Nakon što su nas izmorili frenetičnim akcijskim tempom u Furiju i raznježili narativnom bliskošću u Havenu, kreativci iz francuskog studija The Game Bakers, koji nikada ne igraju na sigurno, odlučili su za novi ekstremni korak, u svom najnovijem ostvarenju suočiti nas s najstarijim i najiskrenijim neprijateljem čovječanstva – gravitacijom.

Iako možda tako izgleda, Cairn nije samo igra o penjanju. Naprotiv, Cairn je mukotrpna studija o trenju, izdržljivosti i psihološkom teretu koji dolazi s napuštanjem čvrstog tla. U trenutku kada tržište pati od hiperprodukcije naslova koji vas neprestano drže za ruku, ekipa iz The Game Bakersa je sa ovim neobičnim ostvarenjem odlučila tu istu ruku pustiti i reći vam: „snađite se sami“.

Na PlayStationu 5, gdje haptički feedback nudi potpuno novu dimenziju fizičkog kontakta s virtualnim svijetom, Cairn se ne pozicionira samo kao žanrovski hibrid, već kao produkt meditativnog brutalizma koji od igrača zahtijeva apsolutnu, gotovo religioznu prisutnost. Ovdje svaki metar visine nije poklon, već mukom izvojevana pobjeda nad vlastitom nespretnošću i fizikom.

Planina kao ogledalo ambicije

Cairn je stripovski dočarani, iznimno realistični simulator penjanja sa elementima preživljavanja i avanture koji nam donosi jednostavno, ali psihološki kompleksnu misiju. Radnja igre prati Aavu, mladu profesionalnu alpinisticu čiji su lik i djelo prožeti svojevrsnom dozom tihog fanatizma. Naime, iz svojih osobnih razloga i motiva, Aava se upušta u životni poduhvat – uspon na Mount Kami, mitski vrh koji u svijetu igre slovi kao neosvojiva utvrda prirode. Na njenom fizički i psihički isrcpljujućem putu do vrha čeka je avantura prepuna uspona i padova – doslovno.

Iako ima svoju određenu pozadinu, Cairn majstorski izbjegava zamke jeftine patetike ili nametnute melodrame. Priča se ovdje ne odvija kroz beskrajne ekspozicijske dijaloge, audio dnevnike koji zgodno leže na liticama ili dugačke filmske animacije. Ona je suptilno utkana u svaki zadihani pokret protagonistice, u njene drhtave ruke i u samu teksturu kamena koji joj pod noktima puca i isto tako forsira njene nokte do pucanja.

Uz Aavu, jednako glavni akter je i Mount Kami. Ova naizgled nesavladiva planina nije samo statična gomila poligona, već je lik za sebe, s temperamentom koji se drastično mijenja s visinom, vjetrom i vlagom. Narativna snaga leži u njezinoj kirurškoj efikasnosti. Aava nije nikakva superjunakinja, već bolno ljudsko biće koje se bori s vlastitim granicama, a njena motivacija, ta iracionalna, gotovo apsurdna ljudska potreba da se popne na nešto samo zato što je to “tamo“, rezonira s dubokom autentičnošću.

Tempo igre diktiran je isključivo vještinom i strpljenjem igrača. Možete provesti sat vremena planirajući rutu preko jedne jedine stijene i upravljajući resursima u svome ruksaku, što igru pretvara u svojevrsnu survival simulaciju s elementima psihološkog thrillera. Trajanje igre ovdje gubi klasično značenje, a kvaliteta sadržaja ne mjeri se brojem misija, već intenzitetom proživljenog iskustva. Svaki sat u Cairnu je zaslužen. Nema “praznog hoda” jer je svaki metar napretka rezultat svjesne odluke, procjene rizika i borbe s vlastitim strahom od pada.

U konačnici, Cairn je priča o opsesiji koja graniči s ludilom, ispričana s dostojanstvenom distancom koja ostavlja prostora igraču da u planinu učita vlastite unutarnje borbe. Koliko ćete vremena provesti proživljavajući samu igru, ovisit će isključivo od vas i vašeg razmišljanja i stila igranja.

Anatomija svakog hvata

Ono što Cairn izdvaja od žanrovskih srodnika poput Jusanta ili humorističnog hita Getting Over It jeste njegova fascinantna mehanička granularnost. Zaboravite na držanje jedne tipke dok vaš lik automatski izvodi akrobacije. U Cairnu upravljate svakim ekstremitetom posebno, stvarajući neku vrstu digitalnog Twistera koji zahtijeva nevjerojatnu koordinaciju i debelu dozu fokusa i strpljenja. Morate manuelno pronaći idealan “grip“, procijeniti čvrstoću stijene i, što je najkritičnije, neprestano upravljati vlastitim centrom ravnoteže.

