Gaming industrija posljednjih godina prolazi kroz burne (i po igrače ne tako pozitivne) promjene. Dok su političke poruke i forsirana inkluzivnost uglavnom ostale iza nas, novi problem sve više dolazi u prvi plan – a u pitanju je neumoljiva utrka za profitom na račun svega onoga što je igre činilo igrama.

Bivši šef PlayStationa, Shawn Layden, otvoreno je progovorio o tome kako se kreativnost i zabava gube pod pritiskom monetizacije i tržišnih kalkulacija. Njegove riječi odjeknule su među igračima koji već dugo osjećaju da igre više nisu ono što su nekad bile – izvor čiste zabave.

Layden je u intervjuu za Game Rant istaknuo da današnji gaming projekti sve češće počinju s prezentacijama koje se fokusiraju na monetizacijske modele, adresabilna tržišta i strategije zadržavanja igrača. „Ponekad mi ljudi krenu objašnjavati kako će uhvatiti tržište i povećati profit, a ja ih moram prekinuti i pitati – gdje je zabava?“, rekao je Layden, jasno dajući do znanja da je srž industrije polako nestala iza Excel tablica i poslovnih planova.

Prema njegovom mišljenju, današnji trend stvaranja igara od 80 do 100 sati nije nužno znak kvalitete, već pokušaj maksimiziranja angažmana igrača. Layden smatra da bi povratak na kraće, fokusirane naslove od 20 do 25 sati donio više kreativnosti, ali i zdravije budžete – dvocifrene milijunske iznose umjesto astronomskih troznamenkastih. Takav pristup omogućio bi studijima da riskiraju, eksperimentiraju i ponude nešto novo, umjesto da se drže provjerenih formula koje jamče zaradu, ali rijetko donose inovaciju.

Unatoč njegovoj kritici, Layden priznaje da još uvijek postoje studiji koji se usude stvarati drugačije. Primjeri kao što su Death Stranding 2: On the Beach, Clair Obscur: Expedition 33 ili Split Fiction pokazuju da kreativnost nije potpuno nestala, ali da je potrebna hrabrost i vizija kako bi se takvi projekti probili kroz more generičnih naslova.

Laydenove riječi nisu samo kritika industriji, već i poziv na buđenje. Igrači žele zabavu, a ne samo sustave mikrotransakcija i beskonačne kampanje koje ih iscrpljuju umjesto da oduševljavaju. Ako gaming želi zadržati svoju magiju, mora se vratiti osnovama – stvaranju igara koje su prije svega zabavne. Profit će uvijek biti važan, ali bez „fun faktora“ industrija riskira da izgubi ono što ju je učinilo globalnim fenomenom. Hoće li to developeri i izdavači u konačnici i shvatiti ili će i dalje nastaviti isključio juriti za profitom, uz rizik da i u toj utrci “padnu i slome noge”, vrijeme će pokazati.