Postoji nešto iskonski zadovoljavajuće u dobrom starom konceptu u kojem se dva divovska stvorenja od nekoliko desetaka tisuća tona mlate posred prenaseljenog metropolisa, pretvarajući nebodere u krš, a gradske četvrti u zgarišta. Japanska pop-kultura odavno je usavršila kaiju žanr na filmskom platnu, no igre su kroz protekla desetljeća, unatoč bogatstvu tematike, neobjašnjivo loše prolazile. Osim časnih iznimki poput Atarijevog arkadnog klasika Rampage ili SNK-ovog serijala King of the Monsters, povijest službenih adaptacija najpoznatijeg atomskog čudovišta na svijetu uglavnom je bio popločan katastrofalnim promašajima, od kojih je Bandai Namcova Godzilla iz 2015. godine ostala zapamćena kao školski primjer kako ne treba raditi akcijske igre.

Izuzetka od ovog tmurnog pravila sjećaju se igrači koji su početkom stoljeća posjedovali Nintendo GameCube ili originalni Xbox. Studio Pipeworks Software je 2002. godine, tada pod okriljem Infogramesa/Atarija lansirao igru Godzilla: Destroy All Monsters Melee. U pitanju je bio naslov koji nije pokušavao filozofirati niti oponašati Super Smash Bros., već je inspiraciju pronašao u arkadnom dragulju Power Stone. Ponudio je trodimenzionalnu tabačinu u punoj slobodi kretanja gdje su se do četiri igrača mogla gađati stambenim blokovima i borbenim tenkovima. Unatoč skromnom komercijalnom uspjehu i dva kasnija nastavka koji su sukcesivno degradirali kvalitetu serijala, original je ostao zapamćen kao zlatni standard franšize.

Danas, u 2026. godini, dok se u kinima obilježava službeni Godzilla Day uz premijeru filma Godzilla Minus Zero, Pipeworks Studios, danas pod okriljem korporacije Virtuos, u suradnji s Atarijem vraća ovaj kultni naslov na moderne platforme. U eri kada tržištem dominiraju kompleksne anime arena tabačine poput GigaBasha ili neprikosnoveni naslovi poput serijala Earth Defense Force, koji je svoje ime i estetiku posudio upravo iz filmova o Godzilli, Godzilla: Destroy All Monsters Melee Remastered dolazi kao specifična vremenska kapsula. Ovaj remaster stiže s jednim preciznim ciljem – da podsjeti industriju na doba kada su igre bile nepretenciozne, zabavne i namijenjene kaosu na jednom kauču. No, istovremeno upada u vlastitu zamku pokušavajući se prilagoditi suvremenim mehanikama zadržavanja igrača pred ekranom.

Invazija Vortaaka i gumenasti stil Showa ere

Priča u Godzilla: Destroy All Monsters Melee Remasteredu služi točno onoj svrsi kojoj služi i scenarij u B-filmovima iz druge polovice prošlog stoljeća – kao najniži mogući zajednički nazivnik i opravdanje zašto se dvanaest divovskih stvorenja mlatara po Londonu, Tokiju ili San Franciscu. Nema tu puno filozofije – izvanzemaljska rasa poznata kao Vortaak napada Zemlju, preuzima kontrolu nad planetarnim monstrumima i šalje ih u razaranje ljudske infrastrukture. Igrači biraju jedno čudovište koje je uspjelo slomiti mentalnu kontrolu izvanzemaljaca te kreće u sukcesivno prebijanje ostalih kaijua kako bi u konačnici zaustavio invaziju.

Narativ je u svojoj osnovi izuzetno kratak, trajući jedva četrdesetak minuta po jednom prolasku u klasičnom Adventure modu. Nema ovdje duboke tematske slojevitosti, kompleksnih dijaloga niti dramatičnih preokreta, što je zapravo dobra stvar jer, budimo realni, ne treba nam šekspirijanska drama s „Gođirom“ u glavnoj ulozi. Zanimljivo je, međutim, kako ekipa Pipeworks Softwarea nije pokušala modernizirati roster prema novijim holivudskim Monsterverse filmovima ili projektima poput Shin Godzille. Roster je ostao čvrsto usidren u razdoblje s početka milenija, uz jedinu značajnu izmjenu – umjesto Mechagodzille 2 iz originalne verzije, remaster donosi originalnu Showa-era Mechagodzillu iz 1974. godine te Kiryu verziju. Uz dvije varijante same Godzille (ona iz ’90-ih Heisei ere i Millennium verzija iz 2000.), igračima su na raspolaganju legendarni neprijatelji i saveznici kao što su King Ghidorah, Destoroyah, Gigan, Megalon, Rodan, Anguirus, Mecha-King Ghidorah i Orga. Mothra i Hedorah pojavljuju se u funkciji taktičke podrške i ometanja.

