Ne bismo lagali kada bi rekli da Tinkertown dosta liči na druge slične sandbox igre i top-down avanture, primjerice, Minecraft. Igra ne donosi puno novih elemenata zato što je ovaj žanr već dosta iskorišten, samo imamo neke određene preinake ili malo drugačiji pristup. Na početku biramo svog lika, odnosno prilagođavamo ga onako kako mi hoćemo uz limitirane opcije, zatim određujemo seed za svoj svijet koji neće uvijek biti isti, ali će se uvijek pojaviti određene točke interesa kao što su dungeoni.

Počinjemo bez ičega, a pored nas je čarobnjak koji nas uvodi u same mehanike igre i koji zadaje questove tijekom cijelog igranja. Na početku će biti vrlo važno da skupimo što je više moguće resursa kao što su drvo, kamenje, razna hrana, rude, vlakno itd. Kada skupite neki predmet ili resurs, odmah vam se otključaju svi recepti koje je moguće napraviti s tim predmetima, što itekako olakšava posao jer onda točno znate što vam je potrebno kako biste nešto napravili. Veliki dio vremena ćete trošiti na izradu (crafting) stvari, a sam sistem izrade je vrlo dobro napravljen – samo kliknete na predmet koji želite i sve vam se odmah napravi. Jedina stvarna mana procesa izrade je ta da postoji vrlo malo smjernica o tome koji su predmeti dostupni i što svaki predmet zapravo radi.

Međutim, sve se to vrti u jedan krug, odnosno u početku imate najgore verzije oružja, alata i oklopa dok ćete na kraju igre biti neuništivi s najmoćnijim oružjem, magičnim stvarima i oklopom. U ovom slučaju, počinjete sa drvenim stvarima, zatim pobjeđujete bossa, otključavate drugi biom, tu dobivate zlato i srebro i tako sve ispočetka. Postoje i različite vrste radnih stolova (workbencheva) s kojima možete kovati različite vrste oružja ili praviti različite predmete. Kada smo već kod bioma, ima ih četiri, a to su početni šumski biom, pustinjski, ledeni i vatreni biom. Baš kao i u Minecraftu, putovanje s jednog kraja na drugi je mukotrpan posao i postane naporno ako nemate napitak brzine ili napitak koji vas automatski teleportira do vaše baze. Osim toga, nemate potpunu kartu ili barem kartu koju možete izraditi i ponijeti sa sobom, nego imate mini-mapu u donjem desnom kutu koja pokazuje vašu lokaciju i ono što se nalazi oko vas. Dapače, možete napraviti kartu s određenim interesnim lokacijama, ali to se tek otključa kada završite jedan quest i ne možete mapu nositi sa sobom nego kao interaktivni predmet stoji na jednom mjestu.

Vizualni dizajn igre je minimalistički, odnosno sve izgleda uredno, s velikim brojem detalja i soundtrack se mijenja ovisno u kojem se području ili biomu nalazili. Možda se neće svakome svidjeti pikselasti izgled, ali se sve to vrlo dobro uklapa u sam žanr i način igranja Tinkertowna. Ono što je mene jako iznenadilo, jeste velik izbor bosseva. Imamo, takozvane mini bosseve i one velike u svakom dungeonu. Vaš cilj tijekom igre je proći kroz svaki dungeon, a svaki biom sadrži jedan koji se prije mora otključati kako bi ušli u njega, bilo da tražite ključ koji se nalazi negdje sakriven ili ćete morati ubiti određenog neprijatelja kako bi ga dobili. Bossevi imaju specifične napade, ogromnu količinu energije, neke je malo teže ubiti dok neke nije. Isto tako, borba je poprilično jednodimenzionalna – uđete u borbu, primite nekoliko udaraca, pobjegnete kako biste izbjegli smrt, brzo se izliječite hranom i sve to opet ponovite. Kako bi borba bila malo začinjenija, osim što ćete koristiti mač, luk i strijelu, bumerang, moći ćete baciti čaroliju i piti napitke koji vam daju različite sposobnosti. Imamo također širok spektar neprijatelja i svi su različiti ovisno u kojem se biomu nalazite. Primjerice, u šumskom biomu borit ćemo se protiv kostura, vampira ili vila, dok u pustinjskom imate mumije, podzemne crve koji iskaču, škorpione itd. Svaki od njih čini određenu štetu, neki su slabiji, odnosno jači. Postoji ciklus dana i noći gdje neka čudovišta izlaze samo tijekom noći kada nam vid postaje otežan. Oprema se također ne kvari i prostor u inventaru je donekle ograničen jer se može brzo napuniti, posebno unutar dungeona koji su ogromni i koji se resetiraju ako se teleportirate van.

U igri postoji i multiplayer koji nisam isprobao tako da o njemu ne mogu pričati. Međutim, iskustvo igranja za jednog igrača sasvim je dovoljno da se upoznate sa svime u igri. U Tinkertownu možete pecati, uzgajati usjeve, kuhati, možete ukrasiti svoju kuću i izgraditi selo, odnosno u singleplayeru niste sami jer postoji veliki broj NCP-jeva, a svaki od njih ima svoj zanat u kojem je dobar. Sve NPC-jeve možete pozvati da dođu živjeti kod vas, samo im morate napraviti kuću i staviti njihovu statuu kako bi se pojavili blizu vašeg doma. Pa tako možete imati farmericu koja vam donosi hranu ili rudara koji kopa rude za vas. Još jedan aspekt koji igra ima je skakanje. Naravno, skakati ne možete daleko, ali zato možete preskočiti vodu, skakati s jedne platforme na drugu itd. Ne sviđa mi se što u igri ne postoji mogućnost da se obranimo od napada. Nažalost, neke udarce ćete morati primiti stoga mi je čudno da postoji štit, ali on ničemu ne služi osim da vam daje neke bonuse.  Osim toga, imamo dnevnik koji prikazuje sve što smo napravili tijekom igre, primjerice, prikazuje poražene neprijatelje i njihove lokacije; NPC-jeve i njihove questove, recepte i predmete itd.

Najveći problem igre je repetitivnost i manjak sadržaja. Ok, nekome se sviđa što stalno može nadograđivati svoju opremu, boriti se protiv drugačijih bosseva ili graditi svoje selo, ali pored toga, igra ne sadrži neke događaje koje bi radili sa strane. Borba je također dosadna, odnosno čim dobijete bolje oružje i otključate magiju, bit će vrlo lako prolaziti kroz cijeli svijet. Međutim, sve to i ne mora imati neki veliki utjecaj jer je Tinkertown doista opuštena igra, ima svoj neki solidan temelj i možemo ju igrati s drugim igračima.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.