Nalazimo se u eri u kojoj je godišnje izdavanje sportskih simulacija postalo fascinantan kulturološki i ekonomski fenomen. Trideset i četiri godine nakon što je EA Vancouver položio kamen temeljac s prvim FIFA naslovom, te četiri godine otkad je raskinuta povijesna veza s krovnom nogometnom organizacijom i prihvaćen brend EA Sports FC, kanadski studio iz godine u godinu stoji pred istim zidom. Kako ponuditi opipljiv razlog za kupovinu po punoj cijeni publici koja neumoljivo troši milijarde sati i eura u već postojećem ekosistemu?

Ukratko, pred nama je proizvod koji je funkcionalan, vizualno kompetentan i ostvaruje zacrtane ciljeve, ali svima je jasno da mu nedostaje hrabrosti za radikalan rez, za dugo priželjkivanu rekonstrukciju iz temelja.

Dodatnu težinu priči daje i nedavna promjena u vlasničkoj strukturi samog Electronic Artsa, čije je preuzimanje od strane saudijskog PIF-a, Silver Lake Partnersa i Affinity Partnersa podiglo nemali broj obrva i otvorilo etička pitanja. Ipak, na samom terenu taj se tektonski kapitalni pomak ne osjeti izravno. Već duži niz godina, pitanje nije tko vlada žanrom, nego koliko je vladar spreman ponuditi vlastitoj zajednici prije nego što rutinski ciklusi izjedu entuzijazam.

Reorganizacija modova i otvoreni svijet

EA Sports FC 27 pred igrače donosi prepoznatljiv spoj sportske simulacije i online modova, pri čemu se kao ključni noviteti ove godine ističu otvoreni društveni hub The Grounds, nadograđena Authentic 2.0 opcija te FUT Gallery.

Dok je prošlogodišnje izdanje gradilo svoju marketinšku kampanju na Rush modu, središnji “veliki zamah” nove igre nosi naziv The Grounds. Radi se o otvorenom društvenom prostoru koji konceptualno posuđuje ideje iz The Cityja u NBA 2K serijalu ili The Islanda iz WWE 2K, ali srećom izbjegava najgore zamke teške navigacije i beskonačnog mukotrpnog hodanja. The Grounds zamjenjuje dotadašnji samostalni okvir Clubs moda i pretvara ga u vizualno dojmljivo čvorište podijeljeno na tri tematizirana okruga. Prvi među njima je engleski radnički Parkside, ispunjen tipičnim terasastim kućama, pubovima, crvenim poštanskim sandučićima i prepoznatljivim muralom Alana Shearera. Slijedi pariški elegantni Montclair s naglaskom na francusku uličnu modu i arhitekturu, dok cjelinu zaokružuje Zeiza, živopisna četvrt nadahnuta argentinskom nogometnom kulturom i uličnim roštiljima.

Kao vaš vodič i domaćin kroz ovaj svijet vraća se Alex Hunter, fiktivni junak nekadašnjeg The Journey story moda koji je sada, na blagu užasnutost starijih igrača, umirovljeni veteran. Hunteru se pridružuju i ambasadori s naslovnica poput Kyliana Mbappea, Chloe Kelly i Paula Dybale. Oni funkcioniraju kao mentori koji igraču dodjeljuju zadatke. Ipak, njihove glumačke i glasovne izvedbe graniče s bolnim drvenim amaterizmom koji jedva spašava Hunterova dijaloška rutiniranost. Unutar samog okruženja nalazi se niz aktivacija — od 1v1, 2v2 i 3v3 terena, preko klasičnih 11v11 Kickabout susreta i ulaza u Clubs dvorane, pa sve do mini igara koje podsjećaju na Mario Party ili Mario Kart Battle objekte (poput Balloon Balla gdje nogometnom loptom bušite balone rivala, Bocce Balla, Goal Controla ili The Big Race poligona).

Glavni problem The Groundsa leži u praznini i neujednačenosti publike. Mimo napučenih 1v1 i 2v2 terena te Rush kaveza, unikatne mini igre često ostaju sablasno prazne jer sustav ne popunjava slobodna mjesta AI botovima, što je veliki promašaj. Nedostatak jednostavnog voice chata na ulicama dodatno otupljuje društvenu komponentu. Iako je riječ o vizualno lijepo optimiziranom okruženju koje funkcionira kao brza, interaktivna zamjena za klasične menije, dojam je da je riječ o konceptu koji tek treba dobiti svoj pravi sadržajni smisao.