Narativna efikasnost leži u čistoj nostalgiji. Igra ne pokušava skrivati činjenicu da se radi o digitalnoj simulaciji djetinjstva u kojem udarate igračke jednu o drugu. Likovi se ne ponašaju kao anatomski uvjerljiva stvorenja, već dosljedno simuliraju glumce u teškim gumenim odijelima koji gaze po maketama gradova. Iako je osnovna priča u Adventure modu iznimno plitka, njena svrha nikada i nije bila emotivna katarza, već stvaranje okvira za petominutne doze čistog adrenalina i razaranja. Problemi, međutim, nastaju kada igra poveže svoj narativni napredak s novokomponiranim sustavom otključavanja sadržaja.

Čudovišni kaos

U svojoj srži, Godzilla: Destroy All Monsters Melee Remastered je 3D arena tabačina koja balansira na tankoj granici između bjesomučnog stiskanja tipki i prostorne strategije. Osnovna kontrolna šema je iznenađujuće pristupačna – igrač na raspolaganju ima lagani udarac šakom, udarac nogom, snažni napad, hvatanje odnosno bacanje te dalekometni napad koji troši energiju, poput čuvenog atomskog daha. Borbe se odvijaju u prostranim, potpuno destruktivnim arenama gdje okoliš igra jednako važnu ulogu kao i same borilačke sposobnosti likova.

Svaki od dvanaest monstruma posjeduje jedinstvene mehanike koje značajno mijenjaju „osjećaj pod prstima“ prilikom igranja. Gigan je brz, koristi svoje oštrice i posjeduje sposobnost kratke teleportacije kojom može iznenaditi protivnika. Megalon se pomoću svojih svrdlastih ruku može zakopati pod zemlju i izroniti ispod suparnika, dok King Ghidorah i Rodan imaju sposobnost letenja što ih čini teškim metama za klasične udarce s tla. Anguirus posjeduje parirajući blok gdje se okreće leđima pri čemu protivnik udara u njegove bodlje i ostaje nakratko omamljen u komičnoj animaciji bolne ekspresije.

Mehanički gledano, borba je namjerno spora i inercijska. Čudovišta djeluju teško, udarci imaju masivan vizualni i zvučni odjek, a bacanje protivnika kroz tri stambena bloka rezultira spektakularnim urušavanjem struktura. Pored fizičkih obračuna, mapama kruže izvanzemaljski leteći tanjuri koji ispuštaju razne bonuse, od obnove zdravlja i energije, pa sve do Rage bonusa koji omogućuje izvođenje razornih specijalnih napada ili Atari ikone koja priziva zračni napad Mothre. Interakcija s okolinom ide do te mjere da igrači mogu podizati tenkove, vojne helikoptere, pa čak i čitave nebodere te ih bacati na protivnike. Sustav hvatanja zgrada koristi vizualne indikatore gdje plava kontura označava mogućnost hvatanja, koja potom prelazi u crvenu kada se nađete u točnoj aktivacijskoj točki. To zna biti izuzetno neprecizno u žaru borbe jer i najmanji pomak od četvrtine inča prekida akciju i izaziva frustraciju.

Čitav gameplay sustav strukturiran je kroz nekoliko osnovnih načina igranja, uključujući klasični Adventure mod, Destruction mod za čisto razaranje i Survival mod za testiranje izdržljivosti. Međutim, pravi i najjači udarac na doživljaj igranja dolazi od strane samog developera koji je potpuno promašio koncept otključavanja sadržaja. U originalu iz 2002. godine, novi likovi otključavali smo jednostavnim prelaženjem Adventure moda. U remasteru iz 2026. godine, Pipeworks Software je implementirao agresivan, zamoran i naporan sustav napredovanja nalik live service naslovima. Na početku su otključana svega četiri čudovišta –  Godzilla 1990, Gigan, Megalon i Anguirus. Da biste otključali ostale, poput Rodana ili Destoroyaha, morat ćete provesti sate i sate u jednoličnom grindanju. Igrač najprije mora ispuniti određene zadatke iz kategorije Rumors, poput ostvarivanja dvanaest pobjeda s Megalonom, čime se tek otključava odgovarajući Research Project. Nakon toga slijedi mukotrpno prikupljanje tisuća XP i Research bodova kroz igranje mečeva kako biste konačno otključali željeni lik ili mapu. Da stvar bude gora, napredniji modovi poput Adventure Gauntlet okršaja dva na jedan i ekstremno teškog Adventure Challengea zaključani su iza individualnog levela pojedinog čudovišta.

