Kada je Sony početkom 2021. godine tiho ugasio Japan Studio, cijela gaming industrija ostala je lišena jednog od svojih najvažnijih kreativnih inkubatora. Shuhei Yoshida, nekadašnji prvi čovjek PlayStationa, kasnije je pojasnio nevjerojatan paradoks – iako je Japan Studio kroz desetljeća izrodio remek-djela kao što su Shadow of the Colossus, Siren, Ape Escape, LocoRoco i Gravity Rush, njegove ideje jednostavno nisu bile dovoljno velike u skali da bi opravdale korporativnu računicu podijeljenu između masovnih blockbuster formata. Yoshida je tada javno pozvao igrače da nastave podržavati alumnije tog ugašenog studija u njihovim novim, samostalnim projektima. Čekanje je bilo dugačko, no bivši članovi ugašenog studija su održali obećanje. Predvođeni dizajnerom Hiroyukijem Kotanijem i renomiranim skladateljem Kemmeijem Adachijem, okupljeni pod zastavom novog tima Ratata Arts, veterani su se vratili onome u čemu su najbolji — stvaranju zaraznog i istinski otkačenog autorskog koncepta.

Naslijeđe kultnog Patapona iz 2007. godine, koji je na PSP ekranima ponudio minimalističke dvodimenzionalne vizuale, fiksni komandni lanac od četiri takta, ulogu bezobličnog božanstva iz pozadine i linearnu kampanju, u novom projektu dosta sličnog imena, Ratatan, doživljava temeljitu evoluciju tog uspješnog koncepta. Nova formula za 2026. godinu donosi bogat i slojevit 2.5D art sustav, skraćeni zapovjedni ritam na tri beata, fizičku prisutnost samog heroja na bojnom polju te potpunu orijentaciju na roguelike strukturu i građenje likova putem kartica.

U današnjem industrijskom okruženju, gdje se većina indie timova oslanja na provjerene mračne roguelike predloške po uzoru na Hades, Ratatan se izdvaja kao apsolutni unikat. Umjesto suhoparnog kopiranja vlastite prošlosti ili podilaženja mrežnim trendovima, Kotani i Adachi spojili su prepoznatljivi perkusijski taktički zapovjedni sustav s cikličkim napredovanjem modernih roguelite avantura. Riječ je o naslovu koji nosi tešku baštinu, ali i o projektu koji hrabro traži vlastiti identitet na modernoj gaming sceni.

Mitologija Rataporta i marš prema božanstvu

Radnja Ratatana smještena je u šareni, pulsirajući svijet zvani Rataport, odakle se naši naslovni heroji spremno otiskuju na marš prema božanskom Everafteru kako bi se konačno susreli s Boginjom. Priča, kao i u većini srodnih naslova, primarno služi kao funkcionalni pokretač akcije i opravdanje za beskrajan niz borbenih pohoda kroz pet raznolikih tematskih svjetova. Radnja je u kratkim crtama simetrična klasičnom mitološkom putovanju – igrač kontrolira jednog od osam unikatnih Ratatan zapovjednika, od sove Mimizukyun koja predvodi strijelce i ratnike s ratnim čekićima, preko žabe Keroronpa specijalizirane za mačovaoce i bombaše, pa sve do ostalih prirodno stiliziranih vođa, dok pod svojom palicom vodi vojsku malih, jednookih bića zvanih Cobun.

Razumijevanje evolucije radnje i svijeta zahtijeva izravnu usporedbu s Pataponom. Dok je spomenuti PSP klasik posjedovao narativnu dubinu pretvorenu u iskonski, gotovo pećinski minimalizam silueta koje koračaju iznad šikara i džungle uz grmljavinu gajda, Ratatan nudi znatno raskošniju i gušću prezentaciju. Međutim, narativna efikasnost ovdje ozbiljno posustaje u načinu isporuke. Za razliku od tečnih cutscena ili dijaloških opcija u hubu, priča se igraču servira kroz zamorne tekstualne oblačiće i to pretežno usred samih borbenih prostorija. Primorati igrača da čita komadiće teksta dok neprijateljske horde napreduju, a ritmička traka zahtijeva apsolutni fokus, predstavlja izuzetno nespretan dizajn koji narušava tempo radnje. Prebacivanje u endgame, gdje se otvaraju mračne verzije heroja i dodatni modifikatori težine, nastavlja priču, ali zahtijeva ozbiljnu količinu grindanja bez značajnijeg narativnog nagrađivanja.

