Star Wars: Galactic Racer
INFO BOX
- DEVELOPER: Fuse Games
- PUBLISHER: Secret Mode
- PLATFORME: PlayStation 5, Xbox Series X/S, PC
- ŽANR: Arcade racing
- DATUM IZLASKA: 6. listopada 2026.
- PLATFORMA NA KOJOJ JE IGRA TESTIRANA: PS5, Xbox Series X/S
Kad desetak minuta filma ostavi takav dojam da gotovo trideset godina kasnije i dalje izaziva uzdahe i oduševljenje među fanovima, onda možete biti sigurni da ste napravili „ono nešto“. Utrka na Tatooineu u filmu Star Wars: Episode I – The Phantom Menace iznjedrila je Star Wars Episode I: Racer, koji nas je uvjerio da podracing ima budućnost. I bogme smo mu se vraćali godinama. LucasArts je 1999. od jedne filmske utrke napravio čitavo prvenstvo, s novim stazama, planetima i pilotima koje u filmu nismo ni vidjeli. Uz pjeskofoba Anakina, za svog ste junaka mogli odabrati omraženog Sebulbu, Odyja Mandrella ili Bena Quadinarosa (i još hrpu njih). Ono najbitnije od svega bio je osjećaj sulude brzine. A vrlo brzo stigla je i spoznaja da je samopouzdanje dobra stvar, sve dok ga u zavoj ne ponesete malo previše.

Uspjeh prvog Racera donio nam je Racer Revenge, solidan nastavak koji je dočekan osjetno “mlakije“. Tu je serijal stao. Barem privremeno. Reizdanje originala iz 2020. godine podsjetilo nas je zašto smo se uopće toliko dugo vraćali toj igri. Za ljubitelje arkadnih jurilica bio je to klasik koji je još imao što ponuditi, a za fanove Star Warsa prilika da se vrate u dio galaksije koji ih je osvojio u onih desetak minuta galaktičke „oktanske“ zabave.
Tog se nasljeđa prihvatio Fuse Games, studio koji su 2023. osnovali veterani Criteriona. Star Wars: Galactic Racer prva je igra tog studija, a dio ekipe brusio je osjećaj brzine na Burnout Paradiseu i Criterionovim izdanjima Need for Speed: Hot Pursuita i Most Wanteda. Neki od njih već su surađivali s Lucasfilmom na svemirskim borbama u Star Wars Battlefrontu II, pa su dobro znali i kako Star Wars treba izgledati i zvučati kad sjednete u kokpit. A ako tražite ekipu koja će vam vratiti osjećaj da ste u zavoj uletjeli brže nego što vam mozak može obraditi, teško je zamisliti bolji životopis.
THIS IS THE GALACTIC LEAGUE
Imperij je srušen, Nova Republika pokušava dovesti galaksiju u red, a planeti na rubovima galaksije (Outer Rim) su u svom tom postratnom kaosu pronašli nešto pametnije za raditi. Utrkuju se. Tako je nastala Galaktička liga, ilegalno prvenstvo u kojem sindikati financiraju vozače, publika se kladi, a mjesto na postolju vrijedi dovoljno da se pokoji suparnik usput malo „pogura“ klasičnim podmazivanjem ili starim dobrim varanjem. U tu priču ulazimo kao Shade, maskirani pilot teretnih letjelica koji s aktualnim prvakom lige razmaženim bogatim derištem Kestar Boolom ima itekako osobnu stvar za razračunati se.

Ubrzo doznajemo da se Kestar Bool svojevremeno pobrinuo da Shade završi u carskom zatvoru, a danas mu titula prvaka dobro dođe i za promicanje interesa vlastite obitelji. Kad mu se ukaže prilika da mu uzme naslov, Shade se prijavljuje u prvenstvo uz pomoć mehaničarke Hibi. Kroz igranje ćemo susretati neke od likova i lokacija poznate nam iz filmova. Jedan od mentora u igri će vam biti i legendarni negativac iz The Phantom Menace, nitko drugi nego glavom i bradom (doslovno) samoproglašeni najbolji podracer galaksije, nitko drugi nego Sebulba. Bradat i olinjao, refleksi su mu i dalje precizni, dok mu godine baš i nisu popravile karakter. Nećemo spojlati detalje sukoba između Shadea i Kestara, to ostavljamo da sami otkrijete. Reći ćemo samo da je priča odmjerena, zanimljiva i odmjerana da ne smeta dok napredujemo iz utrke u utrku.
Motiv je kao što vidite uvijek stara dobra osveta, dakle, više nego dobar razlog da sjednete u kokpit. Za susret s Kestarom prvo se treba probiti kroz ligu, koja će vam s svojim gostoprimstvom vrlo brzo objasniti jedno. Doći do cilja u jednom komadu je sasvim pristojan rezultat, jer cilj je ultimativno poniženje već spomenutog razmaženog derišta.
FASTER AND STRONGER
Mehanike vožnje utegnutije su nego ikad u serijalu. Koliko je upravljanje precizno najbolje ćete osjetiti kad u zavoj uletite mrvicu prebrzo i jednim sitnim pomakom izvučete jurilicu iz situacije u kojoj ste se već vidjeli u zidu. Naravno, ista stvar vrijedi i u drugom smjeru. Zakasnite li s tim pomakom, i najsitnija će vas prepreka vrlo rado podsjetiti koliko brzo i neoprezno vozite. Zvuči kao pravi život, zar ne? Upravljačkih asistencija ima malo, pa će vam prvih nekoliko susreta s preprekama vjerojatno izmamiti pokoju sočnu „uzrečicu“. Ako vas je pritom netko pogurao, prisjetit ćete se i pokojeg pokoljenja njegove obitelji. Kad vas igra natjera da virtualne protivnike „častite“ kao i one od krvi i mesa, znate da su developeri napravili nešto dobro.