Srećom, postoji spas za lokalno igranje s prijateljima. Naime, u opcijama postavki nalazi se skriveni Tournament Mode. Kada ga uključite, igra trenutno otključava sve likove i mape za lokalne borbe, ali u potpunosti gasi prikupljanje XP-a i onemogućuje online modove. To je bizarna i nigdje objašnjena kompenzacija za sustav koji izravno sabotira vlastiti koncept brze i pristupačne zabave.

Unreal Engine 5 i retro štimung

S tehničke strane, Pipeworks Studios nije išao linijom manjeg otpora. Umjesto jednostavnog podizanja rezolucije starog i starog pokretača, Godzilla: Destroy All Monsters Melee Remastered u potpunosti je ponovno izgrađen u Unreal Engineu 5. Rezultat je vizualno atraktivno ostvarenje koje uspijeva zadržati dušu originala, a istovremeno izgleda kao moderan naslov iz 2026. godine. Modeli čudovišta izgledaju fantastično, a detalji na koži, oklopima i bodljama daju im izgled digitalnih kolekcionarskih figura ili 3D diorama. Osvjetljenje je znatno unaprijeđeno, eksplozije, zrake atomskog daha i laserski napadi ugodno se reflektiraju o staklene fasade nebodera, dok gradovi djeluju življe zahvaljujući automobilima koji prometuju ulicama prije nego što nastupi kaos.

Zvučni dizajn zaslužuje sve pohvale. Originalni, licencirani krikovi Godzille, King Ghidoraha i ostalih stvorenja preneseni su s maksimalnom vjernošću i udarnom snagom. Igračima je čak ponuđena i posebna kombinacija tipki za rikanje po želji, što dodaje fantastičnu dozu teatralnosti u lokalnim mečevima. Pored toga, tu je i G-Force Lab, izvanredan bonus kutak s arhivskim proizvodnim fotografijama kompanije Toho, originalnim uvodnim animacijama i povijesnim materijalima koji će razgaliti srce svakog ljubitelja serijala.

Međutim, tehnička slika nije bez ozbiljnih mrlja, a one se prije svega odnose na kontrole, odziv i opću stabilnost izvedbe. Iz neobjašnjivog razloga, remaster ne nudi mogućnost promjene rasporeda kontrola, pa osnovna postavka gdje je skok smješten na desni trigger djeluje izuzetno zastarjelo i neprirodno za današnje standarde borilačkih igara. Same kontrole uvelike zadržavaju duh i stil iz 2002. godine, što rezultira primjetnim kašnjenjem ulaznih naredbi i spornijim odzivom pri povezivanju udaraca u comboe. Često se događa da lik ne izvede blokadu ili udarac na vrijeme, što u okršajima s računalno upravljanim protivnicima koji besramno blokiraju sve napade dovodi do velike frustracije. Fizikalni model je također ostao izuzetno jednostavan, pa napadi često vizualno samo okrznu protivnika ili djeluju kao da promašuju, a fizikalni pokretač svejedno pošalje čudovište u nekontrolirani let preko cijele mape. Na kraju, iako je online multiplayer napokon prisutan, mrežne borbe neshvatljivo su ograničene na svega dva igrača, za razliku od lokalnog načina koji podržava do četiri igrača na jednoj konzoli.

Nesavršen, ali dostojanstven povratak kralja čudovišta

Godzilla: Destroy All Monsters Melee Remastered je fascinantan hibrid čiste zabave i loših dizajnerskih odluka modernog doba. S jedne strane, u pitanju je vizualno predivna, zvučno autentična i nevjerojatno zabavna posveta zlatnom dobu kaiju kinematografije. Kada na kauč posjednete tri prijatelja, uključite skriveni Tournament Mode i krenete se međusobno gađati neboderima dok oko vas leti Mothra, igra pruža osjećaj čiste, dječje radosti kakvu rijetko koja moderna tabačina može replicirati.

S druge strane, nepotrebno opterećivanje single player komponente grindom i agresivnim sustavom otključavanja likova i mapa, zajedno s krutim kontrolama i izostankom prilagodbe tipki, sprječava ovaj remaster da ostvari svoj puni potencijal. Ukoliko ste spremni zaobići ove prepreke i tražite savršen naslov za neobavezna večernja druženja uz ekran, King of the Monsters se vratio na svoj tron – makar na njemu sjedio u malo pretijesnim cipelama.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.