Dok su jučerašnje službene objave iz Ubisofta dominirale naslovnicama zbog otkazanih projekata i odgoda, jedan ključan detalj prošao je ispod radara šire javnosti. Riječ je o trećoj, “finalnoj” fazi restrukturiranja koja bi do ožujka 2028. godine mogla rezultirati odlaskom tisuća radnika. Prema izvorima bliskim kompaniji, novi cilj je ušteda dodatnih 200 milijuna eura, što u prijevodu na ljudske sudbine zvuči zastrašujuće.

Da bismo razumjeli razmjere ove krize, moramo pogledati brojke iz prethodne faze. U protekle tri godine Ubisoft je smanjio broj zaposlenih s preko 20.000 na otprilike 17.000. Taj proces doveo je do potpunog gašenja studija u Londonu, Osaki, San Franciscu i Stockholmu. Ako primijenimo istu matematiku na novi plan štednje, procjenjuje se da će do 2028. godine bez posla ostati još oko 2400 developera. Prvi konkretni detalji o novim otkazima očekuju se već 12. veljače.

Strategija “tihog” odlaska i pritisak povratka u ured

Zanimljivo je kako Ubisoft nastoji izbjeći negativan publicitet koji donose nagla, masovna otpuštanja. Umjesto toga, koristi se suptilnijim metodama. Jedna od njih je uvođenje obveznog povratka u ured pet dana u tjednu (tzv. RTO mandate). Iako uprava to opravdava “kreativnošću i kolektivnim uspjehom“, mnogi zaposlenici to vide kao prozirnu taktiku kojom se ljude prisiljava na davanje otkaza, čime tvrtka štedi na otpremninama i izbjegava loš PR.

Osim toga, u kuloarima se priča o neobnavljanju ugovora i ostavljanju timova bez konkretnih projekata, što stvara atmosferu nesigurnosti u kojoj radnici sami odlučuju potražiti sreću drugdje.

Problem koji stanuje na vrhu

Ubisoft se godinama nalazi u silaznoj putanji, a mnogi prst upiru u vrhovni menadžment kao glavnog krivca. Mismanagement i nedostatak preuzimanja odgovornosti stvorili su okruženje u kojem je teško ostati kreativan. Postavlja se pitanje kako developeri mogu biti motivirani za rad na velikim naslovima poput Assassin’s Creeda ili Star Warsa ako znaju da bi već sutra njihova radna mjesta mogla biti žrtvovana radi “optimizacije troškova“?

Evidentno je da Ubisoftu treba duboka promjena, ali ne ona koja kreće od onih koji pišu kod i dizajniraju svjetove, već od onih koji donose strateške odluke. Inzistiranje na starim modelima upravljanja dok se industrija oko njih mijenja, moglo bi se pokazati pogubnijim od bilo kakvog financijskog gubitka.