S druge strane, tradicionalni Football Ultimate Team (FUT) nastavlja biti neumoljivi “oduzimač vremena” i financijska lokomotiva. Najveća novost unutar FUT-a je Gallery Mode — svojevrsni digitalni album sa sličicama. Igra trajno bilježi svaku karticu koju ste ikada posjedovali i grupira ih u komplete bazirane na klubovima, ligama ili kampanjama. Iako zvuči privlačno, sustav ocjenjivanja kompleta (s rangiranjem do klase S) nepotrebno je kompliciran. Zanimljiva je i strukturalna promjena u samim karticama – do sada smo imali podjelu na obične i rijetke kartice kroz Bronze, Silver i Gold razrede, dok su sada te varijacije spojene u jedinstvene Bronze, Silver i Gold klase, uz uvođenje skupljih Holographic izdanja koja služe za podizanje vrijednosti u Galeriji. Zbog ove simplifikacije, Squad Building Challenges (SBC) postali su znatno ugodniji. Novi Streamlined SBC sustav omogućuje brzo predavanje igrača na temelju bodovnih pragova umjesto mukotrpnog slaganja kemije, što štedi sate provedene u sučelju. Nažalost, agresivni mikrotransakcijski narativ ostaje prisutan kroz premium sezonske propusnice koje i dalje favoriziraju igrače dubokog džepa.

Najveće osvježenje, paradoksalno, doživio je Manager Career. Neugodne animacije pregovora iz prethodnih nastavaka, gdje su menadžeri i agenti u tišini piljili jedni u druge, konačno su uklonjene. Pregovori oko transfera sada se odvijaju preko elegantnog sučelja pametnog telefona, pokretanog analitikom sa stvorenog TransferRooma. Proces je višekratan i dinamičan — registracija interesa, javni pritisak kroz medije, odbijenice rivalskih klubova i dugotrajne sage stvaraju uvjerljivu iluziju vođenja kluba. Dynamic Overall i Dynamic Potential sustavi uzrokuju da ratinzi igrača fluktuiraju na tjednoj bazi u ovisnosti o formi, moralu i ozljedama (igrači sada mogu igrati i ozlijeđeni uz smanjene sposobnosti), premda je balans pri launchu znao biti predrastičan, bacajući ocjene pojedinaca iz krajnosti u krajnost nakon svega nekoliko poraza.

Loptanje pod prstima i taktičko usporavanje

Sve vizualne i modovske izmjene padaju u vodu ako mehanika na samom travnjaku ne opravdava očekivanja. Na tom polju EA Sports FC 27 donosi korak u pravom smjeru, fokusirajući se na smanjenje automatizacije i povratak kontrole u ruke igrača. Za razliku od ranijih izdanja gdje je pasivno povlačenje zadnje linije i prepuštanje posla AI suigračima donosilo pobjede, ovogodišnji Competitive mod zahtijeva beskompromisno ručno branjenje. Ako ne izađete na loptu, ne tajmirate klizeći ili stojeći start te ne pozovete drugog igrača u blok, AI obrana će se u potpunosti razmaknuti. Za neoprezno “spamanje” tipke za pritisak uvedeno je kazneno kašnjenje u reakciji od pola sekunde, što sprječava nekontrolirano agresivno napadanje.

Kada se usporede dva ponuđena stila igranja, razlike postaju vrlo uočljive. Dok Competitive mod zadržava brz, izmjeničan i naglašeno arkadni tempo s eksplozivnim utrčavanjima i nešto tolerantnijom preciznošću udaraca, Authentic 2.0 opcija namijenjena je ljubiteljima prave simulacije. Authentic 2.0 znatno usporava igru, prenosi inerciju i težinu igrača na podlogu te zahtijeva kiruršku preciznost pri dodavanjima u prostor i udarcima. Igrači u napadu sada pametnije utrčavaju u dijagonalnim, zakrivljenim linijama izbjegavajući zaleđa, a novi sustav off-balance dribblinga omogućuje fizički jačim igračima da sačuvaju posjed i inerciju čak i nakon primljenog udarca u duelu.

