studio od samo tri osobe, dugogodišnji rad, dokazani indie pedigre. Istina, i oni danas imaju više novca, kako od originalne igre, tako i od dodatne financijske podrške. Ball X Pit također je rad solo developera, ali Devolver Digital, koji stoji iza projekta, već odavno nije samo „mali indie izdavač“ u tradicionalnom smislu. Hades II je samostalno objavljen i izdan, pa bi možda logikom čistog indie pristupa upravo oni trebali uzeti nagradu, iako su već nagrađeni u akcijskoj kategoriji. S druge strane, Absolum i Blue Prince imaju iza sebe veće timove i izdavače poput Dotemua, odnosno Raw Furyja, pa je upitno koliko se i njih može smatrati indie.

Poanta je da se granica indie definicije sve više briše. Clair Obscur: Expedition 33, koliko god odličan bio, jednostavno djeluje preveliko i preutjecajno da bi osvojio kategoriju „najbolje indie igre“. Ne morate se složiti s mojim mišljenjem, ali teško je ne primijetiti disbalans ako ste igrali sve naslove s liste. Možda je zaslužio ostale nagrade, vjerojatno jestw, ali jednako tako trebalo je nagraditi i projekte koji uistinu žive i dišu indie filozofiju. Silksong ili Hades II bili bi logičniji i pravedniji izbor.