Veteranima serijala taj će ritam biti dobro poznat. U prethodnim Racerima trebalo je strpljenja i nekoliko prolazaka da zapamtite gdje možete odčepiti puni gas, a gdje je pametnije popustiti prije nego što vam staza sama objasni zašto. Tek kad vam to sjedne, počnete razmišljati o postolju. U Galactic Raceru odmah nam je sjelo što precizne kontrole nagrađuju trud čak i kad vam se čini da ste jednom glupom odlukom već sve zabrljali. Ponekad je dovoljan jedan dobar potez da se izvučete, ostanete u utrci i sačuvate si šansu da uopće vidite finale. Uglavnom, težina pojedinih utrka s pojedinim slabašnim vozilima (pogotovo u početku kada vidite po XY put “A New Tour Begins“) je frustrirajuća na Sekiro razini i ponekad dobijete želju da sve skupa deinstalirate.

A kakav će vas potez spasiti uvelike ovisi o tome što vozite. Za većinu utrka u kampanji birate između tri klase. Landspeeder je stabilan, podnosi pokoji udarac više i kroz zavoje najradije prolazi u driftu. Speeder Bike, naš apsolutni favorit, ubrzava kao lud, a Kinetic Burst daje mu još jedan nalet brzine. Doduše, toliko je krhak da imate osjećaj da vozite nešto sastavljeno od šibica i stakla. Ako ste tankih živaca, sretno. Skim Speeder sporije skuplja brzinu, ali je najbolje zadržava kroz zavoje, a manevar Knife Edge omogućuje vam da ga nagnete i provučete kroz oštriji zavoj. Sve tri klase djeluju nam dobro balansirano i uz prave nadogradnje sa svakom se može do pobjede (ili barem kvalifikacije za nastavak Toura). A za sve koji su čekali ona dva motora na kabelima, legendarni podraceri imaju zasebne utrke. Kroz njih vas, u svojim sjećanjima, vodi Sebulba.

