Na prezasićenom tržištu roguelike naslova, gdje većina autora traži spas u frenetičnoj akciji ili proceduralnom generiranju bez pokrića, francuski Goblinz Studio profilirao se kao autoritativno ime za taktičku, usko specijaliziranu stratešku nišu. Nakon što je s igrom Legends of Keepers demonstrirao prilično oštrouman uvid u inverziju klasičnih Fantasy klišeja, njegov novi naslov Sandwalkers ulazi u sferu turn-based istraživanja s teretom znatno ambicioznijih očekivanja. Riječ je o igri koja pokušava premjestiti težište s klasične borbe na mikro-menadžment preživljavanja u atmosferi ekološke propasti, smještajući se tako u nišu u kojoj obitavaju naslovi kao što su, recimo, Curse of the Dead Gods ili Darkest Dungeon, ali s upečatljivim fokusom na kartografiju i klimatsku neizvjesnost. Ukratko, dok mnogi žanrovski srodnici borbu tretiraju kao glavno jelo, a istraživanje tek kao salatu koju možete a ne morate pojesti, Sandwalkers pokušava izgraditi svijet u kojem je sama geografija vaš najopasniji protivnik.

Putovanje kroz pepeo zaboravljene civilizacije

Svijet Phithija nije tek još jedna suhoparna postapokaliptična pustoš, već klimatski razoren ekosustav u kojem su plemena Uwando stoljećima ostala izolirana uslijed meteorološkog kaosa. U središtu ove narativne premise nalazi se pleme Mka, koje svakog desetljeća šalje ekspediciju na put u nepoznato. Niti jedan član ekspedicije nema iluziju o sigurnom povratku. Njihov je zadatak istražiti ruševine drevnog svijeta, uspostaviti diplomatske i trgovačke odnose, spasiti izbjeglice te u konačnici posaditi novi „grad-drvo“ koji bi poslužio kao utočište i omogućio oživljavanje stvoriteljke ekosustava, Majke Umame.

Ono što narativnom okviru daje tematsku dubinu jeste koncept sjećanja. Unatoč tome što je svaka pojedinačna ekspedicija praktički osuđena na propast, njezina postignuća i spoznaje ne nestaju. Putem crystosphera koje prenose specijalizirani hodočasnički glasnici, ekspedicija šalje sjećanja natrag u prijestolnicu Lecwasi. Likovi, koji variraju od antropomorfnih zmija i bogomoljki do divovskih puževa i lovaca na stvorenja, posjeduju vizualni šarm i tematsku raznolikost, no treba naglasiti da je narativ primarno ekspozicijski. Igra ne nudi duboko osobne dramske epopeje pojedinaca, već gradi širu sliku civilizacije koja se grčevito bori protiv zaborava. S ukupnim trajanjem koje varira ovisno o vašoj toleranciji na ponavljanje strukture karavanskih pohoda, priča funkcionira izuzetno dobro u uvodnim satima, pružajući autentičan osjećaj težine i svrhe svakom koraku kroz pustinju.

Matematika preživljavanja pod udarom kisele kiše

U svojoj osnovnoj mehanici, Sandwalkers je pedantan turn-based roguelike u kojem je svaki korak na proceduralnoj mapi proračunati rizik. Svijetom se krećete trošeći zalihe. Kada one presuše, vaša ekspedicija počinje doslovno trošiti vlastito zdravlje kako bi nastavila hod. Dodatnu dimenziju taktičkom planiranju nameće teren čija konfiguracija direktno diktira potrošnju resursa, a tu su i dinamični vremenski uvjeti poput kiselih kiša, pješčanih oluja i toplinskih valova. Ove pojave nisu samo estetski dodatak, već drastično mijenjaju troškove kretanja, modificiraju borbene uvjete i mogu u potpunosti uništiti pažljivo planiranu rutu. Vaš kompas, smješten u kutu ekrana, često je neprecizan ili potpuno neupotrebljiv bez pravih informacija, zbog čega je igrač konstantno razapet između opreza i potrebe za preuzimanjem rizika.