Značajne izmjene doživio je i sustav prekida, posebice kornera. Umjesto jednostavnog odabira ciljne točke i snage, EA Sports FC 27 uvodi dvoetapni sustav. Nakon što postavite snagu i putanju ubačaja, kontrola se prebacuje na igrača u kaznenom prostoru kojeg ručno vodite, oslobađajući se čuvara i varajući obranu lažnim kretanjima. Iako ovaj sustav dodaje taktičku dubinu i povećava šansu za pogodak glavom (koji konačno imaju pravu težinu i fiziku), on oduzima element iznenađenja kod brzog izvođenja kratkih kornera i zahtijeva privikavanje koje neće odgovarati svima.

Cjelokupni osjećaj postizanja pogotka, pogotovo s distanciranih pozicija ili nakon strpljivog građenja napada kroz sredinu, nikada nije bio ugodniji. No, sjenka prošlosti i dalje visi nad naslovom a zajednica opravdano strahuje od nadolazećih zakrpa. Povijest nas uči da EA zna lansirati izvrsno balansiranu simulaciju, da bi pod pritiskom vikend-ratnika i esport igrača nakon dva mjeseca “zakrpao” igru natrag u automatsku, ultra brzu arkadu.

Tehnička ispoliranost i borba protiv tromih menija

S tehničke strane, pred sam kraj hardverskog ciklusa aktualnih konzola, EA Sports FC 27 predstavlja pravi mali vizualni plato. Modeli vodećih svjetskih zvijezda, njihove specifične kretnje i osvjetljenje stadiona izgledaju iznimno uvjerljivo. Gameplay se izvodi u besprijekornih 60 fpsa, dok su pre-renderirane scene zadržane na 30 fpsa. Statistički preklopi u stilu televizijskih prijenosa osiguravaju vrhunsku prezentaciju utakmica. Međutim, čim kamera otputuje u publiku ili na lica sporednih igrača u manje atraktivnim ligama, grafički ustupci postaju vidljivi, a pojedini modeli djeluju zastarjelo u usporedbi s naslovima poput recimo, Madden NFL 27.

Najteža i najnesvatljivija bolna točka serijala i dalje su meniji. Količina opcija, podmenija i korisničkih koraka potrebnih da se dođe do željene opcije rasla je eksponencijalno. Kretanje kroz FUT ili glavne opcije i dalje daje je iznimno naporno— sučelje je sporo, tromo i opterećeno povremenim vizualnim prekrivanjima teksta, zamrzavanjem ili rušenjem veza sa serverima. Neoprostivo je da igra s tolikim budžetom nudi sučelje koje narušava cjelokupni dojam znatno više nego bilo kakva pogreška na samom travnjaku. Srećom, učitavanje samih utakmica izuzetno je brzo zahvaljujući SSD optimizaciji.

Tradicionalno, zvučni segment igre ostaje jedna od njenih najjačih karika. Atmosfera na tribinama stadiona, odjekivanje udaraca i autentična skandiranja vjerno dočaravaju napetost velikih derbija. Soundtrack je poslovično sjajan, donosi standardno šarolik eklektični miks svjetskih žanrova, dok komentatorski par, unatoč pojedinim novim linijama, ipak vapi za temeljitim osvježenjem jer se iste fraze ponavljaju već godinama.

Finalni zvižduk

EA Sports FC 27 je najbolja i najkompletnija sportska simulacija koju je EA objavio u posljednjih nekoliko godina, no ta tvrdnja nosi sa sobom gorko-slatki okus. Igra na travnjaku pruža iznimno zabavan, taktički izazovan i fluidan nogomet koji konačno nagrađuje vještinu i strpljenje u gradnji napada. Manager Career je kroz novu strukturu transfera i dinamičke ratinge dobio priželjkivanu dozu realizma, dok je The Grounds, unatoč svojoj trenutnoj sadržajnoj praznini i drvenoj glumi, hrabar korak prema modernijem društvenom povezivanju igrača.

Ipak, neumoljivi godišnji izdavački ritam i dalje koči pravi proboj ovog serijala. Mnogi od ovih noviteta mogli su (i trebali) biti implementirani kroz nadogradnje prethodnog izdanja, dok tromo sučelje i mikrotransakcijski pritisci u FUT-u nastavljaju opterećivati igračko iskustvo. Za casualce koji su preskočili izdanje ili dva, EA Sports FC 27 će djelovati kao masivan i impresivan skok naprijed. Za veteransku publiku koja svake godine plaća punu cijenu, ovo je tek oprezan, ali uspješan korak u pravom smjeru — dovoljno dobar da nas zadrži uz ekrane stotine sati, ali nedovoljno hrabar da nam pruži nešto više.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.