Igrač zapravo provodi svaki budni trenutak u stanju visoke kognitivne opterećenosti. Morate razmišljati o resursima u realnom vremenu – imate li dovoljno magnezija da vam dlanovi ne proklizaju? Jeste li dovoljno hidratizirani da spriječite grčeve? Koliko vam je klinova preostalo za osiguranje prije nego što uđete u opasnu zonu bez povratka? U cijeloj priči, DualSense kontroler također postaje medicinski precizan instrument. Adaptivni triggeri pružaju otpor koji varira ovisno o naporu potrebnom za držanje na malim izbočinama, dok haptika suptilno pulsira kada Aavina noga počne gubiti oslonac. Ukratko, zahvaljujući Sonyjevom kontroleru, očekuje vas fizički manifestirana nesigurnost koja se prenosi s ekrana izravno na vaše dlanove, stvarajući fantastičan osjećaj straha, napetosti i zadovoljstva.

Inovacija ovog ostvarenja očituje se i u sustavu planiranja rute. Igra vam ne crta put – umjesto toga, vi ste ti koji morate procijeniti liniju uspona, postaviti vlastita osiguranja i odlučiti kada je rizik prevelik. Pad u Cairnu je iznimno traumatično iskustvo. Ne predstavlja samo povratak na zadnji checkpoint, već fizički i psihički gubitak teško stečenog napretka koji boli više od bilo kojeg izgubljenog okršaja u najtežim Souls igrama. Svaki povratak na sigurnu platformu nakon riskantnog manevra donosi olakšanje koje je gotovo opipljivo, vraćajući nas korijenima simulacije, gdje su strpljenje i poniznost ispred puke brzine palca.

Čar Cairna leži upravo u tome – u svakom našem promišljenom potezu, napetom pokretu i paničnom iščekivanju konačnog rezultata. Nakon svakog uspješnog koraka, osjećat ćete se kao da ste isti napravili u stvarnosti, dok će vas svaki promašaj i pad prilično potresti, s neizbježnom adrenalinskom navalom kroz cijelo tijelo.

Ljepota u apsolutnoj pustoši

Vizualno gledano, Cairn predstavlja trijumf autorske vizije nad sirovom procesorskom moći. Umjesto da juri za fotorealizmom koji često brzo zastarijeva, studio se odlučio za stilizirani, gotovo ilustrativni vizualni identitet koji neodoljivo podsjeća na radove francuskih majstora stripa poput Moebiusa. Boje su namjerno prigušene, dominiraju hladni tonovi granita, oštri plavi odsjaji leda i sivo-bijeli oblaci koji se kovitlaju ispod vaših nogu, pojačavajući osjećaj vertikalne izolacije. Svjetlost u ovoj igri nije samo ukras, već ključni element preživljavanja. Zalasci sunca na Mount Kamiju donose nevjerojatne prizore, ali istovremeno nose i zlokobno upozorenje – temperatura pada, sjene se produljuju, a vidljivost postaje vaš najveći neprijatelj.

Audio dizajn je, s druge strane, pravi “nevidljivi heroj” cijelog iskustva. Ovdje nema bombastičnih orkestralnih dionica koje bi vam podizale ego dok osvajate vrhove. Umjesto toga, okruženi ste hiperrealističnim zvukovima prirode, fijukom vjetra koji s visinom postaje sve agresivniji, turobnim struganjem gume o hladni kamen i onim najvažnijim zvukom – tišinom koja nastupa u trenucima potpunog iscrpljenja. Glasovna izvedba protagonistice je svedena na minimum, ali svaki njezin trzaj, uzdah ili jauk odražava razinu umora koja je gotovo zarazna za igrača. Stabilnost performansi na recenizranoj PlayStation 5 verziji je besprijekorna, što je od vitalne važnosti za igru u kojoj krivi pokret u milisekundi znači katastrofu. Istina, ponekad se potkrade pokoji problemčić sa kamerom, ali ne radi se o nečemu što se događa često i što ne možemo tolerirati.

Spomenik ljudskoj ustrajnosti u formi novog GOTY kandidata

Cairn je djelo koje odbija biti “zabavno” na onaj jeftini, dopaminski način na koji nas je navikla moderna industrija zabave. Cairn ne traži vašu pažnju kroz eksplozije ili brze nagrade. Umjesto toga, on je iznuđuje kroz vaš vlastiti trud. Ovo je naslov koji će sasvim sigurno polarizirati publiku, ali to je upravo ono što ga čini vrhunskim. Cairn je spomenik ljudskoj tvrdoglavosti, onom iracionalnom dijelu nas samih koji želi nadvladati nemoguće samo da bi vidio što je s druge strane. Pristupite li mu na taj način, vrlo brzo ćete biti višestruko nagrađeni fantastičnim i doista unikatnim iskustvom.

Njegovo pravo naslijeđe neće biti u brojkama u financijskim izvještajima, već u načinu na koji je podsjetio industriju da samo kretanje može biti duboka, izazovna mehanika sama po sebi, a ne samo sredstvo za dolazak do sljedeće akcijske sekvence. Cairn vas poštuje dovoljno da vas pusti da pogriješite, da padnete i da, na kraju, sami pronađete snagu za novi uspon. To je rijedak primjer interaktivnog minimalizma koji će ostati urezan u pamćenje svakoga tko se ikada usudio prstima dotaknuti Mount Kami. Bez imalo pretjerivanja, pred sobom imamo jednog od potencijalnih GOTY kandidata, točka.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.