Kada se napravi detaljna usporedba ključnih elemenata s PSP klasikom, funkcionalna diferencijacija unutar gameplaya postaje sasvim očita. U Pataponu je perspektiva igrača bila definirana ulogom bezobličnog božanstva prisutnog samo kroz zvuk, dok Ratatan na teren postavlja fizičkog heroja koji mora aktivno izbjegavati napade. Ritam i komande u Pataponu su zahtijevali lanac od četiri beata s pamtljivim sekvencama, dok Ratatan koristi dinamičniji lanac od tri beata za napredovanje, napad i obrambeni štit. Dok je Patapon nudio linearni prelazak misija i fiksna stabla oružja, Ratatan donosi roguelike cikluse, Ratakaruta kartice i sustav izrade. Konačno, sporiji i taktički ritam na preglednom polju ustupio je mjesto izuzetno brzom, kaotičnom i na online co-op orijentiranom iskustvu.

Taktički udar na tri takta

U svojoj srži, Ratatan je neobičan spoj ritmičke akcije, real-time strategije i card-building roguelite mehanike. Ono što igrač radi iz minute u minutu jest održavanje stabilnog ritma udaranjem tipki na kontroleru kako bi svojoj vojsci izdao komande. Najznačajnija mehanička izmjena u odnosu na Patapon jeste skraćivanje komandnog lanca s četiri na tri takta — tri note za napredovanje, tri za napad, te kombinacija nota-pauza-nota za podizanje štitova i obranu. Ova promjena drastično ubrzava odaziv, smanjuje prazan hod i primorava igrača na brže taktičke odluke u hodu.

Također, temeljita razlika leži u poziciji igrača. U Pataponu ste bili božanstvo, nevidljivo prisutno u zvuku bubnjeva. U Ratatanu kontrolirate samog zapovjednika koji se slobodno kreće po terenu, neovisno o ritmu. Možete skakati i izbjegavati napade, dok istovremeno morate paziti da ne promašite takt za svoje Cobune. Promašaj u unosu kaznit će vas s četiri takta potpune blokade, tijekom kojih vaša vojska stoji nepomično i izložena je udarcima. Nakupljanjem savršeno pogođenih taktova ulazite u Fever stanje koje otvara moćne Hustle Tech i Super Fever vještine, trošeći MP resurse za prizivanje zaštitnih polja ili masovnih napada.

Cjelokupna gameplay petlja oslanja se na dva ravnopravna stupa – ritmičko zapovijedanje i roguelike građenje lika. Ritmički dio obuhvaća komande na tri beata, održavanje Fever stanja, slobodno kretanje heroja i izbjegavanje opasnog rizika od četverotaktne blokade. S druge strane, roguelike građenje donosi sakupljanje Ratakaruta kartica s elementarnim efektima, prikupljanje slatkiša i materijala, izradu legendarnih oružja te trajne meta-nadogradnje u Rataport hubu.

Koncept građenja likova tijekom borbenog pohoda oslanja se upravo na Ratakaruta kartice. Svaka pročišćena soba nudi izbor između različitih elementarnih bonusa (Vatra, Led, Otrov). Kombiniranjem dviju kartica istog elementa otključavaju se pasivne aure i dodatni efekti na napadima, poput otrova ili ledenih štitova. Izvan borbenih pohoda, igrač se vraća u Rataport gdje sakupljene slatkiše i materijale ulaže u trajno podizanje parametara vojske, izradu legendarnih oružja od dijelova poraženih bosseva te gacha mehaniku za višak resursa.