Između utrka počinje čačkanje po jurilici. Tijekom Toura birate privremene nadogradnje koje vam olakšavaju skretanje, povećavaju otpornost na udarce ili pojačavaju potisak. Tu su i dijelovi koje osvajate na utrkama ili kupujete u Hibinoj radionici. Možete ih ugraditi do pet, a njihovi se učinci mogu nadopunjavati. Ako vam na Skim Speederu smeta što sporo ubrzava, možete mu malo pomoći s potiskom. Ili možete dodatno uložiti u skretanje i izvući još više iz onoga što vam je na njemu već sjelo. Izbor nagrada djelomično je nasumičan, pa se ponekad morate snaći s onim što vam se nudi. Nekome će zasmetati što mu omiljena nadogradnja nije uvijek pri ruci. Premda ovako možda zvuči frustrirajuće, moramo priznati nama je baš to osvježilo svaki novi Tour. U prevodu, podiže replay value igre na visoku razinu.
Kad završite Tour ili iz njega ispadnete, privremene nadogradnje i ugrađeni dijelovi odlaze s tim pokušajem. Između pokušaja trošite Tuning Points na trajna poboljšanja osnovnih karakteristika pojedine jurilice. Tako i nakon neslavnog kraja idući put možete krenuti s malo otpornijim Speeder Bikeom. Zgodno ako ste baš u prošlom pokušaju „otkrili“ da se kroz onaj zavoj može proći i osjetno brže. E sad, jeste li donijeli dobru odluku s nadogradnjama znat ćete u trenutku izlaska iz zavoja, jeste u komadu ili u eksploziji trilijun dijelova.
GALACTIC GAUNTLET
Kakav je multiplayer? Ako vam je nakon kampanje ostalo nešto malo dobre volje za dodatnim naguravanjem po stazi (ovaj put sa živim suparnicima), onda slobodno svoj ostatak živaca usmjerite u ovom smjeru. Quick Race i Quick Podrace vas bacaju ravno u utrkivanje bez puno muke. U speederima ste bačeni u vrtlog kaosa sa standardnih 12 igrača, a u podracerima do osam. Ukoliko vas se ne skupi dovoljno za neku od utrka, slobodna mjesta popunjava AI (čitajte botovi). Crossplay je dostupan ako ga uključite (po defaultu je uključen). Od listopadske nadogradnje u online partyju može vas biti šest, što stvara dobar društveni forum za “pristojnu” diskusiju o detaljima “tko je koga i ko kome” metnuo ili mu pomogao da ima bliski susret sa zidom.
Multiplayer Tour posuđuje iz kampanje onu ideju da vaš speeder slažete usput kako napredujete. U ovom segmentu, prvih pet utrka služi tome da skupite kredite i dijelove za šestu, koja odlučuje pobjednika. Da stvar ne bi bila samo varijacija na temu kampanje, prije utrke možete se kladiti na vlastiti plasman, izabrati suparnika ili prihvatiti dodatni zadatak za još koji kredit. Zadaci mogu biti banalni od onih tipa “budi ispred nekog određenog igrača” ili recimo, zakucaj protivnika u zid ili ga udari pa prestigni u roku od dvije sekunde. Zadaci su zgodno osmišljeni da, ukoliko vam se neki od protivnika javi da “provjeri” rodbinu nakon utrke, imate argument da mu kažete da je sve bilo poslovne prirode. Između utrka birate čime ćete doraditi speeder, pa i nakon lošeg prve utrke, pruža se prilika da presložite sve i pokušate ipak do kraja objasniti svima da niste mekušac i luzer. Sve ovo je dostupno i u varijanti s filmskim podracerima, odnosno Podracer Touru.

Ono što ostavlja malo gorak okus u ustima je način na koji je organiziran matchmaking. Kao primarni zadatak, matchmaking prvo pokušava popuniti utrke i turneje koje su već pokrenute ili u tijeku. Zato se nerijetko može dogoditi da vas ubaci usred Toura, pa prvu utrku gledate sa strane. Kako bi balansirala činjenicu da niste sudjelovali u prvoj utrci, igra vam da 6000 kredita za iduću utrku za nadogradnje. Jasno nam je zašto (sve više) developera pribjegava ovakvim “trikovima” da ubrza potragu za igrom (i sakrije dojam eventualnog manjka igrača), ali ponekada uletite u nebrano grožđe i ne stignete procjeniti svoje protivnike u prvoj utrci koja često odaje dojam sposobnosti i naravi pojedinih igrača. U konačnici, multiplayer je OK, ali ništa pretjerano posebno što bi ga izdvojilo od core modova same kampanje. Dobar produžetak za replay value. Ovisiti će jako o broju igrača na duge staze.

Za one željne lokalnog utrkivanja s kauča? Vijest su upravo do danas bile sumorne. Fuse Games je 16. studenoga najavio mod Free Play za početak 2027. godine. Moći ćete birati vozača, vozilo, planet i stazu te voziti sami ili s još troje ljudi na podijeljenom ekranu. Za nas starije koji smo imali “dubokoumne” i osobne diskusije s prijateljima oko “ideja” i poteza tijekom utrka, ovo daje priliku da se vratimo u mladost i oživimo neke traume i sukobe iz prošlosti.
ACID DASH
S audiovizualne strane, bilo bi tužno da igra bazirana na serijalu koji prije svega nudi spektakl na obe fronte nema adektavan zvuk i prikaz. Galactic Racer izgleda u najmanju ruku sjajno, a na trenutke fenomenalno. Premda se ovdje ne radi toliko o fotorealizmu koliko o punokrvnom duhu Star Warsa u prezenataciji. Staza na Craitu ostavlja spektakularan dojam koje će osvojiti čak i najveće mrzitelje The Last Jedi filma. Crveni prah koji se podiže prolaskom svih racera je jednostavno nešto što ostavlja bez daha. No, naš favorit je apsolutno Tatooine i legendarna podracer utrka iz jednog od sjećanja Sebulbe. Filing razmjera i veličine “svijeta” je nešto što je pogođeno u sridu.
Unreal Engine 5, koliko god (s pravom) bio omražen među gamericama i gamerima, ovdje opet pokazuje što može u pravim rukama. Osvjetljenje daje okolišu dubinu, a detaljna geometrija objektima na stazi težinu. Ipak, najjača stvar koja veseli je činjenica da se igra na svim dostupnim konzolama drži na stabilnih 60 fpsa. Primat u vizualnoj raskoši drži (pogađate) PlayStation 5 Pro. „Obični” PlayStation 5 i Xbox Series X u vožnji izgledaju gotovo jednako, dok Series S radi u nešto nižoj internoj rezoluciji, ali i dalje juri na fiksnih 60 fpsa. Na PC-ju možete dostići pa i nadmašiti konzole po razini detalja i broju sličica u sekundi, ovisno o hardveru s kojim raspolažete. I kad odčepite full gas, jasno vidite kamo zavoj vodi i što vam je na putu. E sad, hoćete li izvući živu glavu, to je već druga priča.

