Prije dva tjedna imao sam priliku prisustvovati posebnom preview događaju za Aphelion, nadolazeću znanstveno-fantastičnu akcijsku avanturu studija DON’T NOD. Izvršni producent Dimitri Weideli i kreativni direktor Florent Guillaume proveli su nas kroz igru, pokazali gameplay te govorili o priči i idejama koje stoje iza nje. Nakon toga smo i sami dobili priliku isprobati igru.

Od prvog trenutka na zaleđenom planetu Persephone bilo mi je jasno da Aphelion želi biti veliko, filmsko iskustvo. Svijet je prekriven ledom, nebo djeluje beskonačno, a osjećaj izolacije je snažan. Igrali smo dva različita poglavlja. Prvo je bilo fokusirano na platformiranje i preživljavanje dok se astronautkinja Ariane Montclair bori da ostane živa. Drugo je bilo sporije i napetije, izgrađeno oko stealth mehanika i izvanzemaljskog stvorenja koje nas lovi u mraku.

Prvo poglavlje uvodi vas u platformiranje i filmske scene

Prvo poglavlje odvija se na oštećenom brodu Hope-01. Brod se raspada, a Ariane pokušava pobjeći i pronaći Thomasa, njezinog kolegu. Igra vas odmah baca u brze platformerske sekvence. Brod se trese, metal puca oko vas, a svaki skok djeluje rizično. Svidjelo mi se što skokovi nisu automatski. Potrebno je pritisnuti lijevu tipku miša u pravom trenutku kako biste sigurno doskočili. Ako ne uspijete, morate brzo pritisnuti određenu tipku kako biste se zadržali na platformi. Mehanike su jednostavne, ali stvaraju stres na dobar način.

Dok se krećete kroz brod, mali događaji između igranja održavaju tempo visokim. Izbjegavate leteće krhotine, penjete se nestabilnim ljestvama i koristite grappling hook kako biste prešli velike udaljenosti. A onda, baš kada se počnete opuštati, igra prelazi u razne dramatične scene. Pad. Vrisak. Krupni kadar straha u Arianinim očima. Moram priznati, ti se trenuci osobito ističu. Kombinacija gameplaya i cutscena funkcionira dobro i uvlači vas u kaos.

Ipak, nakon što je početno uzbuđenje splasnulo, počeo sam primjećivati ograničenja. Platformiranje djeluje čvrsto, ali ne i novo. Funkcionira i ispolirano je, ali ne iznenađuje. DON’t NOD je surađivao s Europskom svemirskom agencijom, i to se vidi u detaljima. Odijela, alati i surovi vremenski uvjeti djeluju uvjerljivo. No ispod filmskog stila, gameplay se ponekad čini poznatim. Tijekom mog igranja bilo je i nekoliko manjih tehničkih problema. Primijetio sam poneke animacijske bugove i nekoliko padova fpsa. Ništa ozbiljno, ali dovoljno da na trenutak naruši imerziju.

Drugo poglavlje fokusirano je na izvanzemaljsko stvorenje

Pomalo sam se mučio i s Arianom kao likom. Jasno je da nosi emocionalnu stranu priče, ali tijekom ovog previewa nisam se u potpunosti povezao s njom. Djelovala mi je više kao netko koga promatram nego netko koga doista razumijem. Možda će se to promijeniti u punoj verziji igre, ali zasad postoji određena distanca.

Drugo poglavlje bilo je vrlo drugačije. Ovaj put istraživali smo zaleđenu površinu dok nas je lovilo izvanzemaljsko stvorenje skriveno ispod leda. Čudovište je slijepo, ali reagira na zvuk. To stvara stvarnu napetost u kojoj je svaki korak važan. Krećete li se prebrzo, riskirate da vas čuje. U ovom sam dijelu uživao više nego što sam očekivao. Strah od stvaranja buke čini čak i jednostavno kretanje opasnim.

Tu je i mehanika magnetskog polja koja vam omogućuje pomicanje objekata u svijetu kako biste rješavali zagonetke i otvarali nove putove. Nije previše kompleksna, ali unosi raznolikost. Radarski sustav pomaže vam u navigaciji pa se rijetko osjećate izgubljeno. Drugim riječima, igra vam daje prostor za istraživanje, ali vas ne ostavlja zbunjenima. Vizualno, ovo je poglavlje bilo predivno. Ledena polja izgledaju hladno i oštro, a razmjer svijeta je impresivan.

Aphelion očito ima srce, ali je li to dovoljno za uspjeh?

Nakon što sam odigrao oba poglavlja osjećam određenu dozu uzbuđenja i opreza. Aphelion očito ima srce. Svijet je dobro izgrađen, prezentacija je snažna, a iza svega stoji stvarna strast. Istovremeno, brine me da bi se igra mogla previše oslanjati na filmske trenutke, a premalo na nove gameplay ideje.

Ako ostatak igre uspije dodatno razviti mehanike i produbiti likove, mogla bi postati nešto posebno. Ako ne, mogla bi završiti kao lijepa, ali generična avantura. Za sada ostajem jedino znatiželjan, odnosno Aphelion ima moju pažnju. Pitanje je može li se doista istaknuti kada napokon izađe.