Bivši šef PlayStationa o ukidanju fizičkih izdanja: “ako ne posjedujete igru, što zapravo kupujete?”
Sonyjeva najava da će u potpunosti obustaviti proizvodnju fizičkih diskova od 2028. godine izazvala je pravu buru reakcija u gaming zajednici koja ne jenjava ni nekoliko mjeseci nakon inicijalne najave, a u raspravu se sada uključio i jedan od najprepoznatljivijih nekadašnjih čelnika kompanije.
Shawn Layden, bivši šef PlayStation US-a i nekadašnji predsjednik Worldwide Studios grupe koji je Sony napustio 2019. godine, u gostovanju na The Expansion Pass podcastu iznio je vrlo oštar i kritičan stav prema potpunom prelasku na digitalnu budućnost.
Iako priznaje kako više nije dio upravljačkih struktura te ne poznaje financijske detalje i matematičke proračune u tablicama koji su doveli do ove odluke, Layden smatra da je potez dugoročno pogrešan. Prema njegovom mišljenju, rezanje troškova i maksimiziranje profita u ovom slučaju izravno narušavaju reputaciju i udaraju na same temelje PlayStation brenda.
Gubitak najvjernije publike i kolekcionarskog duha
Iako je praktičnost digitalnog preuzimanja igara neupitna, pri čemu Layden kroz šalu primjećuje kako igračima danas nije bilo teško otići do trgovine, nego ustati s kauča i promijeniti disk u konzoli, potpuno eliminiranje fizičkih izdanja zanemaruje najvažniji sloj igračke populacije. Značajan postotak igrača i dalje preferira diskove, a ta skupina predstavlja najvjernije kolekcionare i strastvene obožavatelje brenda.
Layden uspoređuje gamere s kolekcionarima stripova ili rijetkih predmeta, ističući kako je poriv za skupljanjem i izlaganjem vlastite kolekcije na policama jedna od ključnih pogonskih snaga gaming kulture. To su često ljudi koji kupuju po dva primjerka iste igre — jedan za igranje, a drugi koji zauvijek ostaje u originalnom celofanu. Oduzimanjem fizičkog medija, Sony izravno otuđuje upravo one igrače koji čine najčvršća jezgra njihove zajednice i najglasnije promoviraju njihove platforme.
Ako ne posjedujete stvar, što zapravo kupujete?
Posebno opasan aspekt ove odluke Layden vidi u otvaranju pravne i filozofske debate oko samog vlasništva nad digitalnim sadržajem. Preusmjeravanje na isključivo digitalni model mijenja percepciju potrošača koji se s pravom počinju pitati kupuju li doista igru ili samo privremeni pristup digitalnoj imovini. Ako igru ne možete fizički posjedovati, posuditi prijatelju ili preprodati, pojam prave kupnje gubi svoj smisao.
U trenucima kada se ukinu fizičke opcije, kupci po prirodi stvari počinju razmišljati o najgorem mogućem scenariju — mogućnosti da izgube pristup kupljenim naslovima ako se serveri ugase ili se promijene uvjeti korištenja. Layden zaključuje kako takva nesigurnost stvara ozbiljan narativni i reputacijski rizik za Sony, te se iskreno nada da su u rukovodstvu kompanije dobro izračunali donosi li im ukidanje troškova distribucije veću korist od štete koju trpi prepoznatljivost i povjerenje u sam brend.