Gledajući suvremenu scenu online pucačina, teško je oteti se dojmu da je žanr zapao u izvjesnu polarizaciju. Na jednom kraju spektakla nalaze se brzi naslovi poput Call of Dutyja ili Battlefielda, koji daju prednost trenutnoj gratifikaciji, klizanju po podu i dinamičnoj arkadnoj akciji u kojoj je smrt tek trosekundna pauza prije ponovnog ulaska u igru. Na suprotnom kraju leže ultra rigidne simetrične simulacije poput onih iz, recimo, Arma serijala, no one su često nepristupačne širim masama. Između ta dva svijeta, originalni Hell Let Loose iz 2021. godine pronašao je savršenu nišu. Ponudio je taktičko, masovno 50v50 ratovanje gdje su komunikacija i lanac zapovijedanja značili sve, a pojedinačni skill malo ili ništa.

Razvojni tim Expression Games, pod pokroviteljstvom izdavačke kuće Team17, odlučio je napraviti hrabar korak naprijed. Umjesto ponovnog prekopavanja europskih bojišta Drugog svjetskog rata, nastavak upravo spomenute pucačine, Hell Let Loose: Vietnam, napušta normandijske plaže i živice i seli sukob u vijetnamske džungle, rižina polja i prašnjave obale. Riječ je o pothvatu koji sa sobom nosi ogroman narativni i mehanički teret. Vijetnamski rat u pop-kulturi i medijima nosi specifičnu, gotovo horror atmosferu, no iznimno se rijetko obrađuje u žanru taktičkih pucačina. Ovaj naslov ne nastoji ponoviti prividno izjednačene sukobe prošlosti, već u potpunosti želi prigrliti koncepciju asimetričnog ratovanja, postavljajući pitanje može li klasični taktički obrazac preživjeti u okruženju gdje je vizualni domet sveden na minimum, a opasnost vreba iz svakog grma? U tome, ako ćemo biti iskreni, u dobroj mjeri i uspijeva.

Mračni setting, asimetrične frakcije i kontrola kaosa

Hell Let Loose: Vietnam temelji se na sukobu dviju drastično različitih sila – vojske SAD (US Army) i Sjevernovijetnamske armije (NVA). Dok su u originalnoj igri suprotstavljene strane bile mehanički i tehnički prilično simetrične, ovdje je asimetrija ugrađena u same temelje dizajna. Američka vojska funkcionira poput industrijskog buldožera. Njezine snage oslanjaju se na sirovu vatrenu moć, tešku oklopnu mehanizaciju, transportne i borbene helikoptere te zastrašujuće zračne udare napalmom. S druge strane, NVA nadoknađuje nedostatak teške zračne potpore gerilskom taktikom, superiornom kamuflažom i mogućnošću izgradnje mreže podzemnih tunela.

Igra nudi nekoliko načina igranja rasprostranjenih kroz šest inicijalno dostupnih mapa. Središnji mod je nesumnjivo Warfare, klasično “potezanje konopa” u kojem se timovi natječu za kontrolu nad sektorima duž bojišnice. Offensive stavlja jedan tim u ulogu napadača koji mora osvajati utvrđene točke, dok se drugi brani. Tu su još i Conquest i Domination modovi koji zahtijevaju paralelno držanje više kontrolnih točaka na mapi.

Dizajn mapa zaslužuje sve pohvale. Od stjenovitih i vertikalnih industrijskih zona u Huế Outskirts, preko riječnih presjeka i ključnog mosta na Thanh Hóa Bridge, pa sve do pješčanih dina i kontejnerskih luka na Cam Ranh Port mapi, Expression Games je uspio izvući impresivnu estetsku i taktičku raznolikost. Svaka mapa prosječnih je dimenzija 2×2 kilometra, presijecana gustim riječnim mrežama koje omogućuju patrolnim čamcima brzi prijevoz jedinica, ali i otvaraju prostor za zasjede iz gustiša.

Pohvalan je i napredak u sustavu vođenja novih igrača. Dok je original bio izrazito nepristupačan, Hell Let Loose: Vietnam donosi opsežan set od 10 detaljnih vodiča koji igrače postupno upoznavaju s mehanikama i čak 17 dostupnih klasa. Igra vrlo strogo sugerira novajlijama da započnu kao obično pješaštvo, dok su zapovjedne uloge zaključane dok se ne završe odgovarajući vodiči, što je izvanredan potez za očuvanje kvalitete mečeva.

Smrt iz nepoznatog smjera i značaj zapovjedništva

Srž gameplaya Hell Let Loose: Vietnama nije precizno ciljanje, nego pozicioniranje, strpljenje i, iznad svega, komunikacija. Igrač u svakoj minuti donosi odluke koje diktiraju njegov opstanak – hoće li pretrčati čistinu ili provesti narednih pet minuta puzajući kroz visoku travu slušajući zvukove okoline, u potpunosti je na njemu. Borba je izrazito napeta i smrtonosna. Jedan ili dva metka u tijelo znače trenutno padanje, dok je pogodak u glavu instantna smrt bez ikakve šanse za oživljavanje. Igra u potpunosti odbacuje “kill cam“, minimapu s crvenim točkicama i vizualne indikatore pogodaka. Kada vas pogodi metak, ekran jednostavno potamni i ode kratko u crno. Jedina potvrda da ste eliminirali protivnika je tihi, jedva čujni “ding” ako ste ostvarili pogodak u glavu na manjoj udaljenosti – sve ostalo ostaje obavijeno velom neizvjesnosti.