A brujanje? Zvuk je još jedan puni pogodak u sridu. Sve tutnji upravo onako kako pamtimo iz već toliko spominjanih desetak minuta filma. Otprilike onako kako smo se nadali da će zvučati još od one utrke kroz kanjone na Tatooineu. Dosta vjerno originalnim igrama i filmovima. Svi zvukovi su uvjerljivi koliko mogu biti za jedan nepostojeći tip motora, svaka kolizija ili bliski susret ima težinu i ostavlja dojam “realnosti”. Kod omiljenih nam podracera posebno dobro dolazi do izražaja onaj pulsirajući rad Sebulbinih dvaju motora koji nikada iz uha nisu izašli.
Soundtrack u svakoj noti poslovično daje do znanja da se nalazimo u Star Wars svijetu. Gordy Haab je posao odradio na razini franšize i po našem ukusu možda prekonzervativno reinterpretirao poznati “melos” kojeg nam je u mozak utisnuo legendarni John Williams. Premda soundtrack ima svoje uspješnice i sjajnu temu (The Soul of Racing), možda je previše konzervativan i siguran. Podloga i skladbe tijekom utrkivanja dižu adreanalin i daju do znanja da je ulog visok sa svakim prolaskom kroz zavoj i osvojeni krug, dok ulaskom uz zadnji krug daje dodatno značaj kolio je bitno da zadržimo koncentraciju. Kritičan trenutak kalkukacije u mozgu, stane li nam speeder baš u taj prostor (op.a ma naravno da stane) između protivnika i zida popraćen je udarkljama i gromoglanim zvukovima simfonijskog orkestra sve do trenutka kada shvatite da vam je kalkulacija bila promašena i u potpunosti kriva. I onda, “A new tour begins“.
ULTIMATE RACING VEHICLE
I što sad sa svim ovim? Ako smo u nešto sigurni, onda je to da nas je Fuse Games uvjerio kako Star Wars: Galactic Racer ima „ono nešto“ što je krasilo original. Ako tražite nostalgiju, olinjali Sebulba i njegova dva motora odradit će svoje. A razlog zbog kojeg smo i nakon hrpetine poruka „A New Tour Begins“ ostajali za kontrolerom bio je onaj osjećaj da sad napokon znamo kako proći zavoj koji nam je maloprije ubio svu volju za životom. I kad vam to stvarno uspije, bogme vam je drago što igru prije pet minuta ipak niste deinstalirali.

Početak kampanje zna biti frustrirajući, u multiplayeru nas nije oduševilo kad bi nas matchmaking ubacio u već započeti Tour, a soundtracku bismo poželjeli malo više one drskosti koju igra ima na stazi. Svejedno, Galactic Racer ima dovoljno sadržaja i adrenalina da ga mirne duše preporučimo i onima kojima Star Wars nije posebno drag. Ako vam još fali onaj Burnout osjećaj kad protivnika „pristojno“ smjestite u zid, ovdje ste na pravom mjestu. Ako baš tražite da nešto izgađamo drvljem i kamenjem, to je činjenica da ne postoji Nintendo Switch 2 verzija. Ako je postojala platforma na kojoj bi igra sjela kao budali šamar, onda je to Switch 2.

Galactic Racer vratio nas je dvadeset sedam godina unatrag, do prvog gledanja The Phantom Menacea i one utrke na Tatooineu. A najveće iznenađenje bilo nam je koliko je dobro cijela ideja sjela u roguelite formulu. Iz pokušaja u pokušaj preslagujemo jurilicu, pamtimo stazu i svejedno se usred utrke uhvatimo kako se guramo u prolaz koji nam se učinio taman dovoljno širokim. Upravo je ta želja za još jednim pokušajem najjači adut igre. I da, ako nas pitate, svaki manevar koji je završio eksplozijom i izbacivanjem iz Toura bio je ispravan. Falila mu je samo pokoja sitna korekcija. Dakle, A New Tour Begins!