Proteklih mjeseci, doslovno smo zatrpani lošim vijestima sa gaming scene koje će zasigurno refedinirati budućnost gaminga, bilo da se radi o sve intenzivnijoj implementaciji generativne umjetne inteligencije, masovnim otkazima i restrukturiranju koje dovodi do gašenja renomiranih studija i njihovih ambicioznih projekata pa sve do Rockstarove nepopularne odluke da GTA VI isporuči igračima isključivo u digitalnom formatu. Upravo ovaj Rockstarov potez pokrenuo je lavinu događaja, na koje se nastavio Sony sa svojom šokantnom odlukom i najavom o potpunom prekidu proizvodnje fizičkih medija od siječnja 2028. godine,  što je ponovno u središte javne rasprave gurnulo gorući problem gaming industrije – očuvanje igara. Dok se zajednica opravdano pribojava digitalne budućnosti u kojoj izdavači imaju apsolutnu kontrolu nad kupljenim sadržajem, sastanak dioničara japanskog giganta Square Enixa ogolio je prilično hladan i nezainteresiran stav korporacija prema vlastitoj povijesti.

Na izravno pitanje investitora o tome kako kompanija planira omogućiti igranje starih naslova i njihovih originalnih verzija na modernim sustavima, menadžment je ponudio odgovor koji je blago rečeno frapirao javnost i pokazao duboko nerazumijevanje problematike očuvanja softvera.

Square Enixov službeni plan: “gledanje YouTubea umjesto igranja”

S obzirom na to da Square Enix posjeduje jedan od najbogatijih kataloga u povijesti industrije, prepun kultnih RPG-ova, spin-off izdanja i mobilnih naslova, njegova strategija očuvanja trebala bi biti primjer drugima. Umjesto toga, vodstvo kompanije je objasnilo kako njihov pristup ovisi isključivo o prirodi pojedinog naslova. Kao bizaran primjer naveli su serijal NieR, za koji informacije i nasljeđe dijele putem službenih streamova uživo, dok za druge ugašene naslove jednostavno postave snimke priče i animacija na video platforme poput YouTubea.

Iako dioničari i menadžment smatraju da su time stvorili adekvatne smjernice za uživanje u naslovima nakon gašenja servera, gaming zajednica i povjesničari opravdano ističu da ostavljanje video zapisa na internetu nije i nikada ne može biti isto što i očuvanje funkcionalnog softvera. Square Enix već godinama prakticira politiku povlačenja originalnih verzija igara iz prodaje kako bi prisilio kupce na kupnju skupljih remastera ili nadograđenih izdanja, što je praksa koju često koristi i Koei Tecmo.

Život u milosti korporacijskih odluka nakon 2028. godine

Trenutačni uspjeh i popularnost Final Fantasy VII Remake trilogije nikome nisu sporni, no opravdano se postavlja pitanje što će se dogoditi kada originalni Final Fantasy VII s prve PlayStation konzole postane potpuno nedostupan za pokretanje u digitalnom ekosustavu. U svijetu u kojem fizički mediji koračaju prema izumiranju, igrači postaju apsolutni taoci izdavačkih kuća koje mogu povući, deaktivirati ili izbrisati bilo koju igru iz digitalnih kolekcija prema vlastitom nahođenju, bez ikakvih pravnih posljedica.

Za većinu velikih izdavača proces očuvanja starih igara smatra se čistim viškom i suvišnim troškom jer ne donosi izravan i brz profit na kvartalnim izvješćima. Eliminacija diskova nakon 2028. godine samo će dodatno pogoršati ovu situaciju, što ujedno objašnjava i ogromni bijes javnosti usmjeren prema novoj Sonyjevoj strategiji.

Sve dok se na globalnoj razini ne donesu specifični zakoni o zaštiti potrošača i digitalnog vlasništva, poput onih koje kroz građansku inicijativu zagovara pokret Stop Killing Games, igrači će biti prepušteni na milost i nemilost korporacijskim hirovima. Odgovor Square Enixa dioničarima jasan je alarm za cjelokupnu industriju zabave i biznis analitičare. Ako se očuvanje povijesti medija svede na gledanje starih najava i animacija na YouTubeu, gaming bi mogao postati prva grana umjetnosti koja svjesno i radi profita dopušta brisanje vlastitih korijena.