Međutim, gameplay pati od jednog ozbiljnog dizajnerskog paradoksa. Budući da sam heroj posjeduje samo jedan izravni napad, svoju Ultimate sposobnost, najefektivnija strategija u većini okršaja svodi se na to da heroj mirno stoji u pozadini dok Cobuni odrađuju sav posao. Igrač se tako često osjeća više kao pasivni nadzornik nego kao aktivni sudionik akcije. Dodatno, sustav preciznosti nagrađuje unose koji lagano kasne iza samog takta, što onemogućuje igraču da se u potpunosti opusti i prepusti prirodnom glazbenom toku, već ga primorava na konstantno vizualno praćenje trake na dnu ekrana.

Raskošni vizualni nered i auditivna zaraza

Estetski gledano, Ratatan je prava mala vizualna eksplozija. Odmak od skromnog PSP ekrana omogućio je autorima da stvore prekrasan, slojevit 2.5D svijet ispunjen detaljima, vibrantnim bojama i iznimno simpatičnim animacijama. Likovi i bossevi posjeduju nevjerojatnu količinu šarma, dok je cjelokupna art-direkcija ugodan spoj anarhičnog B-filmskog humora i dječje slikovnice. Jedinice usred masovnih okršaja izvikuju simpa stihove poput “Murder!” i “Goodies!“, stvarajući neodoljivu atmosferu koja izmamljuje osmijeh na lice.

Audio dizajn, očekivano za projekt Kemmeija Adachija, predstavlja sam vrh ponude. Skladbe sa svakog stadija izuzetno su zarazne i dugo nakon igranja ostaju u glavi u obliku pravih “earworm” melodija. Namjerno odstupanje od savršenog intoniranja, gdje dječji glasovi jedinica povremeno pjevaju blago izvan tona, daje glazbenoj podlozi živost i organsku toplinu kakva se rijetko sreće u žanru.

S tehničkog stajališta, prezentacija ostavlja pomiješan dojam. Vizualno, igra zadivljuje živopisnim art-stilom, ali pati od čestih problema s prenatrpanošću i nepreglednošću borbenog polja. Audio segment blista zahvaljujući vrhunskoj glazbi Kemmeija Adachija, no primjetan je manjak varijacija u glasovnoj glumi i ponavljanje istih zvučnih fraza.

Čista grafička snaga i bogatstvo detalja donose vlastite probleme. Tijekom masovnijih okršaja, a posebice u online modu za više igrača, ekran postaje toliko prenatrpan efektima, brojkama i eksplozijama da je u potpunosti nemoguće uočiti opasne napade neprijatelja ili pratiti vlastitog heroja. Online mod, iako iznimno kaotičan i zabavan kada pronađete usklađene suigrače, nažalost ne podržava lokalni couch co-op, što je propuštena prilika za ovakav tip igre. Pored toga, glasovna gluma svedena je na svega nekoliko ponavljajućih fraza po liku, dok je uvodni sat igre izrazito nepristupačan zbog loše objašnjenih sustava i sučelja koje igrača zatrpava mehanikama bez adekvatnog tutorijala.

Naslijeđe utkano u nove temelje

Ratatan je hrabar, šarmantan i izrazito neobičan projekt koji dokazuje da duh nekadašnjeg Japan Studija i dalje živi u radu njegovih najtalentiranijih autora. Spajanjem ritmičke akcije i roguelite strukture, Hiroyuki Kotani i tim iz Ratata Artsa nisu uspjeli stvoriti besprijekoran naslov budući da igra pati od vizualne prenatrpanosti, neugodnog input-laga pri unosu nota te borbenog sustava koji igrača pretjerano gura u pasivnu ulogu. No, unatoč navedenim manama, Ratatan posjeduje ono najvažnije – dušu, zaraznu glazbu i beskompromisni autorski šarm koji nedostaje velikom dijelu današnje industrije.

U konačnici, Ratatan nije promašeni pokušaj recikliranja Patapona, već samostalan i dostojan korak naprijed koji će ljubiteljima žanra pružiti desetke sati čiste i veoma zarazne zabave.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.