Kada dođe do neizbježnog okršaja s gusarima, čudovištima ili mračnim magovima, igra prelazi na taktičku mrežu gdje se potezi odvijaju na temelju brzine pojedinih jedinica. Borbeni sustav oslanja se na upravljanje štitovima koji se regeneriraju nakon borbe i zdravstvenim bodovima koji ostaju trajno oštećeni. Pozicioniranje ispred ili u pozadini, spajanje klasnih sinergija te korištenje elemenata poput otrova ili odbijanja štete nude solidnu taktičku dubinu.

Nakon pobjede, zarađeni iskustveni bodovi troše se na niveliranje članova ekspedicije i otključavanje jedinstvenih sposobnosti. Kada ekspedicija naposljetku padne, meta-progresija stupa na scenu – prikupljena sjećanja u gradu Lecwasi pretvaraju se u trajna poboljšanja, od povećanja nosivosti i početnog štita do otključavanja novih klasa i propusnica za početak pohoda na višim razinama. Mehanika funkcionira besprijekorno u početku, no nakon desetak sati, začarani krug istraživanja, borbe i sakupljanja resursa počinje gubiti na svježini, pri čemu inventar i trgovina povremeno počinju nalikovati nekakvom administrativnom poslu, a ne uzbudljivoj avanturi.

Impresivni pikseli i prilagodbe za konzole

Prezentacijski gledano, Sandwalkers je doista zanimljivo ostvarenje. Iz vizualne perspektive, označava pravi trijumf art-direkcije unutar pikseliziranog spektakla po kojem je Goblinz Studio već dobro poznat. Ručno crtana estetika, dizajn stvorenja i bogata paleta boja pustinjskog ekosustava daju igri nevjerojatan vizualni identitet i upečatljivu atmosferu. Svaki kutak mape zrači detaljima starog svijeta, dok animacije jedinica u borbi i dizajn sučelja daju igri osebujan estetski pečat koji odskače od generičkih mračnih Fantasy naslova.

Na PlayStationu 5, igra se vrti izuzetno stabilno uz minimalne zahtjeve za hardverskom snagom, no prilagodba kontroleru zaslužuje posebnu pozornost. Razvojni tim je preradio korisničko sučelje uvevši radijalne izbornike i brzu navigaciju pomoću D-pada. Navigacija po mapi i kontrola kamere pomoću desnog analognog sticka funkcioniraju prilično prirodno iz udobnosti naslonjača. Ipak, kompleksnost menadžmenta inventara i pojedini tekstualni meniji u kasnijim fazama pohoda i dalje odaju dojam da je igra ipak izvorno koncipirana za kombinaciju tipkovnice i miša. Također, valja spomenuti da su prisutni povremeni sitni tehnički nedostaci i bugovi, poput zapinjanja pojedinih sporednih zadataka te zbrke u lokalizacijskim datotekama gdje se pojedine informacije o potezima ili dijelovi sučelja nepravilno prikazuju na krivim jezicima, što ukazuje na to da bi igri dobro došlo još malo tehničkog poliranja. Srećom, radi se o propustima koje bi autori igre mogli vrlo lako ispraviti pomoću neke od budućih nadogradnji.

Atmosferično, simpatično i mrvicu drugačije..

Sandwalkers nije neki revolucionarni naslov koji će redefinirati žanr roguelike strategija, ali posjeduje autentičnu atmosferu i taktičku težinu koja nagrađuje strpljive igrače. Njegova najveća snaga leži u osjećaju neizvjesnosti dok promatrate mapu i procjenjujete hoćete li zakoračiti još jedno polje dalje pod udarom kisele kiše ili se povući sa sačuvanim sjećanjima. Iako mehanička petlja s vremenom gubi na napetosti uslijed repetitivnosti i balansa koji u kasnijim fazama gubi na izazovu, riječ je o više nego solidnom strateškom iskustvu koje vizualnim stilom i ekološkom tematikom definitivno zaslužuje pažnju ljubitelja žanra.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.