Struktura tima oslanja se na strogu hijerarhiju. Tim od 50 igrača podijeljen je u vojne rodove – pješaštvo, oklopne jedinice, izviđače, helikopterske posade i minobacačke timove. Svaki vod pješaštva broji do šest igrača i vodi ga Squad Leader (oficir), koji je jedina veza između običnih vojnika i Commandera. Zapovjednik vodi igru na makro razini – nadgleda taktičku kartu, poziva zračne udare, izviđačke avione i zalihe, ali ovisi o inženjerima koji na terenu grade resurse (nodove) te časnicima koji postavljaju Outpost (mjestimične točke ponovnog rađanja za vod) i Garrison (mrežu Spawn točaka za cijeli tim).

Komunikacija je izvedena kroz tri zasebna audio kanala – zapovjedni (rezerviran za časnike i zapovjednika), vodni (unutar 6 članova jedinice) i prostorni (proximity chat), koji omogućuje razgovor s bilo kojim saveznikom u blizini. Upravo unutar proximity chata igra stvara svoje najimpresivnije, ali i najkomičnije trenutke, od dramatičnog izvlačenja ranjenog suborca pod napalmskom kišom, do grotesknog zapomaganja igrača preko mikrofona dok ga bolničar previja.

Poseban dragulj mehanike predstavlja vožnja oklopnih vozila i helikoptera. Upravljanje tenkom zahtijeva tročlanu posadu (vozač, topnik i izviđač), pri čemu vozač mora ručno mijenjati brzine za svladavanje terena, dok topnik sporo rotira kupolu i ručno puni eksplozivne ili probojne granate. S druge strane, vožnja helikoptera za američku stranu pruža nevjerojatan osjećaj moći dok prevozite cijeli vod preko mape za nekoliko sekundi, no izlaže vas neprijateljskim raketa i protuzračnoj paljbi. NVA na to odgovara tunelima – ulaskom u tunelski otvor aktivira se kratka, klaustrofobična animacija puzanja iz prvog lica, nakon čega izranjate iza neprijateljskih linija i iznenadnim udarom potpuno razbijate protivnički napad.

Ipak, ovako strog dizajn ima svoju cijenu. Ako završite u timu bez komunikacije ili s nesposobnim zapovjednicima, Hell Let Loose: Vietnam se lako može pretvoriti u izuzetno frustrirajući walking simulator. Hodati 500 metara kroz gustiš samo da bi vas eliminirao nevidljivi snajperist s udaljenosti od 200 metara, nakon čega slijedi kazna od 30 do 60 sekundi čekanja na respawn, iskustvo je koje će mnoge igrače natjerati na odustajanje.

Rat na polju tehnikalija

Iako je vizualna prezentacija u svojim najboljim trenucima iznimno impresivna, Hell Let Loose: Vietnam na PlayStationu 5 pati od značajnih tehničkih dječjih bolesti. Najveći problem predstavlja obrada guste vegetacije. Zbog agresivnog internog upscalinga, lišće i trava konstantno trepere, što stvarne neprijateljske pokrete u džungli čini nevjerojatno teškima za uočavanje te stvara zamor očiju tijekom dužih mečeva. Također je prisutan uočljiv pop-in objekata i povremena degradacija tekstura.

Framerate povremeno zna značajno pasti s ciljanih 60 fpsa na zahtjevnijim mapama prepunim dima i eksplozija. Prisutne su i neobične fizikalne greške, poput zapinjanja za suborce u uskim prolazima, kao i bizarni bugovi gdje igra prepoznaje suho tlo kao vodu, prisiljavajući lika da “pliva kroz zrak“.

S vizualnim bugovima ruku pod ruku idu i greške na upravljačkom sučelju – primjerice, oznake suboraca i ikone medicinske pomoći često se zamrznu na ekranu čak i nakon što se ranjeni igrač vrati u igru, stvarajući nepotrebnu vizualnu konfuziju.

Audio dizajn je, u teoriji, vrhunski. Zvukovi oružja su autentični i iznimno prepoznatljivi, tako da točno možete razlikovati paljbu američkog M16 ili M60 od sjevernovijetnamskog Type 56 ili RPD-a. Zvučnoj autentičnosti pridonosi i fantastičan dodatak u vidu detaljnih audio-enciklopedija oružja koje je glasovno posudio Jonathan Ferguson iz institucije Royal Armouries. Međutim, miksanje zvuka na launchu je iznimno nestabilno. Događa se da zvučni efekti pucnjave ili preleta helikoptera iznenada potpuno nestanu ili su isprekidani, što u igri gdje je sluh primarno osjetilo za preživljavanje predstavlja ozbiljan nedostatak.

Napeto i zarazno iskustvo ratovanja

Hell Let Loose: Vietnam nije igra za svakoga, niti to želi biti. U pitanju je beskompromisna, sirova i taktički složena pucačina koja od igrača zahtijeva potpunu posvećenost, strpljenje i spremnost na timski rad. Kada svi elementi kliknu na svoje mjesto, kada vodovi usklađeno komuniciraju, helikopteri spuštaju pojačanja na prvu liniju, a napalm prži neprijateljske položaje dok puzite kroz blato, igra pruža neke od najnapetijih i najimpresivnijih trenutaka u modernom multiplayeru.

Njeni trenutni problemi nisu proizašli iz lošeg dizajna, nego iz nedovoljne tehničke ispoliranosti. Vizualno treperenje vegetacije, povremeni padovi performansi, bugovi na sučelju i nestabilan audio spriječavaju je da odmah zasjedne na sam tron žanra. Ipak, čvrsti temelji, fantastična asimetrija frakcija i jasni planovi za budućnost daju razloga za optimizam. Za ljubitelje taktičkih pucačina, boravak u ovom paklenom vijetnamskom bojištu bit će zarazno iskustvo – pod uvjetom da su spremni prihvatiti njezina stroga pravila i tehničke ožiljke.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.